Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Evo, kako se čini ulazimo u „novo doba“ za Hrvatsku, doba gospodarskog razvoja Hrvatske, ali nisam siguran da se radi o razvoju koji vodi u razvijenost Hrvatske. Promatrajući sa aspekta ekonomske makro analize kao i ekonomske makro prognoze, u Hrvatskoj se već dešava priprema za dinamičan razvoj kakav teško da je tko mogao i zamisliti.

Ipak, pitanje je da li je razvoj koji je počeo dobar za Hrvatsku? Pa objasnimo!

Dakle, krajem 2021. Hrvatska je dobila važan nacionalni dokument „Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine“. Kada se čita taj dokument dobiva se impresivna slika i hrvatskoj budućnosti. U toj su Strategiji postavljena četiri strateška razvojna smjera, a sukladno kojima su razvijeni makro strateški ciljevi pa se navodi (citiram):

  • Razvojnom smjeru „Održivo gospodarstvo i društvo“ pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva:
  1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo
  2. Obrazovani i zaposleni ljudi
  3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom
  4. Globalna prepoznatljivost i jačanje međunarodnog položaja i uloge Hrvatske.
  • Razvojnom smjeru „Jačanje otpornosti na krize“ pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva:
  1. Zdrav, aktivan i kvalitetan život
  2. Demografska revitalizacija i bolji položaj obitelji
  3. Sigurnost za stabilan razvoj.
  • Razvojnom smjeru „Zelena i digitalna tranzicija“ pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva:
  1. Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost
  2. Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva
  3. Održiva mobilnost
  4. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva.
  • Razvojnom smjeru „Ravnomjeran regionalni razvoj“ pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva:
  1. Razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima
  2. Jačanje regionalne konkurentnosti.

U ozbiljnim i uređenim državama svijeta i EUa takvi dokumenti imaju ulogu nad-strategije i predstavljaju temeljne društvene odrednice koje, obzirom na politiku postaju nadstranački nacionalni ciljevi. Svakako, nisu to samo dokumenti nego su to stupovi makro strateškog modela u kojem se ostvarenje ciljeva kroz makro sustav realizira i nadzire, a to Hrvatska nema. Stoga ovaj važan dokument kojem se možete diviti kada ga čitate predstavlja samo hrpu lijepih želja i ništa više. Isto je i sa dokumentom „Strategija sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine“. Sve su to samo dokumenti lijepih želja, a stvarnost koja se odvija u Hrvatskoj sada, postaje jedna nova priča.

O kakvoj se „novoj priči“ radi?     

Nesposobna hrvatska politička scena, duboko neznanje, zanemarivanje struke, i drugo, dovelo je to velike krize društvenog i ekonomskog stabiliteta Hrvatske kojeg narod naziva nacionalno rasulo. Točno je da Hrvatska postaje primjer „zarobljenog društva“ te se svi komentari i obrazloženja nobelovca Josepha Stiglitza sada jasno mogu prepoznati na primjeru Hrvatske.

Da smo jasni, nije nam kriv Domovinski rat, jer smo konačno dobili svoju državu, toliko željno očekivanu Hrvatsku! Nisu nam krivi ni Srbi, kako u Hrvatskoj tako i u susjednoj Srbiji. Nije nam kriv ni Putin, a ni Europska unija, nego smo za sve sami krivi. Neću ulaziti u analize po teoriji zavjere, jer to nema smisla. Stanje je sada kako jest i nema natrag.

Samo kratko, kakvo je stanje u Hrvatskoj koje pogoduje „budućem razvoju“?

Demografski smo na koljenima. Obrazovana mladost dobrim dijelom (150.000 u zadnjih 8 godina) napustila je Hrvatsku i to ne radi nezaposlenosti nego radi kaosa, korupcije i nepotizma. Slavonija, koja je trebala biti Bogom dana hrvatska žitnica, devastirana je, a sela su napuštena pa možete kuću sa imanjem kupiti za 5.000 eura. Lika je u sličnom stanju, iako nešto bolje, ali ipak je opustošena. Ono nešto malo turizma drži Plitvice, Gorski kotar, a Rijeka i Istra posebna su priča, i konačno „lijepa priča“ u većinski otužnom hrvatskom okruženju. Dalmacija se drži dobro na turizmu i najatraktivniji je dio Hrvatske. Istodobno, Registra hrvatskih resursa nema, kao ni zaštite hrvatskog resursnog nacionalnog blaga. Pomorsko dobro je u kaosu, veći dio mora i obale nije pod nadzorom, a „Prijedlog zakona o koncesijama“ okupio je pravnike koji ne poznaju ekonomiju, te su opet ekonomska znanost i struka zapostavljeni. Dakle, ekonomski zakoni nisu ekonomski u Hrvatskoj nego su samo dokaz pogrešnog poimanja „vladavine prava“. Voda, koja je u biti jača od nafte, također je neadekvatno tretirana, a o ostalom da ni ne govorimo. I mogli bi tako u nedogled nabrajati propušteno u državi Hrvatskoj, našoj državi, državi čiju smo samostalnost izborili životima dragovoljaca i branitelja. Sad smo tu gdje jesmo i sve što će se desiti, odnosno, što se počelo dešavati posljedica je našeg nereda, neznanja, političke arogancije i nesposobnosti, kao i mentalne nemogućnosti da oblikujemo svoju državu u uljuđenu i organiziranu državu koja bi štitila nacionalne interese kao i standard svojih građana.

Tu smo gdje jesno i sad dolazi „novo doba“ za Hrvatsku. Nastupa brzi razvoj, ali ne i razvijenost. Pa objasnimo o čemu se radi.

Dakle, kako znamo, svjetski je poznato da je Mediteran „rezervat zdravog života svijeta“. Hrana, riba, more, zrak, vode, klima i drugo, čine Mediteran svjetskom mekom za zdravi i lijepi život. Svakako, mnogi su zainteresirani za život na Mediteranu, ali ipak nisu sve države na Mediteranu dostupne. Grčka, sa najdužom obalom na Mediteranu ušla je u proces prodaje strancima što joj je pomoglo izaći iz krize u kojoj su bili te sad žive u nešto boljim uvjetima nego ranije. Više se ne govori „dužan si ko Grčka“. Italija, sa drugom obalom po veličini na Mediteranu, kako god bilo, dovoljno je zaštitila svoje interese pa će tek minorno uči u procese koji dolaze. Na trećem mjestu po dužini obale je Hrvatska, ali o Hrvatskoj ćemo na kraju. Zatim Španjolska, slično kao i Italija ima sređeni državni makro sustav koji štiti njene nacionalne interese. Zatim Francuska, o kojoj ne treba ni govoriti,,, stara snažna država koja je zaštitila svoje interese kao malo koja druga država Europe. I eto, ostale su država istočne strane Jadrana, od kojih je jedino Hrvatska sa oko 6.000 km obale zanimljiva ulagačima.

I tu sad počinje nova hrvatska priča kao i razvoj bez razvijenosti! Pa da vidimo kako izgleda ta naša hrvatska priča.

Počet ćemo od sjevera pa prema jugu, ali prije toga treba znati da na tržištu i na računima korporacija, stranih kompanija, kao i privatno, ima novca koliko ne možemo ni zamisliti da postoji. Cijene i tržište je specifično pa ono što je nama možda skupo nekima je smiješno jeftino, ali da bude jasno, ne radi se tu o prljavom novcu nego stranom čistom novcu i kapitalu.

Dakle ako, s jedne strane shvatimo gomilu slobodnog novca izvan Hrvatske koji traži da bude negdje plasiran, kao i stanje u Hrvatskoj, sa druge strane, Hrvatska je Bogom dana država za investicije i preuzimanje.

Hrvatski sjever, hrvatska žitnica, Slavonija biti će prodana u relativno kratkom roku. Smiješno jeftine kuče i imanja u napuštenim selima biti će kupljene od kompanija koje će aktivirati proizvodnju hrane kao i preradu po suvremenim tehnologijama. O kakvim se tehnologijama radi znamo, uglavnom će to biti proizvodi za masovnu potrošnju koji će se skupo prodavati unatoč kemiji u njima. Također znamo da se najavljuje period gladi i krize hrane što će strane kompanije pametno iskoristiti. Poneke kompanije će možda ipak proizvoditi bio-hranu, a čija cijena će biti zasigurno nedostupna za narednu generaciju penzionera u Hrvatskoj. Dakle, Slavoniju čeka relativno brzi razvoj što će se tumačiti kao veliko politički uspjeh. Ipak, takav oblik razvoja, kako tumači nobelovac Joseph Stiglitz, a sa kojim se i ja slažem, kaže da takve države tako prividan razvoj vodi u siromaštvo i uzništvo pa se može sa pravom govoriti o Hrvatskoj kao zarobljenom društvu.

Obzirom na prehranu, kako ovih dana kruži na pametnim mobitelima informacija, a koja kaže da multimilijarder Bill Gates kaže: „Svijet će pogoditi puno opasnija pandemija od COVID-19“ te u nastavku kaže što treba napraviti. Gates ističe da će smrtnost biti veća nego od COVID-19, a oduprijeti joj se može samo jačanjem osobnog imuniteta i novim cjepivima. Mnogi su u Hrvatskoj preboljeli COVID-19 veoma lako zahvaljujući osobnom imunitetu, a koji se dobrim dijelom stječe prehranom i zdravim životom. Stoga je i za nas u Hrvatskoj promjena načina života jako važna. Zdrava hrana za našu djecu i zdrav život grade imunitet, a to znači povratak zemlji i poljoprivredi.

Idemo dalje, na hrvatski jug. Dalmacija i priobalna Hrvatska dio su Mediterana, onog slasnog i zdravog života kojeg svi žele, a kojeg bogati stranci sa lakoćom u Hrvatskoj sebi mogu priuštiti. To se upravo dešava, a da bude jasno, nakon 01. siječnja 2023. kada Hrvatska uđe u Schengen stranci mogu neograničeno sve kupovati u Hrvatskoj. Za razliku od Slavonije, u Dalmaciji su cijene nekretnina podivljale, a stranci gotovo ni ne pitaju za cijenu nego kupuju kuće i stanove. Samo u Primoštenu, Nizozemci su kupili stotine hektara državnog i privatnog zemljišta za svoje potrebe, a Austrijanci kao da se takmiče sa Nizozemcima tko će više zaposjesti Primošten. U Rogoznici je slično, pa strane obitelji kupuju kuće, ali i tvrtke za rad svojih stručnjaka koji žele raditi od kuće, ali pritom uvjetuju vlasnicima tvrtki da žele biti na Mediteranu. Rad od kuće dobra je baza za motivirani rad važnog stručnjaka koji će učinkovitije raditi dokle ga zimi grije hrvatsko sunce, a njegova obitelj uživa u blagoj zimskoj klimi u Dalmaciji. Tu se sad kuće, koje su do nedavno bile oko 300 tisuća eura, prodaju i do 1 milijun eura, i prodaju se! U tome prednjače Mađari, Česi, Nijemci i Austrijanci, a slijede ih Slovaci i Poljaci, a sada se javljaju i Englezi kao i Nizozemci. Primjerice, mjesto Ražanj u općini Rogoznica ima oko 500 kuća, a već sada prodano je strancima nešto manje od stotinu kuća. Eto, i Kinezi su počeli kupovati kuće u Ražnju. Dakle, nakon Schengena, u kratkom vremenu prodat će se mnoge hrvatske kuće.

Razvidno je da je Hrvatska sada na tržištu nekretnina i kao mala država biti će uskoro gotovo cijela kupljena. Svakako, korupcija će to potpomognuti, ali i tržišna stvarnost i realnost ponude i potražnje, kao i količina slobodnog investicijskog kapitala. Odnosno, nekretnine u državnom vlasništvu preči će u vlasništvo velikih kompanija dobrim dijelom putem korupcije, a drugi dio, privatno vlasništvo, stranci će legalno kupiti. Sa jedne strane, sve će izgledati kao ubrzani razvoj, a sa druge strane razvijenost Hrvatske biti će niska. Hrvati će raditi u svojoj državi koja će sve manje biti Hrvatska.

Eto kako ja koji se bavim makro ekonomijom vidim skoru budućnost Hrvatske, a svatko tko hoće može kroz službenu statistiku vidjeti da se to već dešava. Ne pripadam nijednoj stranci ni politici, jer moj um želim da ostane slobodan, a ne stranački zarobljen, jer želim i nadalje istraživati i procjenjivati događaje u Hrvatskoj i oko nje, promatrajući sve kroz interese Hrvatske i Hrvata.

A sad jedna zanimljiva i poučna mala priča iz života jednog Hrvat.

Jedan moj prijatelj i suborac iz Dubrovnika, inače jako vezan za more, otišao je iz lijepog Dubrovnika i kupio kuću i imanje kod Brinja u selu Babin Potok. Pretežno tamo živi i počeo se baviti poljoprivredom iako nikad nije imamo sa poljoprivredom nikakav kontakt ono osim malo cvijeća u vazama kuće u Dubrovniku. Pozvao on mene da vidim gdje i kako živi, i začudio sam se, ali i zamislio. Ma nije moj prijatelj lud. Imat će svoju kvalitetnu hranu, kao i mir, a još malo radi od kuće. I eto, pogledajte sliku u naslovu, sliku koju mi je poslao sa komentarom „ja danas sadio pomadore“ J,,, a to su rajčice po dubrovačku J

I eto, to je jedno dobro rješenje za Hrvate, jer se potrebno prilagoditi uvjetima koji su tu i koji se ne mogu promijeniti. Mnogi će Dalmatinci skupo prodati svoje kuće i negdje u Lici kupiti puno jeftinije kuću i imanje te se kroz OPG pripremati za glad koja dolazi, kao i život u teškim uvjetima. I na kraju, mislim da je to dobro rješenje, iako je to tužno rješenje, ali izgleda da drugog izlaza nema. Nažalost, mnogi neće imati tu mogućnost pa će biti subjekti jedne druge teške socijalne priče Hrvatske.

Poznata je ona stara: „Hrvati su dobre sluge, a loši gospodari“ i to je izgleda istina, ali ipak, biti sluga u svojoj državi, koja će sve manje biti naša, nije baš za pohvalu. Kako izgleda, bilo je lakše izboriti Hrvatsku u Domovinskom ratu nego je oblikovati kao uređenu građansku državu u kojoj, sudeći po resursima, mogli smo biti druga Švicarska, ali da je bilo pameti,,,, da je bilo pameti,,,,L

Neka nam dragi Bog pomogne.

Dr. sc. Tihomir Luković, znanstveni savjetnik


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo