Državne agencije u RH ne provode zakonsku obvezu implementacije sustava unutrašnjih kontrola (FMC), kao zakonsku obvezu , osim po prisili državne revizije.

Postoji nekoliko razloga zašto državne agencije u Republici Hrvatskoj UGLAVNOM  ne provode sustav unutarnjih kontrola sve dok ih na to ne obveže Državni ured za reviziju (DUR), a i tada je to vrlo nevoljko i saboterski

 Nedostatak stručnosti i kapaciteta

• Mnoge agencije nemaju dovoljno stručnog kadra koji bi mogao razviti i provesti sustav unutarnjih kontrola.
• Često se oslanjaju na vanjske revizorske nalaze umjesto da proaktivno upravljaju rizicima i procesima.
• Ne žele transparentna pravila ponašanja , jer si time smanjuju manevarski prostor manipulacije procesima i rizicima

 Nedostatak političke volje i odgovornosti

• Unutarnje kontrole zahtijevaju transparentnost i odgovornost, što u nekim slučajevima može biti u suprotnosti s interesima rukovodstva.
• Ne žele da im se zadire u diskrecijska prava odlučivanja , jer je kultura rukovođenja po instinktu široko prihvaćen oblik ponašanja
• Ponekad postoji kultura izbjegavanja odgovornosti, gdje se čeka da vanjski nadzor (Državna revizija) ukaže na probleme umjesto da se proaktivno rješavaju.

 Nedovoljna provedba Zakona o sustavu unutarnjih kontrola

• Iako postoji zakonska obveza, nadležna tijela često nemaju dovoljno mehanizama ili volje da osiguraju dosljednu primjenu zakona.
• Kazne za neprovođenje sustava unutarnjih kontrola nisu dovoljno odvraćajuće.

 Oslanjanje na Državnu reviziju kao korektivni mehanizam

• Umjesto da razviju sustav unutarnjih kontrola, mnoge institucije jednostavno čekaju revizijske nalaze i preporuke te tek tada poduzimaju minimalne korektivne mjere.
• Revizija dolazi periodično, pa se često problemi ne rješavaju dok ne postanu očiti.

 Formalizam umjesto stvarne kontrole

• Kada se i implementiraju unutarnje kontrole, često se to radi samo radi zadovoljenja formalnih kriterija, bez stvarnog poboljšanja procesa upravljanja i nadzora.
• Dokumentacija se izrađuje, ali se ne koristi u svakodnevnom poslovanju.

Proračunska ograničenja

• Implementacija kvalitetnog sustava unutarnjih kontrola zahtijeva ulaganja u IT sustave, obuku zaposlenika i revizijske procese, što se često ne smatra ni minimalnim prioritetom u poslovanju Agencija u RH.
• Iako postoji zakonska obveza, u praksi se unutarnje kontrole često ne provode zbog kombinacije nedostatka znanja, volje i nadzora, te se implementiraju tek kada ih na to prisili Državna revizija. Dugoročno, potrebna je jača provedba zakonskih odredbi, sustavna edukacija kadrova i promjena upravljačke kulture u javnoj upravi.

POZIVAMO  DRŽAVNU REVIZIJU , KAO JEDINO TIJELO OD KOJEG OVO DRUŠTVO ZAZIRE , DA POJAČANIM KONTROLAMA IMPLEMENTACIJE SUSTAVA UNUTRAŠNJIH KONTROLA U AGENCIJAMA RH PRISILE ISTE NA PROVOĐENJE ZAKONA I DOBRE POSLOVNE PRAKSE.

Anđelko Jeličić