Podjeli
  • 7
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    7
    Shares

Kako jedni mogu, a drugi ne mogu,pitanje je koje će i vas mučiti kad ovo pročitate.
DM posluje u našoj državi već dugo.Trgovine su im uredne i u njima jako lijepo miriše, trguju šamponima, parfemima, potrepštinama za higijenu doma, koje možete naći u i svakom dućanu.
Na blagajni se nikada ne čeka predugo, prodavačice su ljubazne, cijene su kao i svugdje drugdje.
Sada kad se dijele božićnice, doznajemo da DM dijeli božićnice u visini prosječne plaće koja u DM iznosi 10 600 kuna. Prije mjesec dana kao pomoć za Corona krizu svi zaposlenici su dobili bon od 1600 kuna.
Prosto za ne povjerovati da se to događa u našoj državi, na sva zvona fali se Konzum koji dijeli 1500 kuna, kao izvanredna vijest.
Što to rukovodi ljudima da u istim uvjetima imaju takav različiti pristup.
Očito je u toj firmi vlada pravilo da je zadovoljan zaposlenik najveće bogatstvo u firmi.
Usprkos žestokoj konkurenciji uspijevaju u svemu, jer su radnici zadovoljni i da,
tu vrijedi ona pozitivna formula,
 ne možeš toliko radnika puno platiti da ti svojom marljivošću ne bi mogao vratiti.
No nitko drugi da pođe njihovim primjerom, nitko da ih pokuša kopirati ili slijediti, barem da proba,
iako primjeri iz susjednih zemalja pokazuju da se može.
Skoro pa u svim zemljama EU cijene su manje,
 a radnici u trgovinama dobiju više, interesantno je da kad strani lanci kad dođu kod nas radije poprime obrazac našeg ponašanja nego da prenesu iskustva iz svoje zemlje.
Očito smo u svijetu poznati kao budale koje plaćaju sve više, a za svoj posao pristaju dobiti najmanje moguće.
Takav imidž napravili su nam naši privatizacijski tajkuni proizašli iz privatizacijske pljačke, koji su dobit plasirali u svoju imovinu, a ne razvoj i radnike.
Dozvolili smo da se stvori vojska umirovljenika sirotinje, a njihovu mirovinu dodatno smo obezvrijediti kad smo na mirovinski fond upumpali ljude bez staža i bez ikakve uplate u taj fond.
Sad imamo što imamo, novi propisi za” Domove” za starije biti postroženi, iz tih ustanova izbacit će 3000 umirovljenika ,koji nemaju kuda otići.
Do sada se gledalo kroz prste, pa su uvjeti bili bez potrebnog standarda, zaredale se nesreće, uvjeti se moraju popraviti , ljudi moraju van jer su do sada bili prebukirani, a nemaju kamo.
Država nije gradila takve ustanove, a starcima je potpuno obezvrijediti minuli rad.
S mirovinom mogu platiti prostor u Domu gdje se po kvadraturi dvokrevetnu sobu natrpaju četiri kreveta. Korisnik za sebe ima prostora u širini noćnog ormarića, jedini luksuz je TV na zidu u veličini kutije za prvu pomoć. Korisnik iz kreveta jedva ga primjećuje na zidu.
Naše žene njeguju starce po EU kojima takvu vrstu njege subvencionira država, mi za svoje nismo osigurali ni mrvicu potrebnog dostojanstva u starosti. I u te državnedomove, preko veze, dolaze ljudi koji imaju solidna primanja viša od cenzusa, nigdje ne može bez privilegije i bez pogodovanja.
Da je tako imamo niz primjera, jedan dolazi iz kluba za terapijsko jahanje Osmijeh.
Klub se bavi pomaganjem djeci s poteškoćama u razvoju terapijskim jahanjem.
Imali su 3 konja i sada jednog moraju prodati kako bi imali za hranu  preko zime za preostala dva. Država im je ove godine uskratila subvenciju, a prije nekoliko tjedana dala je Petirki milijun i pol kuna za ( nikad do tada čuli) )
skupinu progonjenih kršćana.
Djeci terapija olakšava razvoj, pomaže im da se lakše integriraju u društvo, razvijaju psihomotoričke funkcije, a novci su za državu beznačajni.
Za konja mogu dobiti oko 12 000 kuna, ako bude zima duga ni to neće biti dosta za hranu za preostala dva.
Očito da nismo samo financijski siromašni, siromašni smo duhom, kada dopuštamo da nam državu vode ljudi koji zakidaju starce na kraju života i djecu koja se od rođenja bore s posebnim dodatnim zdravstvenim problemima.
Za sebe su ti ljudi osigurali standard  dostojan najbogatijih vladara u najbogatijim država.
Austrijski umirovljenik može si priuštiti njegovateljicu
koja ima plaću 500 kuna dnevno, a naš umirovljenik u prosjeku, ima mirovinu  koja iznosi  5 takvih dnevnica.
Naš vladajući nemaju ništa jeftinije službene aute od onih austrijskih.
Negdje su pukli konci kojima se sputavala bahatost i pohlepa, potpuno su zaboravljene stare tradicionalne vrijednosti i to mora prestati odmah .
Neka nam ovaj Božić bude zadnji da čujemo vijest da se mora prodati konj da bi se prehranila druga dva, jer za naše političare razvoj djece s posebnim potrebama nije prioritet,  ako im to prešutimo, postajemo sudionici u toj vlasti s poremećajem životnih vrijednosti.
DM nam pokazuje da se može bolje, cijene ljude, uz to dobro posluju .
Dragica Trumbetaš

Podjeli
  • 7
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    7
    Shares
  •  
    7
    Shares
  • 7
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo