By Podjeli
Skup u organizaciji Udruge Glas poduzetnika (UGP) i udruge SMOi na zagrebačkom Zrinjevcu, održan pod parolom „Dosta je nameta!”, u javnosti je prezentiran kao autentični bunt za obranu poduzetničkih prava i ekonomskih sloboda.
Međutim, dublja analiza retorike, tajminga i vizualnog identiteta prosvjeda razotkriva primarno politički motiviranu akciju pod krinkom borbe za privatni sektor.
̌ — „ ̌” — ̌ ́ ( ̌!), .
Umjesto ponude stručnih i izvedivih modela porezne reforme, prosvjed je poslužio kao poligon za političko razračunavanje, oslanjajući se na emociju prkosa i mobilizaciju specifičnih interesnih skupina.
. :
Javni diskurs prosvjeda često počiva na narativu da je Hrvatska zemlja s općim neizdrživim opterećenjem poslovanja. No, kada je riječ o oporezivanju dobiti poduzeća, podaci govore suprotno:
• : U Hrvatskoj se primjenjuje stopa od 10% za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode manje od 1 milijun eura, dok se stopa od 18% primjenjuje na obveznike s prihodima od milijun eura naviše.
• ̌ : Iako točan udio obveznika varira ovisno o godišnjim financijskim izvješćima i pomacima na tržištu, činjenica jest da najveći dio registriranih hrvatskih tvrtki (mikro i mali poduzetnici) ulazi u niži porezni razred od 10%.
U usporedbi sa standardnim stopama poreza na dobit u drugim članicama EU-a (koje u zemljama poput Francuske, Italije ili Njemačke prelaze 25%), hrvatski je zakonski okvir za dobit mikro i malih poduzetnika izrazito konkurentan.
. ́ : ̌ ̌ ?
Porezna rasprava u Hrvatskoj često zanemaruje činjenicu da ukupno opterećenje rada ne pogađa jednako sve razine dohotka.
Da bi se izbjegle generalizacije, porezni klin (Tax Wedge) mora se promatrati kroz konkretne profile zaposlenika. Prema standardiziranoj metodologiji OECD-a i važećim fiskalnim pravilima:
• ̌ ( ):: Na razini od % ̌ ́, porezni klin u Zagrebu iznosi približno 43,6% ukupnog troška rada. Na višim razinama (primjerice, pri ukupnom godišnjem trošku rada poslodavca od . € za senior menadžera ili vodećeg IT inženjera), opterećenje se penje i do ,%
• ́: Ključni razlozi za ovako visoko opterećenje pri vrhu dohodovne ljestvice nisu toliko u porezu na dohodak, koliko u izostanku kapice na zdravstveni doprinos (16,5%) koji se obračunava na neograničene iznose, uz rano dostizanje više stope poreza na dohodak.
Pravi strukturni problem Hrvatske nije u tome što opterećuje prosječni ili niži rad (gdje su osobni odbici izdašni), nego što ́ — rad znanstvenika, inženjera i IT stručnjaka o kojima ovisi tehnološki napredak gospodarstva.
. ̌ : ̌
Zatvaranje očiju pred razlikom između proizvodnog poduzetništva i rentijerstva bila je jedna od najuočljivijih značajki prosvjeda na Zrinjevcu, na kojem su se branili interesi privatnog kratkoročnog najma.
Paušalni porez u turizmu ne obračunava se kao fiksni postotak ostvarenog prihoda, već kao fiksni godišnji iznos po krevetu u definiranom rasponu koji određuju lokalne jedinice. Zbog takve konstrukcije nastaje specifičan matematički i ekonomski paradoks:
• : U atraktivnim destinacijama (gdje su cijene noćenja i popunjenost visoke), paušalni model rezultira iznimno niskim efektivnim opterećenjem (koje u praksi može iznositi svega nekoliko postotaka bruto primitka).
• : U manje razvijenim ili sezonski izrazito kratkim destinacijama, fiksni davanja po krevetu čine znatno veći postotak ostvarenog prihoda.
Problem nastaje kada se efektivne stope dobro popunjenog kratkoročnog najma usporede s efektivnim opterećenjem visokostručnog rada.
Kada država rad opterećuje višestruko snažnije nego prihod od posjedovanja nekretnine, stvara se opasan gospodarski poticaj:
kapital se preusmjerava iz istraživanja, razvoja i industrije prema nekretninama, čime se ujedno umjetno podižu cijene stanovanja za mlade obitelji i domaće radnike.
. : ́ ̌ ̌?
Svako moderno društvo ima pravo raspravljati o učinkovitosti javne uprave, smanjenju birokracije, poreznom opterećenju i kvaliteti javnih usluga.
Poduzetnici imaju pravo tražiti predvidljivije propise, niže troškove rada i odgovornije trošenje javnog novca.
Ni jedan od tih legitimnih zahtjeva ne smije biti unaprijed diskvalificiran.
Ali jednako tako, pravo na kritiku države ne oslobađa nikoga obveze da objasni kako bi sustav koji zagovara trebao funkcionirati.
Javno financirano zdravstvo, obrazovanje, prometna infrastruktura, policija, sudstvo i zaštita privatnog vlasništva imaju svoju cijenu.
Porezi nisu sami sebi svrha, ali nisu ni proizvoljan namet koji postoji neovisno o uslugama i institucijama koje financira.
Pravo pitanje stoga nije jesu li porezi dobri ili loši, niti treba li poduzetnicima smanjiti svako moguće davanje.
Pravo je pitanje ̌, đ ̌ ́ .
Ako se rad opterećuje više nego određeni oblici prihoda od imovine, ako se kapital usmjerava prema nekretninama umjesto prema produktivnim ulaganjima i ako se lokalni troškovi turizma ne raspoređuju razmjerno koristima koje od njega nastaju, onda o tome treba ozbiljno raspravljati.
Ali takva rasprava zahtijeva usporedive podatke, a notorni politički populizam.
Isto vrijedi i za državu: nema pravo zahtijevati sve veća davanja ako nije spremna dokazati da novac troši učinkovito, transparentno i odgovorno.
Poduzetnička sloboda i socijalna država nisu suprotnosti.
Suprotnost im je fiskalna nedosljednost: kada svi žele koristi sustava, ali nitko ne želi razgovarati o pravednoj raspodjeli njegova troška.
̌ , ̌ đ ̌ ̌.
— ̌ ̌.
̌ ̌ . ́ — ̌.
Gordan Sataić
Podjeli
