By Povećanje najnižih mirovina za daljnjih 3% koje je stupilo na snagu 1. srpnja prošle godine Vlada i dalje uz sve druge „uspjehe“ pokušava predstaviti kao dokaz socijalne osjetljivosti i brige za oko 300 tisuća umirovljenika koji primaju najnižu mirovinu. U stvarnosti, riječ je bila i ostala simboličan i zakašnjeli potez koji nije riješio suštinu problema, već tek kratkoročno prikrio duboku i sustavnu nepravdu ugrađenu u mirovinski sustav.
Ključno pitanje nije je li došlo do povećanja, nego što to povećanje realno znači u kontekstu usklađenja mirovina koja godinama nisu 100-postotno vezana uz rast plaća ili inflacije. Upravo tu leži srž problema. Umirovljenici su samo kroz posljednja dva usklađenja već oštećeni za više od tih “velikodušnih” 3%. Drugim riječima, ovo povećanje ne predstavlja nikakav dobitak, već tek djelomično i nedostatno krpanje prethodno stvorene štete.
Posebno je porazna situacija sa aktualnom vrijednošću mirovine (AVM). Zbog svjesnog i pogrešnog modela usklađivanja, AVM se danas nalazi na 14,45 eura, dočim je za najniže mirovine uz prethodno povećanje trenutno odnosno od 1. srpnja prošle godine 15,32 eura iako bi, da je usklađivanje bilo vezano uz 100% rasta plaća ili inflacije, morao biti iznad 20 eura, a realno i u rasponu od 22 do 25 eura. To nije tehnička pogreška, nego politička odluka sa vrlo konkretnim posljedicama.
Za umirovljenike sa najnižim mirovinama to znači da su samo zbog podcijenjenog AVM-a svaki mjesec zakinuti za otprilike četvrtinu svoje mirovine. Četvrtinu. A budući da je AVM temeljni faktor u izračunu svih mirovina, posljedice ove politike ne pogađaju samo korisnike najnižih mirovina, već i sve sadašnje i buduće umirovljenike. Sustav je namjerno dizajniran tako da dugoročno smanjuje mirovinska prava, dok se povremena povećanja od nekoliko postotaka koriste kao politički PR.
U tom svjetlu spomenuto posljednje povećanje od 3% ne može se smatrati nikakvim ozbiljnim iskorakom. Ono ne prati stvarni rast troškova života, ne nadoknađuje prethodne gubitke i ne vraća dostojanstvo ljudima koji su desetljećima stvarali ovu državu. To je mjera koja više služi medijskim naslovima, PR-u i statistikama nego stvarnom poboljšanju života umirovljenika.
Bez jasne odluke da se usklađivanje mirovina veže uz 100% povoljnijeg faktora rasta plaća ili inflacije, te bez hitne korekcije AVM-a, svako novo “povećanje” ostat će prazna gesta. Umirovljenici ne trebaju milostinju, nego pravedan i pošten sustav, no da bi se to dogodilo potrebna je promjena i u svom ponašanju, bilo prilikom davanja podrške kroz razne ankete koje „mjere“ trenutni rejting političkih stranaka, ili glasanjem na nekim od budućih izbora.
3% uz isto toliko na početku prošle godine nije nikakva reforma ili poboljšanje najnižih mirovina nego priznanje neuspjeha. Kao stranka, odnosno BUZ, već dugo tražimo pravedno usklađivanje mirovina, ispravan izračun AVM-a i povrat dostojanstva umirovljenicima.
Vrijeme je da se prestane s politikom sitnih PR ustupaka i počne sa politikom stvarne socijalne pravde.
U Zagrebu, 09.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
