Izborna groznica je iza nas. I tijekom predizborne kampanje najavljivale su se velike promjene i veliki zaokret HDZ-a u suverenističkom smjeru (ako ćemo lagati). Oprostite na malo gorkoga humora. Kao što sam i očekivao, na ovim izborima, tko god da je pobijedio, osim, možda Generacije obnove i njihovih partnera (iako i tu ima kukavičjih jaja pa sam i u tom slučaju pesimističan) dobili bi globalisti, poslušnici Europske komisije, Sorosevi suradnici, Vučićevi pobratimi, jugonostalgičari i izvršitelji plana Z-4 (pa makar i okljaštrenog) izvršenje kojega (kad je to u dogovoru s Pupovcem pokušao HDZ) je jednom davno spriječila (zemljo otvori se) notorna gospođa Vesna Pusić. Davno je to bilo. Cijelo to vrijeme imamo izbor između dvije jednake opcije. I po kriminalu i po težnji za ponovnim ujedinjenjem s, njima bratskim, bivšim republikama i pokrajinama SFRJ s dodatkom Albanije, samo jedni to mogu hrabro i otvoreno raditi iskorištavajući kapital ostvarenja sna o neovisnoj Hrvatskoj (HDZ, bez imalo otpora svoga članstva, koji su, navodno, svi veliki Hrvati), a drugi se to boje otvoreno raditi jer bi ih se raspelo s obzirom na to da se zna da im je bivša država tiha patnja, a i najveća su srpska stranka u Hrvatskoj, što je i sam gospodin Milanović priznao navodno odbivši koaliciju s gospodinom Pupovcem riječima:“Ja imam već dosta Srba u stranci.“, htijući reći da on ne mora pokazivati svoju ljubav prema zapadnobalkanskom povezivanju, Srbima i Srbiji i odanosti Bruxellesu i Sorosu takvim koalicijama jer samo sastavom svoga članstva potvrđuje da je otvoren za svaku suradnju te vrste, dok je s HDZ-om slučaj da to stalno mora dokazivati koalicijom s SDSS-om. A tu je i HNS, stari i novi (Reformisti su stari članovi HNS-a i nimalo se ne razlikuju od sadašnjeg HNS-a) koji stalno povezuju s klijentelizmom, nepotizmom, sukobima interesa, kojih ima malo, ali su uvijek na ključnim mjestima gdje se vrti novac, a donedavno (sada ne znam situaciju) su bili stranka s najviše pravomoćno osuđenih za kojekakve nezakonite radnje koji su čvrsto sjedili u samom vrhu vodstva stranke.
S druge strane, sam HDZ ima u svom vrhu, a i šire, vrlo čudne likove s čudnom povijesti, na primjer, struja koja se suprotstavljala Plenkoviću, a pritiskala da se potpišu Marakeški sporazum i Istambulska konvencija, zatim struja gospodina Plenkovića koja neupitno slijedi smjernice i zapovijedi iz Bruxellesa (a s kojom se malo ljubila i grlila, a malo se svađala i gospođa Grabar-Kitarović, pa se od njih puno ne razlikuje), prijateljuju s Vučićem, izbacuju za njega uvredljivu retoriku tipa srbijanska agresija, velikosrpska agresija i slično, kako bi mu se, prema zapovijedima svojih stranih gospodara, umilila, ne žele ni razgovarati sa zemljama Višegradske skupine s kojima dijelimo i zajedničku višestoljetnu povijest i trenutačno gotovo identične interese u međunarodnoj politici, ali se udružujemo s Jugoslavijom i kroz sportske lige (naši „domoljubni“ sportaši), suradnju sveučilišta (naši „domoljubni“ prosvjetari) i na druge načine.
Zatim su tu slavni pripadnici ekipe gospodina Plenkovića kao što su legendarni gospodin Tomislav Ćorić, stari (a izgleda i novi) ministar koji je, prema materijalima objavljenim u glasilima, povezan s kojekakvim čudnim potezima u poslovanju HEP-a i u sektoru energetike općenito, kao na primjer u zanimljivoj priči o vjetroelektranama (vjetroelektrana Krš Pađene kod Knina) u što je uključena i notorna HERA (a sinergijsko djelovanje HEP-a i HERE sam osjetio i osobno, na svojim leđima boreći se protiv njih gotovo cijelo desetljeće tijekom čega su jedni drugima, sinkroniziranim djelovanjem, čuvali leđa), a u tom poslu je, navodno, pogodovao gospodinu Bašiću za koga sad čitamo da ga je obuhvatila istraga u aferi perjanice kninskog HDZ-a, gospođe Josipe Rimac, a kojega i gospodin Radimir Čačić optužuje u svojim izjavama za jako ozbiljne stvari. Tu su i čudna kadroviranja unutar HEP-a. Čudne se stvari događaju i s reverzibilnom hidroelektranom Velebit, a istodobno se kupuje struja iz Srbije koja se skupo plaća, što je jako „zanimljivo“, a zanimljivo je i to da je s cijelim tim društvom (osobito s gospodinom Ćorićem, povezan i gospodin Frane Barbarić čija se uloga u korupcijskim radnjama unutar HEP-a, čiji je predsjenik uprave, upravo ispituje. Zatim, u drugom njegovom sektoru (onome za zaštitu okoliša) sumnjivo „škartiranje“ gospođe Ljiljane Zmijanović koja je i radila na mjestu upraviteljice nacionalnog parka Krka, ima odgovarajuću struku, doktorirala je na tu temu, još je bila i braniteljica s dugim ratnim stažem elitnog borca na bojišnici, za račun gospođe Nelle Slavice koja ništa od tih uvjeta nema, a svako malo iz medija doznajemo neke nove stvari.
Tu je i Ministarstvo kulture čija ministrica gospođa Nina Obuljen-Koržinek se tijekom svoga djelovanja u Vladi svojski potrudila da se financiraju projekti u kulturi koji nisu na korist Republike Hrvatske, dapače, a odbijala je financirati projekte koji su itekako bitni za Hrvatsku. A i to je uzdanica gospodina Plenkovića koju će, kao i gospodina Ćorića, ostaviti u Vladi (barem je tako najavio). Tu je i gospodin Davor Božinović o kojemu ne želim ni trošiti riječi, ali to je jedna od osoba koja čini veliku štetu gospodarstvu Republike Hrvatske namećući nam, zajedno sa Stožerom i Vladom pretjerane mjere protiv pandemije COVID-19 u koje niti Stožer niti Vlada ne vjeruju da su potrebne niti ih se sami pridržavaju: rukuju se, došaptavaju, grle se, slave pobjedu na izborima, druže se sa zaraženim osobama, a odbijaju ići u izolaciju/karantenu i to sve bez maski, a informacije su im tako kontradiktorne da čovjeka glava zaboli. Najprije kažu da maske ne pomažu (što je istina) i da ih ne kupujemo, onda nas prisile da ih nosimo, a oni ih samo povremeno nose u svrhu snimanja, daju lažne informacije o tome da su ljudi umrli od korone, a onda se ispostavi da se radi o osobama koje imaju gomilu drugih dijagnoza i ubila bi ih i hunjavica i slično, tijekom izbora mjere nisu bile potrebne, a sada jesu… Nevjerodostojno i sramotno je samo ovo što sam naveo, a tek kad bih išao redom sve navoditi (to su već mnogi napravili pa ne ću ponavljati ovoga puta, onda bi to bila strava i užas), a i gospodin Božinović, osoba s tom hipotekom, a povrh toga i bez karizme i koja ne zna izgovoriti suvislu rečenicu, je isto tako uzdanica gospodina Plenkovića.
I, naravno, tu je neizostavni gospodin Pupovac kojem se stavlja koješta na teret, od gospodarskog kriminala, preko subverzivne djelatnosti, zatajivanje sudbine dr. Šretera tijekom Domovinskog rata, suradnja s HDZ-om oko promjene zakona kojim se određuju prava manjina (i pitanja dvojezičnosti) koji je HDZ tijekom vladavine gospođe Kosor promijenio uskladivši ga s tadašnjim popisom stanovništva čije su rezultate dugo tajili i smanjili potreban udjel pripadnika manjine na jednu trećinu (s više od pola prema dotadašnjem SDP-ovom zakonu) čime se svaka sljedeća Vlada obvezala na uvođenje ćirilice u Vukovar ako ne promijene spomenuti zakon i vrate ga na stari koji je donio Račanov SDP.
Koaliciju s gospodinom Pupovcem je HDZ najavljivao tijekom predizborne kampanje, ali to njihovim „domoljubnim“ glasačima nimalo nije smetalo.
Istina, da je Domovinski pokret ušao u igru ni to ne bi ništa bitno promijenilo stvar jer su i oni pred izbore najavljivali (osobno gospodin Škoro) koaliciju s HDZ-om i to s gospodinom Plenkovićem u Vladi (ne’š ti promjene), dakle, bitno je bilo doći na vlast, a to što će to biti s Plenkovićevim HDZ-om, to nije bilo bitno. Zato ništa nismo izgubili ni time što oni (za sada) nisu ušli u Vladu.
No sad imamo što imamo. Najavljuje se Vlada s istim ministrima, s istim koalicijskim partnerima od kojih je nabitniji gospodin Milorad Pupovac, a tu će ponovno biti i HNS i Reformisti koji su zapravo dio bivšeg HNS-a, a inače, HNS igra glavnu ulogu u HEP-u, također…
Sudbina nam je crna da crnja teško da može biti.
Neki grebu, vrište i ritaju se, ali, bojim se, od toga neće biti ništa.
Lux in tenebris