By Apokaliptičke slike praznih glavnih akumulacija u Hrvatskoj iz sustava 5 hidroelektrana cetinjskog sliva zadnjih mjeseci su pasivno zabilježene u rijetkim medijima samo kao činjenica i fenomen koji se nije pokušao objasniti. Pitanje je je li razlog nekompetencija i nedostatak istraživačkog novinarstva kod „opinion maker-a“ ili su njihovim matičnim medijskim kućama „začepljena usta“ visokim uplatama za „reklamu i propagandu“ od strane izdašnog predsjednika Hrvatske elektroprivrede Frane Barbarića.
Nije osobita tajna da ovom energetskom nestručnjaku, pravniku administratoru najznačajnije i najvažnije kompanije u državnom vlasništvu, krajem ove godine ističe mandat, pa je istom trebala snažna potvrda za utemeljenost njegove kandidature za ponovni reizbor, a to je nesporno podatak o ostvarenom financijskom rezultatu za prvih šest mjeseci ove godine. Znao je Frane da je rezultat od preko 1,5 milijardi kuna dobiti najsnažniji politički argument za ekonomski nepismenu javnost i političke manipulatore na osnovu kojeg će s lakoćom prebrisati svoj nedostatak zbog neispunjavanja osnovnih zahtjeva iz natječaja kao što je znanje svjetskog jezika, te da će deseci njegovih protukandidata impresivne stručne biografije tehničke struke, od kojih neki imaju i po dva doktorata, biti elegantno „otpuhani“ kao nezadovoljavajući kandidati.
Zanimljiva je poslovna logika kojom se Frane Barbarić rukovodio a slijedom koje je došlo do kompletnog pražnjenja ovih akumulacija. Poznato je da je voda kao energent gotovo besplatna, pa se stoga troškovi MWh proizvedenog u hidroelektranama HEP-a spuštaju i ispod 20 EUR-a po MWh, za razliku od energije dobivene iz termoelektrana ili vjetroelektrana koja premašuje i 100 EUR-a po MWh. Lako je „skužiti“ igru kako maksimalizirati dobit koristeći do maksimuma hidropotencijal sustava kako bi se maksimalno „napuhao“ financijski rezultat, ali ta „igra“ ima kratak rok trajanja jer prava istina je vrlo brzo izašla na vidjelo sada kada sadašnju skromnu proizvodnju u hidrocentralama zamjenjujemo nikad skupljom nabavkom električne energije iz uvoza. Naime, dok je Frane Barbarić „cijedio“ do posljednje litre dragocjene hidroakumulacije Peruća i Buško blato, cijena električne energije na burzama je bila od 50 – 60 EUR-a, a sada je HEP primoran el. energiju nabavljati po cijeni od preko 200 EUR-a za MWh. Žalosno je što će se pogubni poslovni efekti ovakve politike vidjeti tek za pola godine na godišnjem poslovnom rezultatu, a tada će već biti prekasno, jer će se kreatori ovakvog poslovanja do tada debelo „naplatiti“.
Također je kako se doznaje iz kompetentnih izvora u HEP-u zanimljivo i obrazloženje na kojem se gradila ova neodgovorna poslovna odluka da se „iscijede“ ove hidroakumulacije gotovo do nulte točke. Naime, u 2.020. godini zbog pandemije je došlo do usporavanja gospodarske aktivnosti u cijelom svijetu pa je slijedom toga došlo do pojeftinjenja energenata. Pretpostavka da će se trend nastaviti kao i neuvažavanje dugoročnih prognostičkih modela po kojima je sušno razdoblje predviđeno, doveli su do eksplozije cijena energenata, a u HEP-u nažalost odavno ne stanuje struka koja bi trebala određivati smjernice za zaštitu (hedging) od tržišnih poremećaja, pa će sasvim sigurno i skora budućnost HEP-a kao i drugih značajnih kompanija iz državnog portfelja ( INA, Telecom, Pliva…) biti apokaliptična.
Inače u HEP-u su prema našim izvorima već spremili odgovor na isušene akumulacije, a to je potreba da se začepe rupe u kraškim akumulacijama zbog velikih gubitaka vode uslijed procjeđivanja. Ako bude iti malo pameti kod ove vlade prioritetno se trebaju začepiti rupe u kadrovskim rješenjima koje su dovele ovu dragocjenu nacionalnu kompaniju na rub propasti.
Anđelko Jeličić
