”Neovisna” HERA i još ponešto…

O postupcima i djelovanju regulatora energetskog tržišta u Republici Hrvatskoj (a to je Hrvatska energetska regulatorna agencija – HERA) bilo je puno kritičkih napisa u medijima, Teško ih je sve nabrojati.

Zadnja, vrlo ozbiljna afera zbog koje je predsjednik Upravnog vijeća HERE Tomislav Jureković postao USKOK-ov osumnjičenik je slučaj pogodovanja investitoru u vjetroelektranu Krš Pađene (radi se o Milenku Bašiću iz Posušja). Realna je opasnost da će zbog toga hrvatski potrošači električne energije tom gospodinu isplatiti nepotrebno velike poticaje za proizvedenu električnu energiju. Napominjem da je i prije gospodina Bašića niz tvrtki pretežno u stranom vlasništvu dobilo još veće poticaje (109 eura/MWh) što se u medijima rijetko ističe. Naravno, potrebno je napomenuti da HEP nije izgradio doslovno niti jednu poticanu elektranu, što je svojevrstan skandal.

Čini se da šira javnost nije dovoljno upoznata sa ovlastima HERE koje proizlaze iz EU propisa a prenesene su u naše zakonodavstvo. Posebno je važna odredba po kojoj HERA mora u svom radu biti neovisna od interesa energetskih subjekata (a to su između ostalih HEP, PPD, PINACRO, investitori u obnovljive izvore energije koji traže poticaje itd.). Isto tako, HERA mora biti neovisna od Vlade RH (i ministarstva nadležnog za energetiku). U tome je smisao neovisnog regulatora.

Zbog izloženih odredbi Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti štiti članove Upravnog vijeća od smjene koja je moguća samo u iznimnim, zakonom propisanim okolnostima. Odluku o smjeni donosi Sabor a ne Vlada što je u RH rijedak slučaj.

Osim toga, Zakon o regulaciji donesen 2012. godine za vrijeme Vlade Zorana Milanovića osigurava članovima Upravnog vijeća mandat od čak 7 godina, uz mogućnost još jednog izbora. Tako nešto je za hrvatsku praksu nevjerojatno. Možemo samo nagađati zašto je ondašnja Vlada omogućila takve mandate vijećnicima. Usput, tu su i uobičajene privilegije – svaki vijećnik ima službeni automobil 24 sata na raspolaganju, itd.

Naravno, takva neovisnost u stvarnom postupanju HERA ne postoji. Zadnji primjer je Izvješće o radu HERE za 2019. godinu, koje je predano u saborsku proceduru (točka 62. dnevnog reda). Uz Izvješće HERA je dostavila i ispravak, koji je priloženu uz točku dnevnog reda.

U ispravku se tvrdida je naknadnim pregledom teksta Godišnjeg izvješća, na stranicama 10. i 97. uočena pogreška u pisanju te se rečenica:

„Međutim, iako je HERA još u srpnju 2017. godine donijela Odluku o donošenju Analize troška i dobiti uvođenja naprednih mjernih uređaja i sustava za njihovo umrežavanje, ministarstvo nadležno za energetiku još nije utvrdilo plan i program mjera za uvođenje naprednih mjernih uređaja za krajnje kupce.”

ispravlja tako da glasi:

„HERA je u srpnju 2017. godine donijela Odluku o donošenju Analize troška i dobiti uvođenja naprednih mjernih uređaja i sustava za njihovo umrežavanje, a donošenje plana i programa mjera za uvođenje naprednih mjernih uređaja za krajnje kupce očekuje se u skladu sa zakonskom procedurom.”

Problem je u tome što se ovdje ne radi ni o kakvoj pogrešci. Tekst koji HERA želi ispraviti je potpuno točan. Obveza ministarstva nadležnog za energetiku (odnosno Ministra) propisana je u članku  38. Zakona o energiji. HERA je korektno konstatirala situaciju i to je sve.

A nakon toga HERA šalje Saboru ispravak vlastite konstatacije, traži da se ona ukloni i zamijeni nekakvim očekivanjem donošenja plana i programa mjera za uvođenje naprednih mjernih uređaja u skladu sa zakonskom procedurom (pa valjda ne protuzakonitom?).

Zašto je HERA Saboru poslala taj ispravak? Poznavatelji prilika u HERI misle da su moguća  dva razloga:

  • Netko od odgovornih u HERI se uplašio negativne reakcije ministarstva (tj. ministra Tomislava Ćorića) jer je ukazano na njegov propust.
  • Možda je već došlo do reakcije ministarstva sa (neformalnim) zahtjevom da se pošalje ispravak konstatacije koja se njima nije svidjela.

Bilo kako bilo, HERA je u ovom slučaju pokazala da nije nikakav neovisni regulator nego agencija koja postupa po naputcima (pritiskom) drugih čimbenika. Nije to ništa novo, dovoljno se sjetiti afera oko vjetroelektrana, smanjivanja naknada za korištenje prijenosne i distribucijske mreže, afere razdjelnici, stalnih pritisaka investitora u obnovljive izvore, problema sa opskrbljivačem RWE-om čiji su agenti nudili ugovore kućanstvima na zavaravajući način, itd.  O svemu se pisalo u medijima.

Postavlja se (pomalo naivno) pitanje tko je odgovoran za ovakvo stanje u HERA-i? Naravno, najodgovorniji je predsjednik Upravnog vijeća Tomislav Jureković. Ali to ne amnestira ostale članove Upravnog vijeća. Prema mišljenju krugova iz energetskog sektora koji dobro poznaju rad HERA-e, posebno se ukazuje na zamjenicu predsjednika,Sonju TomašićŠkevin.

Ta gospođa je po njima ”siva eminencija” koja skrivena iza predsjednika ”vuče konce”. Njezin uspon bio je postupan – od nekadašnje Direkcije za prijenos i upravljanje u HEP-u, preko HROTE-a (gdje je bila zamjenica direktora Lea Preleca) do HERA-e u koju je došla na mjesto eksperta a onda je vrlo brzo izabrana za članicu Upravnog vijeća (2013. godine). Nešto kasnije postala je i zamjenica predsjednika.  Naravno, Sabor ju je izabrao na rok od 7 godina, što je europski rekord u smislu godina mandata!!

Zna se da se na takva mjesta ne dolazi bez (moćne) podrške. Tvrdi se da je za nju lobirao ondašnji predsjednik države, dr. Ivo Josipović.

Ne ulazeći u stručne detalje njezinog rada u HERI, ostaje ukazani problem da je uvijek radila u korist moćnih poduzetnika (investitori u obnovljive izvore, neki opskrbljivači energijom, tvrtke vezane za razdjelnike toplinske energije) i naravno po zahtjevima ministarstva nadležnog za energetiku (koji ne moraju uvijek biti opravdani, barem to se zna). Njezin položaj joj omogućuje da vrši pritisak na rad stručnih službi HERE, kako bi se pojedine odluke HERE ”stručno” pokrile.

Jedina sreća u svemu tome je da gđi. Sonji TomašićŠkevin krajem godine isteče mandat. Za nadati se da će vladajući shvatiti da nema energetskog genija koji će 14 godina raditi odgovorne poslove te će potražiti nova kadrovska rješenja.

Imajući u vidu sve gore rečeno, svaki pa i malo upućeni čitalac će shvatiti da je HERA političko tijelo čiji članovi Upravnog vijeća dolaze preko stranačkih lista a ne zbog svoje stručnosti, neovisnosti i poznavanja šire kulture s naglaskom na tehničku. Međutim, jedno se pitanje ipak nameće : da li to shvaća Hrvatska Vlada !? Ako ona ipak ne shvaća ulogu regulatora u energetici, onda će se kad-tad u toj djelatnosti dogoditi kolaps što neće nikako biti dobro za građane RH a niti za državu RH.

 

Anđelko Jeličić