By - prosinca 2005. uhićen je hrvatski general Ante Gotovine, na Kanarskim otocima u Španjolskoj. Haaški sud ga je nakon toga osudio na drastičnu kaznu od 24 godine robije, a potom i pravomoćno – oslobodio.
Međutim, sve se to zna. Ali, ni nakon toliko godina još je uvijek nejasno i ne zna se: kome je pripala nagrada SAD-a od čak 5 (pet) milijuna dolara, odnosno tko je dobio ovaj iznos, zbog toga što je njegova informacija dovela do uhićenja ili osude Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata? Onaj tko je izdao generala stekao je uvjet i za zaštitu svoga identiteta i preseljenja svoje obitelji. Ne zna se ni tko je “pokupio” 350.000 kuna koje je tada ponudilo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, i to za obavijest i o njegovu kretanju i skrivanju.(sic!)
Također se „ne zna“ tko su bili oni koji su iz Hrvatske, poput divlje zvijeri, progonili nevinog generala, njegovu obitelj, prijatelje i suborce. Naime, mnogi Hrvati, pretežno hrvatski branitelji, ali i oni koji su pisali o njegovoj sudbini (i cijelo vrijeme tvrdili da je riječ o nevinom čovjeku) imali su velikih problema. Samo u jednom mjesecu, u želji da pronađu generala, hrvatska policija je znala pretresti i više od dvije tisuća kuća, stanova i vikendica, a o broju onih koji su privedeni na tzv. informativne razgovore da i ne govorimo.
Gdje su sada ti i što rade svi oni koji su poput Vladimira Šeksa ponosno uzvikivali da hrvatskog generala treba: identificirati, locirati i transferirati? Gdje je sada Carla del Ponte, koja je baš zahvaljujući progonu nevinog Gotovine napravila svjetsku karijeru, a koju su predstavnici tadašnje vlasti u Hrvatskoj dočekivali kao “kraljicu”?
Gdje su svi oni koji su uhićivali ljude samo ako je netko postavio generalov poster, nosio majicu s njegovom fotografijom ili pak javno slavio njegovo ime?
Nakon što je Gotovina oslobođen, svi su se progonitelji sakrili, primirili. Čini se kao da su u zemlju propali. Ali, vraga. Isti ti sada, na žalost, priča se, progone ostale hrvatske branitelje. I one koji jesu i one koji nisu krivi. Nismo čuli ni da je jednom od njih pala vlas s glave, da je barem dobio kaznu za “parkiranje”. Ili da se jednostavno ispričao. Preko svega se prešlo kao spužvom preko ploče. Bilo, pa prošlo!
Ma nemoj!
A optužnica protiv Ante Gotovine, kao i protiv generala Markača, Ademija i drugih, bila je optužnica protiv državnog i vojnog vodstva Hrvatske na čelu s prvim predsjednikom i utemeljiteljem RH dr. Franjom Tuđmanom, a sa samim time i optužnica protiv cijeloga hrvatskoga naroda i cijele Hrvatske kojom se željelo Domovinski rat pretvoriti od našega ponosa u našu sramotu i zločin.
Sada bi trebalo raspisati potjernicu za onima koji su progonili Gotovinu (sjetite se samo sa kakvom strašću su to činili) te za sve one koji ih pronađu ponuditi novčanu nagradu.
Jadno je i žalosno što su pojedinci zahvaljujući progonu hrvatskih generala i napredovali u svojoj službi, pa i bili debelo nagrađeni visokim odličjima ili činovima.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
