By Nema dana, a da ne umre netko od hrvatskih branitelja. Na godinu ih se pokopa čak četiri-pet tisuća. A o onima koji obole i koji se liječe i od najtežih bolesti ne zna se ni broja. Također se kriju podaci i o samoubojstvima ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu.
Stoga, i dalje se postavlja pitanje: koliko zapravo još ima živih hrvatskih branitelja?
To nam ne može „dočarati“ nikakav Registar, od kojeg smo mnogo očekivali, već samo jedno: ponovno postrojavanje pripadnika bivših ratnih brigada!
Zbog čega to ni jedna vlast ne će i ne dopušta?
Kad bi se ponovno postrojili pripadnici ratnih brigada (neka dođu svi sa činovima i odličjima koje su dobili) tek tada bi vidjeli koliko nas stvarno ima, odnosno i tko su ratni dezerteri i muljatori koji su sve ostvarili na štetu ljudi koji su se istinski borili. Nu, tada bi na površinu isplivao i sav mulj i smeće, a to očito nitko ne želi. Tada bi možebitno vidjeli i one koji su postali branitelji s prvih crta obrane i prije nego li je uopće i službeno počeo Domovinski rat. Takvih, da ti pamet stane, ima relativno puno.
Evo, notorni Predrag Fred Matić dobio je dosad 9 (devet) najviših državnih odličja, (jednom više i od Borkovića i Dedakovića!), među kojima i ono za JUNAŠTVO u Domovinskome ratu. S druge pak strane dr. Vesna Bosanac, legenda vukovarske ratne bolnice, koja je umrla ovih dana, ima tek jedno (skromno)!?
Kad bi se pripadnici ratnih brigada ponovno postrojili, bila bi to i prigoda da vidimo i zapovjednike ratnih brigada i postrojbi koji su ostali na činovima pričuvnog brigadira ili pukovnika, dok su ih neki njihovi tada vojnici pretekli, pretežno po stranačkim linijama, i po tome. Pored toga, bio bi red da napokon vidimo i neke u generalskim odorama, a koje nikada nismo vidjeli ni o njima čuli u Domovinskome ratu!
(Koliko ih je samo dobilo generalske činove i druga visoka odličja neposredno prije Tuđmanove smrti?)
Također bi bilo zanimljivo saznati na koje su načine pojedinci stjecali činove, statuse i druge pogodnosti, ako im njihov ratni zapovjednik ništa od toga nije potpisao? Netko im jeste, ali tko?
Popisi pripadnika ratnih postrojbi danas su vojna tajna i službeno se ne mogu dobiti. O čemu se tu radi. Evo, slavna 117. Koprivničko-križevačka brigada u vrijeme rata imala je najviše do 3000 branitelja, a danas ih je navodno na popisu više od 5000!
Slično je i kad je u pitanju slavna 204. vukovarska brigada, u kojoj je bilo oko 1800 ljudi, a danas se na njihovim popisma (da se malo našalimo) nalaze „svi“ iz Grada Vukovara!
Na pojedinim spomen obilježjima također nema popisa stradalih hrvatskih branitelja. Zašto, tim više što ni jedno spomen obilježje ne bi se smjelo podignuti, a da se ne zna za koga je, imenom i prezimenom, postavljeno.
Neki ni nakon 30 godina od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku ne žele vidjeti hrvatske branitelja (na skupu) jer tada će možebitno netko pitati: pa gdje ste bili vi koji danas vodite, općine, gradove, županije, pa sve do veleposlanstva i države?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
