By Kalendarski je vrijeme održavanja godišnjih izvještajnih i izbornih sabora i skupština udruga proizašlih iz Domovinskog rata, te veteranskih organizacija, a meni u misli dolazi pjesma moga prijatelja, slovenskog kant-autora, Andreja Šifera“ – „Gdo bo za pijačo dal, ko umrla bo država“, nastala tamo osamdesetih godina prošlog stoljeća..-
U ovih trideset godina Hrvatske države, djeluju udruge VETERANA i HVIDR-a, kojima je osnovni cilj skrb o stradalnicima i veteranima glede zadovoljavanja njihovih osobnih i društvenih potreba. Obje su ove asocijacije u cijelosti financirane iz državnog proračuna i proračuna lokalnih samouprava kojim je bila svojevremeno i obaveza izdvajanja 1% od svojih prihoda za tu namjenu, a bilo je tu manje kontroliranih donacija dijaspore i gospodarskih subjekata, te privatnih donatora.
U poslijeratno, vrijeme uočeno je kako su ove asocijacije s vremenom postale same sebi svrha i da se negdje putem izgubilo njihovo prvotno poslanje. Sve veće nezadovoljstvo članstva kulminiralo je velikim njihovim osipanjem i traženjem novih kvalitetnijih rješenja, a sve je ubrzalo jačanje civilnog društva, osnivanje Vladina ureda za udruge i Zaklade za razvoj civilnog društva, te njihovim svođenjem ovog područja u zakonom propisane okvire, uz transparentnost financiranja ovog sektora.
Koliko je ovaj proces imao pozitivan učinak, toliko je brzo kako obično kod nas biva, počeo rast broja udruga proizašlih iz Domovinskog rata od kojih su mnoge služile, a i danas služe za samo-promociju braniteljskih posvuduša nedefiniranih namjera.
No ipak se u tih tisuća udruga, društava, udruženja, klubova iznjedrila zdrava i to kako ja zovem „strukovna“ grupacija koja je nastala udruživanjem ratnih pripadnika specijalne policije MUP-a RH i profesionalnih gardijskih brigada HV. Tako je prije dvadeset godina u Varaždinu osnovana prva „strukovna“ udruga na inicijativu ratnih zapovjednika Ivice Minđeka, Danka Bunića, Gorana Mihalića, Dražena Viteza i agilnog Ive Loborca, „udruga Specijalne jedinice policije PU Varaždinska – Roda“ koja je registrirana na državnoj razini. Animiranjem ratnih pripadnika na cijelom području Hrvatske ubrzo je osnovana kao krovna organizacija, udruga SP iz Domovinskog rata RH s prvim predsjednikom Željkom Sačićem. Nije trebalo dugo da tim putem krenu i ratni pripadnici profesionalnih gardijskih brigada, pa je tako osnovana i registrirana „Zajednica udruga gardijskih brigada iz Domovinskog rata“ pod čije su se okrilje stavile sve do tada osnovane udruge gardijskih brigada RH. Korist u „strukovnom“ udruživanju u posljednje vrijeme primijetili su i pripadnici ostalih sektora ratne policije, te uspješno krenuli putem svojih kolega.
U samom početku djelovanja tih udruga financiranje se odvijalo temeljem prikupljanja članarine, pisanje zamolbi lokalnim vlastima, gospodarstvenicima i donatorima raznih interesnih grupacija dok je ishod realizacije bio ponekad uspješan, a ponekad i ne. Uvijek se skupilo, ako ništa drugo onda barem za neki domjenak, svijeću ili vijenac. Bilo je to i vrijeme kada su ovdje spomenute udruge diljem cijele Hrvatske podizale spomen obilježja svojim poginulim suborcima u kojoj su realizaciji bile uspješne uz puno osobnog rada i pomoći Ministarstva branitelja, MORH, MUP-a, dakle države i lokalnih zajednica gdje su imale sjedište i gdje su spomen obilježja podizana.
Ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo EU, sve se mijenja i tim se promjenama traži prevođenje udruga proizašlih iz Domovinskog rata u sektor civilnog društva, tako se izjednačava njihov način djelovanja i financiranja s ostalim udrugama i udruženjima civilnog društva koje djeluje u RH, kao i u EU. To je bilo vrijeme u kojem su tisuće osnovanih udruga, pa i dio one avangarde od Veterana i stradalnika iz uvodnika nastavili staru praksu u svom djelovanju i financiranju, a što nije više bilo provedivo, stoga je pjesma mog prijatelja „Gdo bo za pijačo dal, ko umrla bo država“ postala njihovo osnovno obilježje za daljnje djelovanje u javnom prostoru.
„Strukovne“ udruge i udruženja, dakle USPRH i ZUGBDR, sa svojim podružnicama članicama, brzo su svoje djelovanje pa samim tim i financiranje prilagodile novonastalim uvjetima i svrstale se uz bok civilnog društva u RH. Svoje su djelovanje i financiranje uz pomoć Vladina ureda za udruge, Zaklade za razvoj civilnog društva i resornog ministarstva Hrvatskih branitelja prilagodili novodonesenoj zakonskoj regulativi u RH, čime je i na tom području RH preuzela stečevine uređenog društva EU. Tako danas ove „strukovne“ udruge svoje financijske potrebe u veliko zadovoljavaju prijavama i prolaskom projekata na natječaje fondove EU, natječaje raznih ministarstava, korporacija i lokalnih zajednica preko kojih osiguravaju sigurna sredstva za svoj rad i ispunjavanja zadaća koje su si odredile statutom. Danas ove udruge zapošljavaju na svojim projektima i kroz društveno poduzetništvo na stotine pod zastupljenih i marginaliziranih skupina stanovništva diljem cijele Hrvatske uz svoje osnovno poslanje, skrb za potrebite svoje članove, skrb i pohod prethodno izgrađenih obilježja, te dostojno obilježavanje važnih datuma u stvaranju RH.
Dakle očito je da se može, brzo izmiće vrijeme svima onima koji još nisu shvatili kako su, ništa drugo nego samo jedan segment civilnog društva, te da se konačno prestanu svake godine u siječnju i veljači pitati: „Kdo bo za pijačo dal, ko umrla bo država“?
Antun Berljak
