By Na samom početku kratki osvrt na moje zdravstveno stanje. Informirani ste bili od strane
rukovodstva da sam početkom 10 mjeseca doživio infarkt pluća i srca te uz Božju pomoć,
podršku obitelji i prijatelja ostao živ. Moje zdravstveno stanje svakim danom sve je bolje
zahvaljujući mojoj liječnici opće prakse dr. Gospić i medicinskoj sestri Tanji na Sfingi kojima
se ovom prigodom javno zahvaljujem na svemu. Nastavak liječenja mi je inhalator gdje ću uz
pomoć ampula ˝Ciple˝ i fiziološke otopine moći donekle normalno funkcionirati.
Svjestan sam kad se početkom siječnja vratim u Sindikat, da ću morati smanjiti s
obimom posla i u rukovodstvu pronaći osobu ili osobe koje su detaljnije upoznate prije svega s
problematikom branitelja kao i sa samim Zakonom o HRB, Zakonom o mirovinskom, Zakonom
o socijali itd. Na kraju moramo se pobrinuti u vezi pravne pomoći našim članovima koju bi
trebali dobiti preko Saveza Sindikata. Trenutno Savez ima besplatnu pravnu pomoć za sve
članove udruženih u Savez Sindikata ali ta pravna pomoć odnosi se prije svega na radno pravo.
Svakim danom smo svjedoci da su građani kao i branitelji nezadovoljni s trenutnim
stanjem u zemlji. Moram se djelomično složiti s konstatacijom nekih od članova SPHBZ-a oko
sporosti rješavanja ne samo pojedinačnih predmeta nego općenito svih predmeta kad je u
pitanju naša populacija. Svjestan sam svih problema branitelja i sporosti naših institucija u vezi
rješavanja tih i takvih slučaja.
Branitelji i članovi Sindikata moraju znati da svi mi u rukovodstvu prije svega ovaj
posao odrađujemo volonterski gdje nastojimo kroz svoja iskustva i pravnu bitku koju smo
godinama vodili s birokratima u državnim institucijama, pomoći našim članovima.
Mi u rukovodstvu sindikata nismo Mesije, nismo svemogući ali usprkos svemu koliko
je to u našoj moći nastojimo pomoći našim članovima. Stojimo im na raspolaganju, odrađujemo
posao najbolje što znamo i možemo, a isto tako članovi bi trebali znati da smo i mi samo ljudi
koji imaju svojih problema. Naše obitelji zbog toga najviše pate jer svakodnevno proživljavaju
naše nezadovoljstvo i frustracije koje donosimo doma. Htjeli ili ne, oni su najveće žrtve u cijeloj
toj priči, a da ih se rijetko kad i spomene.
Nije u redu, fer ni korektno od branitelja, učlaniti se bilo da je riječ u sindikat ili udrugu, te očekivati rješavanje njegovog problema preko noći. Najlakše je krivnju prebaciti na drugog, a pri tom uporno negirajući istinu da smo za trenutno stanje krivi baš svi mi skupa. Kad dođu
izbori na njih izađe jedva 30% građana, kad se treba masovno ujediniti odaziv je minoran, a svi
bi htjeli da netko drugi umjesto njih rješava njihove probleme.
Nitko od nas iz rukovodstva ne može obećati konačno rješavanja njihovih problema koji
se godinama nisu rješavali – što zbog Zakona koji je bio nepovoljan za branitelje, tu prije svega
mislim na godinu 2005. i Kosoričinu vladavinu gdje se je Zakonski onemogućilo daljnje
priznavanje i rješavanje statusa hrvatskih branitelja i HRVI-a.
Nadalje, veliku krivnju snose i sami branitelji jer njihova neaktivnost svih ovih godina
u rješavanju svog neriješenog statusa nije odraz samo političkih odluka, Zakona i prepreka nego
nemar pojedinih branitelja koji nisu htjeli ući u pravnu bitku to jest proceduru i boriti se za
svoja prava koja ih Zakonom pripadaju. To osobno mogu potvrditi i na kraju svjedočiti jer sam
TU SSSH Zadar, C.F. Bianchija 2, 23000 Zadar, SSH-SPHBZ
Sindikalna Podružnica Hrvatskih Branitelja Zadar – proširenog tipa
pri Samostalnom Sindikatu Hrvatske, a u sklopu Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske
povjerenik SPHBZ-a Matjaž-Mate Debeljak HRVI
mob: 095/364-2242
mail: [email protected]
preko 18 godina vodio pravnu bitku s hrvatskim institucijama iako sam status HRVI-a stekao
već davne ’94 nakon trećeg ranjavanja, stoga i te kako dobro poznajem cijelu tu problematiku.
Svako od nas prije svega mora pronaći snage u sebi i nastaviti s pravnom borbom bez
da pri tom pomišlja kako će najvjerojatnije biti odbijen. S takvim negativnim načinom
razmišljanja i stavom sami sebe najviše kočite. Treba se trgnuti i boriti se, prije svega zbog sebe
ali i zbog svoje obitelji.
Znam da je svakom ponaosob njegov problem najveći ali također znam da hrvatski
branitelj konačno mora postati svjestan da je došlo vrijeme kad se trebamo ujediniti jer jedino
ujedinjeni možemo mijenjati stvari nabolje.
Na svakom branitelju je da odluči kako, što i na koji način želi rješavati svoje
nagomilane probleme. Isto tako vrijeme je da svi shvatimo da pojedine udruge koje časno rade
svoj posao ili mi u sindikatu nismo čarobni štapić koji može preko noći riješiti nagomilane
probleme koje sami branitelji nisu htjeli ili mogli riješiti 25 godina od DR-a.
I sad da se konkretno osvrnem na problem branitelja. Svjesni smo da što se političkih
stranaka tiče tu blagoslova za nas branitelje nema. Sve ove godine branitelji su dopustili da
politička mašinerija podijeli hrvatske branitelje. Registrirano je preko 1.450 razno raznih
udruga proizašlih iz DR-a, a da se pri tom svih ovih godina nitko od branitelja nije pitao kakvu
korist im nose takve udruge. Svaka čast pojedinim udrugama koje časno i savjesno odrađuju
svoj dio posla prema svom članstvu.
Realnost jest, da hrvatski branitelji svakodnevno sve više nestaju jer prema službenim
statistikama dnevno ih u Hrvatskoj umre od 12-14. Kao što sam nedavno rekao, postali smo
svjesni da smo oštećena i potrošena roba za koju nikog nije briga, a najmanje mjerodavne
institucije, ma kako god to ružno i bolno zvučalo.
Institucije, a tu prije svega mislim na MHB, HZMO i ostale, uporno rade na nerješavanju
problema hrvatskih branitelja. Imamo Zakon o HRB-a koji je stupio na snagu kraj 2017. godine
dok su kraj prošle godine u Hrvatskom Državnom Saboru usvojene Izmjene i Dopune tog istog
Zakona iz 2017. godine. Sve je to lijepo na papiru ili dok se o tome čita ali stvarnost je sasvim
suprotna.
Komisije za utvrđivanje statusa HRVI-a, statusa Dragovoljca ili komisije u HZMO-u za
mirovinu, bila ona starosna, prijevremena ili po osnovu oboljenja samo u zadnje dvije godine
većina zahtjeva je odbila. Imamo primjer da braniteljice koja su sudjelovale u DR-u, neke od
njih više od 1.700 dana u borbenom sektoru ne mogu ostvariti prijevremenu starosnu mirovinu.
Branitelj koji je bio tijekom DR-a zatočen ne može ostvariti status Logoraša, a samim time ni
pokrenuti postupak za mirovinu, da o naknadama za nezaposlene branitelje ne govorimo.
Stambena problematika branitelja i rješavanje je sve samo ne povoljna. Zdravstvena usluga je
ispod svake razine ljudskog dostojanstva u 21. stoljeću. O sistematskim pregledima branitelja
da ne govorimo. Mogao bi tako nabrajati u nedogled.
Kako to riješiti?
Jednostavno.
Treba prisiliti vladajuću garnituru da se svi problemi hrvatskih branitelja i članova
njihovih obitelji rješavaju u jednoj instituciji. Tu prije svega mislim na resor MHB-a. Bilo bi
logično da branitelj ili član njegove obitelji dođe u PU MHB-a ili u resorno MHB-a te na jednom
mjestu preda zahtjev za sve što je potrebno. Od zdravstvene skrbi, pomoći za djecu, pokretanja
statusa HRVI-a prema dostupnoj dokumentaciji svakog branitelja ponaosob, zahtjeva za
utvrđivanje statusa Dragovoljca, rješavanje problema nezaposlenih branitelja, stambenog
zbrinjavanja, jednokratne nepovratne financijske pomoći itd.
Arhiva je najveći problem nas branitelja. U MHB-u u tijeku je pilot projekt da se vojna
arhiva digitalizira do rujna 2023. godine. Čisto sumnjam da će taj rok koji su sami sebi zadali
poručiti ikakve rezultate. Po starom dobrom običaju izgovor će im biti trenutna situacija s
Covid-19 i potresom pogođena mjesta iako se ni po tom pitanju ništa ne radi.
Nitko u MHB-u nije razmatrao činjenicu da treba u digitalizaciju ˝vojne arhive˝
koja je u planu uvrstiti i ˝liječničku arhivu˝. Zbog čega mi u SPHBZ-u to tražimo?
Zbog činjenice da su sve liječničke komisije do sad uporno negirale braniteljima da je
njihovo oboljenje, bolest ili ranjavanje razlog nastanka za trajni gubitak radne sposobnosti
(opća nesposobnost za rad) uzrokovana 100% bolešću i ranjavanjem zadobivenim u obrani
suvereniteta RH-a, (nažalost ima branitelja koji još nisu riješili priznavanje ranjavanja u DRu).
U najviše slučaja u zadnje vrijeme branitelju se zbog oboljenja ili bolesti prizna status
HRVI-a od 20% do 40% ali ne i trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad)
uzrokovana 100% bolešću i ranjavanjem zadobivenim u obrani suvereniteta RH-a. Stoga
koeficijent mirovine iznosi puno manje od 1,85, a sama mirovina iznosi ovisno od 1.800 do
2.700 kuna.
Zbog toga da uz ˝vojnu arhivu˝ imamo sređenu i ˝liječničku arhivu˝ tih nesuglasica više
ne bi bilo. Jednostavno vidjelo bi se prema priloženoj dokumentaciji da su hrvatski branitelji u
Domovinski rat došli 100% zdravstveno sposobni, a svi nastali zdravstveni problemi oboljenja
ili bolesti uzročno su povezani uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Samim time
automatizmom bi došli do zaključka da im se prizna njihov status oboljenja, bolesti ili
ranjavanje gdje je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad)
uzrokovana 100% bolešću i ranjavanjem zadobivenim u obrani suvereniteta RH-a.
Vrijeme je da se kaže dosta jednoumlju, nametanju svih mogućih nakaradnih ideologija,
mobingu, ucjenama, prijetnjama i represiji koju vladajući vrše nad građanima Hrvatske, a
posebice prema onima koji imaju drugačije mišljenje, stav i uvjerenje.
Sami se trebamo izboriti za bolje sutra. Za povrat 50% oduzetih invalidnina još od
Račanove crvene vladavine, 2x po 10% oduzetih mirovina koje nikad nisu u cijelosti vraćene
posebice ona iz 2010. godine. Sami se trebamo izboriti za svoja ljudska prava koja nam se
svakodnevno ukidaju, izboriti za bolju zdravstvenu skrb jer ovo što se sad pruža hrvatskih
građanima je daleko od zdravstvene usluge.
Trenutno živimo u Državi gdje nema pravde za malog čovjeka, Vlada je nenarodna pa
samim time mogu slobodno zaključiti da na vlasti u Lijepoj Našoj vladaju ˝grobari hrvatskog
naroda˝.
S poštovanjem,
povjerenik SPHBZ-a
Matjaž-Mate Debeljak HRVI s rukovodstvom
U Zadru, 22.12.2021.
