By Jedan od najvećih hrvatskih ratnika, legenda hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, Blago Zadro, rođen je 31. ožujka 1944. u Donjim Mamićima-Ledincu pokraj Gruda, a kao junak je poginuo 16. listopada 1991. u Vukovaru.
S obzirom da se njegov datum rođenja „poklapa“ s redarstvenim akcijama „Plitvice“, odnosno „Krvavi Uskrs“ nekako se „zaboravlja“ i ovaj iznimno važan dan, jer Junaci se ne rađaju baš često.
Drugim riječima, 31. ožujka, jedan se Junak rodio, a drugi poginuo…Takva je sudbina!
Zadro je posmrtno dobio čin general-bojnika. Bio je zapovjednik obrane Borovog Naselja u vrijeme najžešće srpske agresije, te jedan od zapovjednika čuvene 204. vukovarske brigade. Pokazao se kao iznimno sposoban organizator, a u borbi s tenkovima mu nije bilo ravna. Uvijek je bio prvi u akcijama i od njega su srpski četnici najblaže rečeno drhtali, plakali i molili. Imao je veliko srce. Takvog junaka majka rađa jednom u stotinu godinu. Od trojice njegovih sinova dva su se uključila u obranu Domovine, a najstariji Robert (r.1969.) poginuo je (10. travnja 1992.) u još nerazjašnjenim okolnostima u borbi sa srpskim četnicima kod Kupresa.
Zadro je pokopan na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja u Vukovaru, nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto 1998. zajedno s 938 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskom Novom groblju. Zajedno s njim počiva i njegov sin Robert. Kraj njihovog posljednjeg počivališta nalazi se grob još jednog junaka – Marka Babića.
Vukovarci su mu podigli i spomenik, i iznimno ga poštuju.
Sve ulice ili trgovi u hrvatskim gradovima trebale bi nositi ime po Blagi Zadri, jednoj od najvećoj i najpoštovanijoj ikoni hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Svojedobno je predlagano da i jedno visoko hrvatsko odličje nosi njegovo ime. Ali, kako to već ide –ništa od toga. Nažalost.
No, takve junake nikada ne smijemo zaboraviti.
Mladen Pavković
