By Američki zloglasni zatvor Alcatraz zatvoren je tijekom ožujka 1963. Međutim, Amerikanci ga nisu zaboravili, već su od njega napravili jedno od najposjećenijih turističkih mjesta. Tamo naprosto hrle turisti iz cijelog svijeta, da vide na koji su način 29 godina, koliko je postojao ovaj zatvor, bili čuvani najgori zločinci. Čak su s Clintom Eastwoodom snimili i igrani film „Bijeg iz Alcatraza“.
A što čekaju Hrvati da ne snime također igrani film o jednom od najgorih komunističkih logora Stara Gradiška, ili pak o još nešto gorem – Golom otoku?
Nu, ono što je gotovo nemoguće shvatiti je činjenica da ova dva komunistička logora propadaju, da se ruše sami od sebe!? Nekome je očito i te kako stalo da se zna što manje o ovim strašnim logorima, gdje su pojedini Hrvati završavali i samo za to što ih je netko okrivio da su napisali domoljubnu pjesmu o Hrvatskoj, ili su nakon II. svjetskog rata odvođeni na Goli otok jer su i dalje podržavali Staljina, za kojeg su se, pod vodstvom Josipa Broza Tita, borili i ginuli.
Logor Stara Gradiška je djelovao i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata (od 1991.-1993.). Koliko se danas zna o tome? Naime, svako malo nam bivši komunisti i „pupovčevi sljedbenici“ nabijaju na nos Jasenovac, a o Golom otoku i Staroj Gradiški šute!
Posebno je i zanimljivo pitanje: zašto se primjerice Stjepan Mesić i Vladimir Šeks nikada nisu založili da se od Stare Gradiške, gdje su i oni u vrijeme komunizma robijali, osmisli memorijalni muzej, koji bi tijekom godine sigurno bio posjećeniji barem od polovice hrvatskih muzeja koji danas postoje i rade? Zašto se njima nikada nije dopala ta ideja? Možda je razlog i u tome, kako nam reče jedan od bivših logoraša ovog logora, da nije istina da su oni tamo bili zatvoreni zbog nacionalizma, već da bi prije bilo zbog navodnog kriminala!? Je li to možebitno jedan od razloga što su ovaj logor pustili da ga Sava odnese?
A u Staroj Gradiški pored tisuće neznanih Hrvata, jedno vrijeme su boravili, ali isključivo zbog uzdizanja Hrvatske i hrvatstva i Marko Veselica, Zlatko Tomičić, Hrvoje Šošić, Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Zvonimir Červenko, Stjepan Sulimanac, Petar Šale, Đuro Perica, Đuro Srnec, Kaja Pereković, Mate Marčinko, Dobroslav Paraga, Adem Demaqi, Branimir Donat…. Popis je zaista (pre)dugačak. Jedan dio njih već je objavio svoju priču, a one su manje – više iste. Uglavnom se svode na tri riječi: krv, znoj i suze. I stoga, kad se danas povede razgovor o ovoj zloglasnoj robijašnici, koja je bila konjušnica Marije Terezije, većina odmahuje rukom, kao, pa sve smo to već čuli i o tome sve znamo! Kaznionica Stara Gradiška je zatvorena odlukom Vlade Republike Hrvatske u veljači 1991., ali nakon toga ponovno su je «otvorili» srpski agresori i u nju zatvarali hrvatske branitelje. Na to, na ulazu u napuštene i oronule zgrade, unutar logora, podsjeća i spomen ploča koju su postavili članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, a na kojoj je uklesano: «Na ovom su mjestu tijekom 1991. godine bili zatočeni, mučeni i ubijani hrvatski branitelji, žene i starci». Zatočenici su dovođeni od listopada 1991. pa sve do srpnja 1993. Logorom su upravljali vojnici JNA i «četnici sa kokardama», članovi TO Plitvice, SAO milicije i Beli orlovi. U najvećem broju tu su uglavnom bili nevini hrvatski branitelji i civili. Dovođeni su iz logora Bučje, Slunja, Okučana, Grđevica, Ključa i drugih mjesta.
Inače, na ulazu u robijašnicu Stara Gradiška nalazi se još jedna spomen – ploča. Postavilo ju je 1996. također Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, a na njoj piše: «Tisuće žena, muževa i mladeži hrvatskih rodoljuba, u kraljevskoj i komunističkoj Jugoslaviji robijali su u KPD Stara Gradiška. Prisilni rad, studen i žega, glad i batine, samice i okovi, smrt i ubojstva bili su im sudbina. Snagom svijesti i ponosa nadjačali su bol i patnju. Njima u čast i slavu Hrvatskoj i svijetu na sjećanje». Treba li ovome još nešto dodati?
Također bi bilo zanimljivo da se objavi i popis svih stražara i zapovjednika, a poglavito naredbodavaca ovog posljednjeg i najstrašnijeg komunističkog logora u Europi? Ako postoji takav popis, a postoji, vrijedno ga je i objaviti. Na taj bi način među ostalim saznali gdje su danas (nisu svi još umrli) i što rade ljudi (koji nisu bili ljudi) koji su učinili velike nepravde nevinim Hrvatima.
Pored toga, u središtu Zagreba trebao bi i morao postojati i „Trg nevinih žrtava komunističkih logora Stara Gradiška i Goli otok“!
Neki pričaju priče da i među onima koji se sada javljaju za predstojeće izbore pojedini su članovi obitelji bili uz ostalo i „čuvari logora“!?
Je li to točno ili nije, vrag bi ga znao, ali onima koji nam danas prijete „rijekama pravde“ ne može se i ne smije vjerovati!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
