By … „Kako izraziti sućut kad boli nadilazi sve što možemo oćutjeti? I kako reći da s Vama tugujemo, kad se Domovina ponosno guši u suzama za junakom? Vaš je sin postao prvomučenikom ozdravljene hrvatske slobode, te mu je ime već upisano među one koje narod ne zaboravlja. Ne može se reći da je kratko živio, kad mu je cio život pretočen u život neumrle Hrvatske. Dok su nam oči, zajedno s Vama, pune suza koje ne pokušavamo sakriti – jer te suze za junakom zalijevaju snagu hrvatske mladosti, da sva bude junački spremna za žrtvu – poručujemo Vam, u duhu Uskrsa, koji je po Vašem Josipu za sve nas postao i Veliki Petak: „Ne plačite, jer Vaš sin živi!“ Živi ne samo u Bogu, koji – kako kršćani vjeruju – žrtvu svakoga pravednika pridružuje uskrsloj smrti Kristovoj, nego također u svima nama kojima Vaš Josip od sada svijetli da ga slijedimo, živi u hrvatskoj slobodi, na kojoj je sada i jamstvo njegove krvi. Budite zajedno s cijelom Hrvatskom u svojoj boli beskrajno ponosi“ – poručio je uz ostalo dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatskih predsjednik, obitelji poginulog Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Josipa Jovića.
Dakle, s ponosom se sjećamo Josipa Jovića (1969.-1991.), prvog poginulog hrvatskog policajca, prve žrtve hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji je izgubio svoj mladi život u vojnoj akciji na Plitvicama, na sam Uskrs, 31. ožujka 1991. Pao je braneći slobodu, demokraciju i teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Taj tragičan čin ostao je zabilježen duboko u svijesti hrvatskoga naroda kao „Krvavi Uskrs 1991.“.
Sjećajući se tog događaja, koji je sastavi dio hrvatske povijesti, ne možemo a da ne istaknemo kako u novijoj povijesti nije poznato da je igdje u svijetu policija odigrala tako značajnu ulogu u stvaranju i obrani svoje države kao što je to učinila hrvatska policija. Baš je hrvatska policija bila prva organizirana, zakonom utemeljena hrvatska obrambena postrojba u obrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta tek stvorene neovisne hrvatske države od nasrtaja srbo-četničke agresije i tzv. JNA. Hrvatska policija stoga jest preteča i jezgro stvaranja hrvatskih oružanih snaga i hrvatske vojske. Sve to potvrđuje junaštvo i život darovan hrvatskoj Domovini hrvatskog policajca – Josipa Jovića, rodom iz Aržana kod Imotskog, sina danas na žalost pokojnih majke Marije i oca Filipa Jovića, koji su osim njega podizali i sina Tomislava te kćeri Franku, Mirnu i Anitu.
Tijekom povijesne akcije pod nazivom „Plitvica“, a u kojoj su, kao što smo naglasili sudjelovali hrvatski policajci – specijalci iz antiterorističke postrojbe „Lučko“, rastjerali su poput zečeva srbijanske pobunjenike iz ovoga mjesta. Neke, njih, 29, su i uhitili, a među njima i ratnog zločinca Gorana Hadžića i druge.
Prema riječima suboraca, Jović je bio među prvima u napadu, ali ga je pogodio srbijanski metak. Sahranjen je uz najviše vojne počasti na mjesnom groblju u Aržanu, dok mu je na Plitvičkim jezerima gdje poginuo podignut i spomenik.
Međutim, treba istači da je nakon oružane pobune Srba u Pakracu početkom ožujka 1991. i „Krvavog Uskrsa“ na Plitvicama 31. ožujka 1991. hrvatska država sve do kraja 1995., odnosno početka 1996., kad je i službeno okončan Domovinski rat, bila svakodnevno izložena srbijanskoj agresiji, brutalnostima: ubijali su se i protjerivali Hrvati, rušile katoličke crkve, preoravala groblja, uništavale bolnice, škole i dječji vrtići, palila sela, jednom riječju agresori i domaće izdajice proganjale su sve što je hrvatski disalo.
Josip Jović bio je tek samo jedna, od petnaestak tisuća žrtava sulude srbijanske, crnogorske agresije, u kojoj su veliku ulogu odigrale i zločinačke jedinice tzv. JNA, ali i domaće izdajice, koje nikako ne smijemo zaboraviti.
Zahvaljujući hrvatskim braniteljima, predvođenim vojskovođom i prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ali i njegovoj „lijevoj i desnoj ruci“ Gojku Šušku, na kraju smo ipak ostvarili veličanstvenu ratnu pobjedu, nad jedinicama balkanskog krvnika Slobodana Miloševića.
Nu, nakon ovog i svih drugih prisjećanja na „Krvavi Uskrs 1991.“ možemo s ponosom reći još i ovo: svi koji štuju hrvatsku Domovinu, štuju i ime Josipa Jovića, čija žrtva, baš kao i mnogih drugih Hrvata nije i neće biti uzaludna!
Na obiteljskoj kući Josipa Jovića u Aržanu na moju inicijativu postavljena je spomen-ploča i proglašen je Junakom Domovinskog rata. Također sam o ovom junaku objavio i knjigu (2012.)- da se ne zaboravi!
Mladen Pavković
