By Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu 29. studenoga 2017. izrekao je pravomoćne presude u predmetu „Prlić i ostali“ . Taj događaj poglavito ćemo pamtiti po časnom i uvaženom hrvatskom generalu Slobodanu Praljku, rođenom u Čapljini (BiH) 2. siječnja 1945.. Nakon izricanja presude, od 20 godina zatvora, pred milijunskim tv auditorijem uz ostalo je rekao: „Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.“ Potom je popio tekućinu (otrov) iz male posudice. Umjesto da odmah, čim je vidio što se dogodilo, pozove hitnu pomoć, predsjedavatelj suda je vikao: Spustite zastor! Spustite zastor! Zastor su spustili, a Praljak je umro. Možda bi ga i spasili da je u sudnici dežurala hitna pomoć. Bio je to veliki propust suda, ali to im nitko od onih koji bi trebali nije uzeo za zlo. Jedan manje, pa što?
Nakon ovog čina, cijela Hrvatska, a poglavito hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata digli su se na noge. E, ne može to tako – govorili su.
Nu, bilo je dovoljno relativno kratko vrijeme, pa da i ovaj tužan događaj padne u – zaborav. Istina, ostat će sjećanje i knjiga koju su (u dva-tri izdanja) o generalu Praljku objavili neumorni i plodni autori akademik Josip Pečarić i Miroslav Međimorec te veličanstvena komemoracija u zagrebačkom „Lisinskom“, gdje smo od hrvatskih generala među ostalim čuli da će general Praljak uvijek ostati s nama i da će zore i sutoni Herceg Bosne u sve dane s njime živjeti. Bilo je i onih koji su govorili da je učinio nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najvećih vojskovođa i hrvatskih vitezova, da je zaštitio čast ljudi kojima je zapovijedao, da je obranio dostojanstvo za što je ratovao, da ne zna za poraze i da on uvijek pobjeđuje.
Praljak je iza sebe ostavio i 18 knjiga činjenica i tisuće stranica dokazanog materijala da su se Hrvati u Srednjoj Bosni branili kako bi sačuvali gole živote pred napadima Armije BiH. Taj povijesni materijal nažalost nije zanimao sudce Haaškog suda. Zbog tih knjiga, koje će povjesničari i te kako proučavati, u Hrvatskoj su ga tjerali da plati i porez na – šund!
Neki su predlagali da se po njemu nazove neka ulica ili trg, ali i da mu se podigne spomenik usred Zagreba! Drugi pak da će se preispitati sramne presude kako njemu, tako i Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Čoriću i Berislavu Pušiću.
Sve je to nažalost do danas ostalo na riječima.
U Zagrebu je krajem prošle godine osvanuo i jedan mural posvećen Praljku, ali kako ga crtaju, još ga većom brzinom i brišu.
Ali, bez obzira na sve, ti junaci, na čelu s generalom Praljkom, ne smiju ostati zaboravljeni.
Amerikanci, Izraelci, pa i Srbi ne obračunavaju se sa svojim ratnim generalima. Hrvatska je nažalost, izgleda, i po tome sramni izuzetak!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
