By Jedna od Junakinja hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, a poglavito Grada Vukovara, bila je i dr. Vesna Bosanac (9.3.1949.-21.3.2022.), simbol junaštva, građanske hrabrosti i humanisti, legendarna ravnateljica Opće bolnice Vukovar, koja sada nosi naziv Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro“. Zahvaljujući njezinu radu i zalaganju njezinih suradnika ta je zdravstvena ustanova danas jedna od najljepših i najboljih u Hrvatskoj.
Prerano nas je napustila, ali je nikada ne smijemo zaboraviti.
Rodila se u Subotici, u Vojvodini, ali tamo je živjela vrlo kratko te se kao dijete odselila u Vukovar. Ravnateljicom ratne vukovarske bolnice postala je tijekom srpnja 1991. Zajedno sa svojim suradnicima (dr. J. Njavrom, B. Kolesar, dr. Š. Biroa…) vodila je bolnicu u vrijeme neposredne ratne opasnosti, ali i za vrijeme bitke za Vukovar, organizirajući rad bolnice u vrlo teškim ratnim uvjetima. Ostala je u bolnici do srpske okupacije. Nakon toga bila je zatočena i kasnije puštena.
Šteta što se više ni na televiziji ne mogu vidjeti snimci razorene vukovarske bolnice. Takav zločin se ne pamti, a još manje da zbog toga nitko do sada nije odgovarao.
Nakon što su srpski agresori totalno uništili bolnicu, a teški ranjenici se spašavali po njezinim podrumima, zločinci su ušli u ovu zgradu i sve što je hrvatski disalo odveli put Ovčare, ili pak u logore diljem Hrvatske i Srbije.
Umjesto da bude kažnjen, dr. Vojislav Stanimirović, koji je obnašao dužnost i ratnog okupatorskog ravnatelja ove bolnice, koja se nakon pada ovog grada zvala „Sv. Sava“ kasnije je postao i saborski zastupnik u hrvatskom Saboru i lijeva i desna ruka notornom Miloradu Pupovcu!
Da nije smiješno, bilo bi žalosno.
Oni koji su dobro poznavali dr. Vesnu Bosanac, heroinu Domovinskog rata, uvijek su se i neprestano pitali, odakle joj snage, unatoč narušena zdravlja, da se i u tim godinama toliko zalagala i skrbila za zdravstvo u ovom Gradu junaka, ali i šire?
Moja malenkost je priredila i uredila knjigu „Apeli dr. Vesne Bosanac“, a zajedno s ovom heroinom Domovinskog rata organizirao sam i niz humanitarnih akcija s nazivom „Od srca srcu za vukovarsku bolnicu“. Bilo je to 2000., kad su je SDP-ovci (Račanovi komunjare) željeli doslovce baciti na – ulicu, kad su je blatili putem medija i na sve druge načine. Pored toga, bila mi je iznimna čast što sam njezinom dobrotom u krugu ove čuvene zdravstvene ustanove postavio i veliki Spomen križ – „Da se ne zaboravi“, koji je još uvijek na tome mjestu.
Ona je bila toliko skromna da sam je jedva nagovorio da joj kao knjigu objavim „apele“ na koje, kao što je poznato, nikada joj nitko nije odgovorio. Danas je ta knjiga s nazivom „Apeli dr. Vesne Bosanac“, (u dva izdanja), jedno od najboljih i najtežih optužbi protiv srbijanskog i inog agresora, ali i svijeta koji je ostavio Vukovar na milost i nemilost.
Više je puta svjedočila i na Haaškom sudu.
Kazala je da se ne će i ne može pomiriti ni smiriti sve dok i posljednji ratni zločinac ne bude kažnjen.
Ona je otišla, a ratni zločinci nažalost i dalje šeću Vukovarom i drugdje, kao da se ništa nije dogodilo….
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
