Akcija Oluja….

Prije dvadeset i šest godina pokrenuo sam akciju, kojoj sam dao ime Oluja.

Naziv akcije je dio naziva velike operacije, Pustinjska oluja (Desert storm), koja je izvedena na prostoru Kuvajta i Iraka, 1991. godine. Dakle, 3. kolovoza 1995. u večernjim satima imali smo sastanak na zagrebačkoj Peščenici. Bila je opuštena atmosfera, ne razuzdana, te ozbiljno smo analizirali trenutnu vojnu i političku situaciju, te opće stanje u Hrvatskoj. Sastanku su prisustvovali; jedan vojni zapovjednik, jedna studentica s Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odabrani predstavnik građana i ja član Mladeži HDZ-a. Nakon analize stanja, predložio sam da se krene u vojno rješavanje problema na južnom dijelu teritorija Republike Hrvatske. Svi su zašutjeli, no nakon što sam im obrazložio svoj stav, složili smo se da je to jedino rješenje. Tada je ostalo još samo da sprovedemo dogovoreno. Postavljeno je pitanje tko smo mi da pokrenemo tako veliku akciju, rekao sam im: „Netko mora, a to smo mi.“ Vojni zapovjednik tada je otišao do nacionalnog predsjednika Mladeži HDZ-a i prenio mu našu ideju. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman shvatio nas je i preuzeo zapovijedanje akcijom Oluja.

Cilj akcije bio je uspostava pravnog poretka na južnom dijelu Hrvatske. Pobunjenici nisu prihvaćali Ustav i Zakon Republike Hrvatske, pa su po našem mišljenju i pregovori s njima bili uzaludni. Dakle cilj nije bio progon pobunjenika, što se može iščitati iz vojnih zadataka koje smo predložili, a to su:

1. Vojska mora stati na granicu Republike Hrvatske

2. Preuzeti kontrolu nad Kninom

3. Napraviti zid u Slavoniji i Dubrovniku da se pobunjenicima onemogući dobivanje pomoći izvan granica Republike Hrvatske

4. Uspostaviti pravni poredak na zauzetom teritoriju

5. Cijela akcija mora biti završena u roku od tri do pet tjedana

Kako je pučanstvo Republike Hrvatske s teritorija koji su kontrolirali pobunjenici odlučilo napustiti Hrvatsku ni dan-danas mi nije jasno.

Od početka sukoba s pobunjenicima, moj stav je bio da hrvatska vojska ne ide u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, smatram da smo probleme u Hrvatskoj mogli riješiti bez odlaska hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu.

Još nešto vrlo važno. U HV nisu bili samo podupiratelji desnih stranaka, nisu bili samo Hrvati, niti su ustaše iz grobova uskrsnule. Franjo Tuđman bio je partizan, a njemu idu sve zasluge za pobjedu nad pobunjenicima.

Rat s pobunjenicima nije počeo 1991., niti završio 1995.

Mojim inzistiranjem na „pregovaranju“ i odlučnošću Franje Tuđmana, pobunjenici su odustali od svojih ciljeva u istočnoj Slavoniji, a pučanstvo nije napustilo Hrvatsku.

Drago mi je što ste ovo pročitali i upoznali se s malim, ali bitnim djelom hrvatske povijesti.

Napisao Božidar Štefić

Lektura Mirela Koren

U Zagrebu,27. srpnja 2021.