By Poštovani hrvatski branitelji i braniteljice, članovi SPHBZ-a kao i svi ostali građani.
Rukovodstvo Sindikalne podružnice Hrvatskih branitelja Zadar – proširenog tipa u
nemogućnosti normalnog obavljanja posla zbog korona virusa i mjera koje donosi Krizni stožer
u svojstvu političkih nalogodavaca kao i zbog nerješavanja nagomilanih predmeta svih
odgovornih institucija u RH, odlučilo je preko dostupnih medija i neovisnih Portala izaći u
javnost i pobliže sve Vas upoznati s problematikom sa kojom se svakodnevno susreću naši
članovi i svi ostali branitelji Lijepe Naše.
Svakodnevno svjedočimo zastrašujućem porastu pobola i smrtnosti hrvatskih branitelja.
Ministarstvo HB-a i ostale institucije moraju žurno reagirati jer nema vremena za čekanje.
Trgnite se i pomozite, jer umiremo mladi, a zdravstvena skrb za branitelja je poražavajuća.
Koliko li samo hrvatskih branitelja morao umrijeti da bi u MHB-u konačno shvatili ozbiljnost
smrtnosti među braniteljskom populacijom? Prestanite tražiti opravdanje i izgovor da je za
trenutno stanje kriva korona kriza! Krivi ste Vi, Vaša nesposobnost, nerad i nekompetentnost
pojedinih podobnih činovnika koji ste Vi zaposlili.
Na snazi je Zakon o Hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji! Što on znači
za Hrvatske branitelje? Lijepi skup želja na jednom mjestu koje branitelji ne mogu ostvariti!
Branitelji su svjesni da im najveći problem predstavlja nesređena ˝vojna arhiva˝ kao i spora
birokracija.
Stoga Vas pitamo ˝gdje je konačna digitalizacija vojne arhive˝? Kao i arhiva
liječničke dokumentacije za hrvatske branitelje? Koliko branitelja mora još preminuti, a
da pri tom nije u mogućnosti dokazati svoje sudjelovanje u DR-u zbog Vašeg propusta?
Usprkos pustoj dokumentaciji koji svaki branitelj ponaosob ima u svojoj arhivi, svojim
suborcima, zapovjednicima, uvjerenim izjavama kod javnog bilježnika i svjedočanstvima
svjedoka, naši branitelji ostaju na margini ovog društva ostavljeni na milost i nemilost surovoj
stvarnosti političkih elita koji ih omalovažavaju i diskriminiraju njihov obol u DR-u pri tom
kršeći Zakon, isti onaj koji su sami donijeli.
Mnogi od branitelja žive u bijedi, zaboravljeni, zanemareni i bez dostojanstva kojeg im
država svakodnevno uskraćuje, dok im se s druge strane ruga i banalizira njihova žrtva,
klanjajući se četnicima i partizanima, obilježavajući njihove morbidne obljetnice.
Od Domovinsko obrambenog rata prošlo je više od 25 godina. Sve dosadašnje Vlade
RH nisu našle za shodno riješiti to pitanje. Kao ni pitanje da uspostave krovnu instituciju MHBa gdje bi branitelji došli na jedno mjesto riješiti svoj status, a ne kao što smo svjedoci u današnje
vrijeme, da svaki branitelj mora obilaziti puste urede, otvarajući mnogobrojna vrata s
podobnom administracijom koja je sve samo ne kompetentna riješiti njihov predmet.
U MHB-u u tijeku je pilot projekt da se vojna arhiva digitalizira do rujna 2023. godine.
Čisto sumnjamo da će taj rok koji su sami sebi zadali poručiti ikakve rezultate. Po starom
dobrom običaju, izgovor će im biti trenutna situacija s Covid-19 i potresom pogođena mjesta
iako se ni po tom pitanju ništa ne radi jer prema javno dostupnim informacijama nisu sposobni
povući čak ni predviđena sredstva iz EU za tu namjenu.
Naša realnost jest da u državnim mediji ima deset puta više emisija i dokumentaraca o
medvjedima, majmunima i ostalim životinjama nego o zaslugama Hrvatskih branitelja. To što
– 2 –
je netko bio Hrvatski branitelj, a nije stradao, danas ne znači gotovo ništa, ni za njega, ni za
njegovu djecu, osim ponosa, od kojeg se ne živi. Kako godine idu, sve se manje govori i poštuje
čak i one koji su stradali tijekom srbo četničke agresije na Republiku Hrvatsku.
Da se vratimo na kronološki problem ˝vojne arhive˝ i nedostatak iste. Naši članovi
u SPHBZ-u prolaze ˝Križni put˝ kako bi dokazali svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu. U
najviše slučaja to je nemoguća misija zbog objašnjenja da je vojna arhiva nestala, bila spaljena,
nije kompletirana, zapovjednici raznih postrojbi prema njihovom objašnjenju nisu vodili
evidenciju svojih suboraca itd.
Pitanje koje si postavljamo je slijedeće: na koji način mogu regulirati mirovine i ostala
prava pripadnici paravojnih postrojbi, abolirani srbijansko-crnogorski i jna agresori s domaćim
hrvatskim zlotvorima jer prema Zakonu o civilnim žrtvama iz DR-a u samom startu će ostvariti
pravo na ˝Famoznu mirovinu˝ ili kako to u MHB-a ministar Medved zove ˝naknada˝ od 3.842
kune˝.
Čudi nas spoznaja da poreznim obveznicima nije problem plaćati one koji su
pucali po hrvatskim braniteljima i civilnom stanovništvu! Ne vide ništa spornog u tome
da im se isplaćuju mirovine?
O tome ne govore mainstream mediji, Vlada sa svojim koalicijskim partnerima, među
njima je i stranka koju je osnovao ratni zločinac, a danas je vodi notorni četnički zagovornik i
mrzitelj svega Hrvatskog, razne vladine i nevladine udruge, a nažalost ni većina braniteljskih
Udruga proizašle iz DR-a nisu digle svoj glas protiv toga.
Agresoru se isplaćuju ratne odštete, mirovine i svakojaka druga prava dok HB-a to isto
ne može ostvariti. Kad je u pitanju populacija Hrvatskih branitelja i ostvarivanja njihovih prava
onda se dignu sve moguće Udruge od desnog spektra prema lijevom, a da se o ignoriranju tog
problema sa strane državnih institucija ne govori.
Takvih primjera ima jako puno i baš zbog te činjenice mi tražimo i zahtijevamo popis
agresorske vojske, odnosno vojnika koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku. ˝Registar
agresorske vojske mora postojati kako ne bi agresori preko zakona o civilnim žrtvama rata
ostvarivali prava koja ih ne pripadaju˝. ˝Osobe koji su vršili agresiju, koji su pucali po
hrvatskom narodu, nemaju pravo ostvarivati nikakve prihode iz vremena rata, a ni nakon njega˝.
Ovako, bez registra agresora, neki ranjeni agresorski vojnik može ostvariti ista prava kao civil
koji je ranjen u granatiranju Zagreba, a to je u najmanju ruku izopačeno.
Sve one koji su protiv objave takvog popisa trebalo bi proslijediti na ozbiljan
psihijatrijski pregled i tretman na duži period. Tih aboliranih zlotvora ima navodno preko
100.000 dok mi zapravo ni ne znamo koliki je broj”. Jasno nam je da se radi na udovoljavanju
apetita pupovca i njegovih krvoločnih zvijeri, a pomoć u tome dobivaju od koalicijskog partnera
HDZ-a koji bi usput rečeno navodno trebao biti ˝Demokršćanska stranka˝.
Uz nekompletiranu vojnu arhivu ide i spoznaja da MHB nema liječničke arhive za
branitelje. Ruku na srce, nema je ni HZZO ni HZMO. Zbog te činjenice branitelji koji su bili
ozlijeđeni ili su nakon DR-a oboljeli, danas isto to ne mogu dokazati. Zbog toga bi trebalo uz
digitalizaciju ˝vojne arhive˝ koja je u planu, uvrstiti i ˝liječničku arhivu˝ i to u tri kategorije:
– prije Domovinsko obrambenog rata,
– za vrijeme Domovinsko obrambenog rata,
– i nakon završetka Domovinsko obrambenog rata.
– 3 –
Zbog čega u SPHBZ-u to tražimo? Zbog činjenice da su sve liječničke komisije do
sad uporno negirale braniteljima da je njihovo oboljenje, bolest i ranjavanje razlog nastanka za
trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) uzrokovana 100% bolešću,
ozljedom i ranjavanjem zadobivenim u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kad bi arhiva
bila kompletirana vidjelo bi se prema priloženoj dokumentaciji da su Hrvatski branitelji u
Domovinski rat došli 100% zdravstveno sposobni, a svi nastali zdravstveni problemi oboljenja,
bolesti i ranjavanja uzročno su povezani uz sudjelovanje u Domovinskom ratu. Samim time
automatizmom bi došli do zaključka da im se prizna njihov status oboljenja, bolesti ili
ranjavanja, gdje je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad)
uzrokovana 100% bolešću i ranjavanjem zadobivenim u obrani suvereniteta RH-a.
Sve to predugo traje, a nas branitelja svakim danom sve je manje! Nikako više ne
smijemo dozvoljavati da nam pojedinci političkih struktura, bilo kojih u Hrvatskoj, kroje
njihovu ˝pravdu˝. Je li napokon došlo vrijeme da se razni uhljebi i dobro raspoređeni poslušnici
po raznim institucijama maknu jer to su prije svega politički slugani, a to im je jedino primarno?
Sa gorkim knedlama u grlu i znojnih dlanova nemoćno promatramo manipulacije raznih
vrsta i načina, a sve to pod izgovorom pojedinaca: ˝mi hrvatski branitelji ili svi hrvatski
branitelji odlučili smo ovo ili ono˝. S kojim to pravom pojedinci sebi daju za pravo takav
komoditet predstavljanja u ime svih hrvatskih branitelja? Ili pak da političari odlučuju u ime
nas branitelja i naroda!
Svi znamo da su se u vrijeme i nakon stvaranja Hrvatske države, u javne i državne službe
na vodeća mjesta kao na tekućoj vrpci zapošljavali bivši pripadnici KOS-a i UDBE, visoki
oficiri zločinačke JNA, bivši milicionari, zatim ljudi koji su bili kriminalci, a na visokim
gospodarstvenim položajima. Umjesto da smo mi pobjednici Domovinskoga rata lustrirali one
koji su nas progonili, zatvarali, pa čak i ubijali mi smo ih, da ti pamet stane, ˝doveli˝ na te i
takve visoke položaje.
Ostali smo zaprepašteni kad smo saznali podatak da u Hrvatskoj navodno ima čak oko
650 policijskih generala! Je li to uistinu moguće? Koliko onda u Hrvatskoj imamo sveukupan
broj osoba kojima je dodijeljen čin generala?
Kad se tome doda još, da je u Hrvatskoj do kraja prošle godine bilo registrirano ukupno
51.679 udruga, a od toga nešto više od 1.400 udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, pitamo
se gdje je kraj?
Pitanja koja si možemo postaviti između ostalih su da li smo zaista toliko
nesposobni, nepismeni i neuki za kakve nas ti isti drže ili smo pak u međuvremenu od
hrabrih ratnika postali obične sluge i kukavice?
Sudbina je stvar izbora. Zar među nama nema ni jednog časna i učena čovjeka ili smo
svi mi ucijenjeni i korumpirani te se ne usudimo reći istinu? Ako je tako, onda drugačiju sudbinu
od ove i ne zaslužujemo, a sudbina nije samo stvar slučajnosti.
Od 2000. godine nadalje Hrvatski vojnici su nasilno umirovljeni i demobilizirani, neki
su čak po Šeksovom nalogu locirani, transferirani, hapšeni, zatvarani i predani.
Svi koji nisu savili kičmu i nisu pristali biti paravojska političkih interesa društveno su
izopćeni, a vladajući prema tom dijelu pobjedničke Hrvatske vojske odnose se s mnogo manje
– 4 –
obzira nego prema aboliranim srbo-četničkim agresorima. Tako da unatoč svim pobjedama i
državi koju smo vlastitom krvlju stvorili nismo gospodari u svojoj zemlji.
Da li smo na kraju svega izgubili i onu zadnju mrvicu vlastitog dostojanstva. Na početku
Domovinskog rata nazivali su nas paravojnim postrojbama, a usput su je opljačkali, unakazili i
devastirali, istu onu državu za koju smo još jučer bili spremni umrijeti.
I dalje držimo ljestve onima kojima se pred našim sudovima sudi kao kriminalcima i
ratnim profiterima, a njihovom partijama kao zločinačkim organizacijama, isključuje se svaka
kategorija ljudske časti, dostojanstva i morala. Ako ništa ne poduzmemo bar si priznajmo na
kraju da su u pravu svi oni, koji nas sve ove godine nazivaju da smo neuki i nepismeni
marginalci s ruba političkog ili bilo kojeg drugog spektra.
Stoga na nama je da odlučimo, želimo li stvari mijenjati za bolje sutra svih nas i naše
djece ili……………
Nastavak problematike hrvatskih branitelja i naših članova SPHBZ-a slijedi!!!!!!!
S poštovanjem,
povj. SPHBZ-a
Matjaž-Mate Debeljak HRVI s rukovodstvom
