Za par mjeseci sve će pasti u zaborav , osim siromaštva , koje opasno prijeti…

Poslije svega, dr. Markotić kaže,” Zbog panike smo sve zatvorili, više nećemo tako.”
Znači da ide, na onu, tko prizna, pola mu se prašta i da ideja o tako jako, strogim mjerama nije bila baš previše originalna. Sad je teško reći, jer ona to misli, ili je to samo rečeno, u predizborne svrhe, to, ne možemo znati.
Ono svakodnevno, plašenje starih ljudi, njezin izvještaj da ih je vidjela, negdje, kad je išla na posao, više ni njoj ne zvuči pametno.
Niti ne stoji, ono, da nam je prijetio scenarij iz Italije, na kraju su umrli, samo oni, koji su bili zatvoreni i trebali imati odgovarajuću skrb.
Za par mjeseci sve će pasti u zaborav, osim siromaštva, koje opasno prijeti.
Nema na ulici svakodnevne užurbanosti, kafići su mahom prazni, ništa nije kao nekada i još dugo neće biti.
Jučer mi se javio čovjek iz Markuševca, invalid,spada u potrebite, dobiva od Crvenog Križa pakete pomoći, svaka dva mjeseca. Zadnji paket dobio je u drugom mjesecu, u četvrtom, zbog korone, nisu dijelili, sad ih zove i vele, možda dobije u sedmom, ako Stožer dopusti.
Tako je eto i CK, zbog korone, prestao skrbiti za potrebite, baš u trenutku kad im je to najpotrebnije.
 Njihova potpredsjednica, nije trebala dozvolu Stožera za svoju “fuš” djelatnost, ona se slobodno kretala, imala je sve potrebne propusnice. Interesantno je kako  je Crveni Križ, Josipu, nakon pet dana članstva, prepoznao kao veliku humanitarku, odmah joj je dao mjesto potpredsjednice.
Ona se sjajno snašla, usprkos svemu, nesebično se žrtvovala, da odani ljudi, dobiju zaslužene nagrade.
 Potrebiti nek čekaju odluku
Stožera, Josipa ne mora strepiti, njoj će sigurno sjedati dobra plaćica, cijelu godinu dana. Kao i njezinim prijašnjim kolegicama, koje su već neko vrijeme na čekanju novi prilika u uhljebljivanju.
Hrvati pak će sljedeći godinu dana, plaćati troškove istrage i suđenja, plaćati Josipi smještaj,doduše malo manje, luksuzan, nego li do sada, i nazivati Crveni Križ, s pitanjima je l’ ima nešto za potrebite.
   Plenković u svemu tome vrlo hladnokrvan, ništa ga ne ljuti, kao što ga ljuti, što ljudi sve znaju, informacije cure, kvare idilu, a mogli su i dalje biti sretni.
Što bi falilo, da vjeruju da ih su ih on i Stožer, spasili od korone, da je normalno da se ljudima, na vlasti, poklanjaju mercedesi, da ministri imaju četiri, pet kuća , da bogati moraju biti bogati, da umirovljenici moraju biti siromašni,da korumpirani političari moraju dobivati plaću, kada ništa ne rade.
   I ministar Marić ljut, ne razumije, kako ljudi nisu oduševljeni, a on im vraća preplaćeni porez, njihove novce im vraća, a nisu veseli, i umirovljenici su turobni, a rekao im je da je mirovina sigurna, bar toliko, kao i Josipina plaća,
E nezahvalnih li ljudi, na svakom koraku,
a tolika sjajna postignuća, nema gdje nismo posudili pare, a i još ćemo.
Sad kad nema korone više vam ne moramo slati poruke: “ostajte negativni”, ali moramo ustrajati da ostanete nezadovoljni, jer mora i može bolje i treba vjerovati, da i hoće!
Dragica Trumbetaš