Yes, Prime Minister! (Da, premijeru!) 9…

„Tajnice, pozovite mi onoga kretena, trebam ga hitno!“

„Kojega, šefe? S oproštenjem, ali samo takvima ste i okruženi!“

„Hm-da, imate pravo… Mislim na onoga koga sam neki dan sprašio. Na Zrcalo.“

„Šefe, ako Vam ja mogu kako pomoći recite, samo da ne dođe onaj. Nakon njega sam cijeli dan onesposobljena za posao jer dobijem užasan proljev. Tražila sam savjet od svoje liječnice, ali kaže da je to normalno (poznaje ga pa…), da su to psihosomatske  stvari, da tu nema pomoći, propisala mi je Normabel… Ali šefe, popijem po desetak Normabela i ne pomaže.“

„Nažalost, za posao mi trebaju upravo te njegove karakteristike na koje Vaše tijelo tako burno reagira i samo on mi može pomoći u ovom dijelu mog posla… Vama svaka čast, divna ste tajnica, iako bih ja više volio muškoga, hmmm… ovaj… znate… ipak pojava i nastup muškarca su autoritativniji i bolje i ozbiljnije to djeluje kad dođu stranke, moj mentor Junfer mi je tako savjetovao, ali drago mi je da sam odabrao Vas jer ste se dobro pokazali. Dakle ipak mi pozovite onog smutljivca.“

Malo kasnije… Ili kako se u tim domoljubnim krugovima rado kaže, malo docnije…

„Šefe moj najdraži, hvala što ste mi oprostili… Nisam ja… dijete ispričalo vic… Čulo u školi.“

„No, dobro, dobro… Imamo bitnijih stvari za raspravljati… Ovoga puta si se izvukao, ali da se više ne ponovi.“

„Hvala Vam, o Odabrani, o Izbavitelju naš.“

„Gledaj, zagorčavaju nam život sa svih strana. Eto ponovno potkapaju naše tradicionalističke demokršćanske vrijednosti koje zastupamo. Naime, najveće vrijednosti za jednog demokršćanina su Bog, obitelj, kumovi, prijatelji, bližnji općenito… I sad oni navalili na našeg ministra Slijepčevića. Eto, doživjeli smo i udar od suda: naložili su mu da Wellu Glavicu makne s položaja. Zamisli ti to! Pa ne kaže li jedna od deset zapovijedi: „Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe.“ A ako se držiš te zapovijedi onda moraš one koji su ti bližnji svim silama potpomagati. Hvala Bogu, naš Slijepčević se odupro jer njemu je Wella bližnja, dapače, vrlo bližnja osoba i beskompromisno se zauzeo za nju i ona je i dalje na svome mjestu, a tom sudu koji se drži zakona kao pijan plota je pokazao dugi nos (kažu da je to jedino dugo što ima). Ima moju punu potporu… Daj provjeri malo negdje može li se to djelovanje suda okvalificirati kao djelo iz mržnje, jer onemogućuju normalno funkcioniranje tradicionalnih zajednica… A mi ćemo to da čuvamo kao zenicu svoga oka. Razumeš? Među ostalim, ne smijemo dopustiti da na takvo mjesto dođe netko tko nije sklon našem Sendero luminoso (Svjetlom putu), a ta je naš nepomirljivi neprijatelj. Konačno, bila je, već sam ti rekao, snajperistica u neprijateljskoj paravojnoj postrojbi… Kako se ono zvala? GOL, BOS, HOS… ne mogu se sjetiti.. Samo znam da su se voljeli oblačiti elegantno, svi u crnom, ah to me podsjetilo na naše zabave u Bruxellesu kamo smo moj mentor Junfer i ja zalazili, sve crno, koža, bičevi… mmmmmmmm… Ali ovo nije isto, ovo je opasno, jer tko je njoj zapeo za oko dobio je crvenu značku na čelu… Ali ne onu našu… A ona je nosila neku rugobu od znaka, uzorak od nekog stolnjaka… i natpis nešto u stilu ‘Idemo doma’ ili ‘neideme dime’, tako nešto… Ali znaš, malo se kolebam… Sve si razmišljam da mene ne uzme na oko… Ušla bi u moju palaču kao što je ušla prva tamo u neko selo na bojištu. Nije to baš bezopasno, ja bih se zamislio i na Slijepčevićevom mjestu. Naše žene su ništa prema ovoj, a i ljubavnici.. ovaj, ljubavnice, hoću reći. “

„O, Vaša preuzvišena Svjetlosti, Izbavitelju naš, dobro i čvrsto ste se postavili, kao pravi vođa, što i jeste od glave do pete. Odmah nakon našeg razgovora zvat ću dečke iz pravne službe, a imam i neke iz nevladinih udruga  koje sve plaćamo pa neka i odrade nešto za nas. Oni najbolje znaju kako se nešto može okvalificirati kao govor mržnje ili djelo iz mržnje…“

„Dobro. Riješi to! Imam još jedan problem.  Corona virus je zahvatio krive ljude. Moje su molitve krivo uslišene jer je mimoišao one naše neprijatelje, a zahvatio naše prijatelje koje smo uhljebili, ovaj zaposlili da unaprijede „Svjetlo u tami“. Žali mi se Slijepčević da njegov kum Naprćić mora od početka radnog vremena pa do samoga njegovog kraja sjediti u toj zgradi jer im je zbog tog virusa koji je zaradio njihov zaposlenik, ograničeno kretanje.  Strašno, žena mu prijeti rastavom jer više ne ide na tržnicu u nabavu što je redovito obavljao svako jutro, pa joj se već dva puta dogodilo da ostane bez grincajga za juhu. A sad mora čekati kraj radnog vremena i dok dođe do tržnice, već je sve što vrijedi rasprodano. A i ne mogu se njih dvojica nalaziti više izvan prostorija „Svjetla u tami“ kako bi dogovarali daljnje poslovne poteze, a bune se zbog toga i neki dobavljači, jer to se ne može unutar firme, a niti preko telefona jer nikad ne znaš tko te prisluškuje, svašta zločesti ljudi rade i onda završiš ondje kamo idu dobitnici „Zlatne kune“ i neki premijeri, ministri i gradonačelnici… U hotelu „Točka na i“.  Ljubavnice im hoće oči iskopati jer tvrde da su to izmislili i namjerno to rade, a da njima ne mogu prodavati fore kakve prodaju svojim zakonitim ženama jer su, otkad su s njima, dobro upoznale te fore, a bogme i njih. To se mora prekinuti… Osim toga, dobio sam gomilu predstavki od vlasnika raznih kvalitetnih restorana, frizeraja, raznih salona za pedikuru, istočnjačku masažu itd… Kažu da to nije u redu jer im je promet pao za pedeset posto. Srećom ostali su im oni iz HŽ-a inače bi to bila potpuna propast, a mi se kunemo u malo i veliko poduzetništvo. Daj to riješi čim prije. To se ne smije nastaviti dulje od tjedan-dva.“

„Svakako, Svjetlo našeg puta i Izbavitelju naš… Računajte da smo sve riješili.“

Anđelko Jeličić