Veliki razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. Andrijom Hebrangom…

Jedan od najistaknutijih hrvatskih političara bio je prof. dr.sc. Andrija Hebrang. Od stvaranja hrvatske države obavljao je najviše i najodgovornije političke i ine dužnosti. Za njega se s pravom može reći da je bio jedan od najvjernijih suradnika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Već duže vrijeme nalazi se izvan politike, ali prema njegovim žestokim javljanjima, poglavito u medijima, stječe se dojam da je još uvijek iznimno aktivan. Uvijek je bio i jeste na braniku hrvatske države. Za njega je sveta hrvatska država uz obitelj uvijek bila na prvom mjestu, tim prije što na taj način čuva uspomenu i na svog oca i majku, koji su u vrijeme bivšeg propalog sistema propatili kao malo tko. Životni i radni tempo ne može i ne će usporiti. Takav je. Otvoren, iskren, domoljuban i uvijek spreman na polemike, bez obzira na njihov krajnji ishod.

S njim se uvijek može naći tema za razgovor.

Stoga, na početku, počeli smo ovako:

Gospodine Hebrang. Kako godine idu, sve se više u javnosti „gubi“ hrvatski obrambeni Domovinski rat, baš kao i hrvatski branitelji i stradalnici. Čini se, da se malo našalimo, da ih je „pojela korona“?

Na žalost, nije ih „pojela“ korona jer ona će biti prolazna – rekao je. Guranje Domovinskog rata, preciznije srpsko-crnogorske agresije, u duboki zaborav je trajno stanje. Svi segmenti države, osobito politika, madiji i kultura, nastoje sakriti hrabrost naših branitelja i zločine agresora. To je zato što je preodgojeni narod birao uvijek one koji su su se skrivali kad je trebalo braniti Domovinu. Je li ikada branitelj izabran za predsjednika države, premijera, predsjednika Sabora i brojnih drugih najvažnijih institucija? Posebice mislim na Državno odvjetništvo i sudstvo. Kad izaberete bjegunce od rata na čelne pozicije, onda ste odredili sudbine svih ostalih institucija, uključujući i velike medije. Tko je preodgojio narod? Oni koji su znali kako se to radi, jugokomunistički kadrovi i danas njihova djeca. Oni koje smo  porazili na prvim demokratskim izborima ali su do slijedećeg jutra prešli na pobjedničku stranu a Tuđman ih je prihvatio u najboljoj namjeri. Hoćete dokaz njihove dominacije od samoga početka? Evo ga: U prvoj hrvatskoj Vladi 1990. ja sam bio jedini ministar koji nikada nije bio član Saveza komunista! Dakle, prvi tzv. demokratski izbori su izigrani već na startu, sve ono nakon toga  je povijest. Samo da podsjetim, prvi premijer je bio Mesić a drugi Mnolić. Mesića sam još nekako probavio, a isti dan po imenovanju Manolića, koji me i danas kazneno goni na sudu, dao sam ostavku. Tuđman ju je poderao i rekao: Bez „njih“ neće biti ni Hrvatske, ni tebe ni mene!

-A, kako, kao iskusni i iznimno uvaženi liječnik, gledate na epidemiju koronavirusa?

Nema nikaga na svijetu koji može danas reći što je korona virus. Današnji podaci pokazuju da mu je smrtnost negdje kao u gripe, drugi pak dižu smrtnost na 10%.  Naš prostup, da se spašava svaki život makar i od najmanje opasnosti, jest isparavan. Platiti ćemo strašnu cijenu u padu gospodarstva zbog blokade svih aktivnosti, ali imaju li ljudski životi cijenu? Statistika i prognoze su toliko različiti jer postoje brojne nepoznanice. Rezultate ćemo zbrajati za oko godiunu dana.

-Mnogi se dive “stožeru“ na čelu s g. Božinovićem, koji donaša sve odluke, zdravstvene, civilne, pa na određeni način i vojne…Rade li sve kako treba? Naime, rezultati njihova rada kažu da su vrlo dobri…

Zdravstveni dio Stožera civilne zaštite je izvanredan. Zašto ih vodi ministar policije ne znam, to otvara brojna pitanja. Od početka postavljam pitanja zašto u samom vrhu Stožera nisu gospodarstvenici koji bi objektivizirali svaku odluku u financijskom smislu. Tek toliko da svijesno idemo u recesiju. Stožer donosi mnoge odluke iz domene Vlade, primjerice radno vrijeme trgovina, zatvaranje granica itd. te tako preuzima dio izvršne vlasti. No ukupni  rezultat je spašavanje života, a gubitak 40 milijardi kuna u prvom mjesecu je samo uvertira u ono što slijedi. Politizacija korone u svijetu je beskrajna. Primjerice, ljevičari svijeta koji ne podnose najboljeg predsjenika USA do sada, ruše ga s bombastičnim vijestima: Najviše umrlih od korone ima u USA! Laž je plitka, jer kada pogledate na Worldmeter kolonu broja umrlih na milijun stanovnika vidjeti ćete da je rezultat u USA bolji nego u deset zemalja EU! No tko još danas traži objektivne podatke na internetu? Zanemariv broj ljudi i na to svjetski gospodari kaosa računaju. Osobito rigidni ljevičari i svjetski gospodari novca koji sada kupuju jeftine dionice i ubiru golem novac od testova a sutra i od vakcine na koronu.

Jedna od rijetkih koristi je činjenica da se narodi u krizi zatvaraju u granice svojih država. Tu pljusku globalisti neće preboljeti. Gdje je danas EU? Ni sloge, ni novca! Da lekciju nismo nuačili vidi se iz činjenice da mi puštamo građane EU u našu državu bez obavezne karantene, a oni nas ne! Za uspjeh države suverenizam nema alternative!

-Možete li ovu tešku zdravstvenu situaciju usporediti s onim što se u zdravstvu događalo u vrijeme Domovinskog rata?

Ima neke sličnosti, iako je u ratu agresor bio znatno ubojitiji pa je pobio 7 263 hrvatska civila, od čega 500 djece, što korona na sreću neće nikada ponoviti. Financijski je srpsko-crnogorski agresor bio također zločudniji od krorone jer prema svjetskim standardima gospodarska ratna šteta iznosi 3-4 BDP-a godišnje što je za Hrvatsku oko 300 milijardi dolara, a to dobro osjećamo mi ali će i nekoliko budućih generacija. Smiješna svota ratne štete od 70 milijardi dolara, koliko je procijenila Vladina komisija, je samo šteta od petogodišnjeg izostanka turizma! U odnosima s bivšim agresorima to bi trebalo biti prvo pianje, a mi ga nismo još ni pokrenuli! Na sreću, ratni zločin ne zastarijeva.

Najveća sličnost današnjeg kriznog i ratnog zdravstva je u odličnom odazivu liječnika koji su se odazvali našem pozivu i stavili na raspolaganje svoje znanje i domoljublje. Mi smo bili u stalnoj pogibelji od snajpera i granata, a danas su izloženi virusu. Naravno, to se odnosi i na druge zdravstvene djelatnike. Za sada je i rezultat današnjeg medicinskog stožera jedanko dobar kao i našeg u ratu,  gdje smo postigli prema stručnim podacima u literaturi minimalnu smrtnost ranjenika od samo 1,4%.

-O srušenim bolnicama i zdravstvenim ustanovama u Domovinskom ratu često pišete i govorite. Čak ste objavili i knjigu, koja je dobila nagrade i priznanja. Što se promijenilo?

Srpsko-crnogorski agresor sa svojom artiljerijom je porušio 14 hrvatskih bolnica, ni jedan kazneni postupak protiv tog najvećeg ratnog zločina nije pokenut. Danas sami urušavamo bolnice s najmanjim izdvajanjem za zdravstvo po stanovniku od 700 eura godišnje. Najmanje u EU.

-Svi hvale i uzdižu zdravstvene djelatnike, baš kao i vatrogasce kad je najteže, a kad nevolje prođu za te ljude se malo čuje.. Još krajem prošle godine, medicinske sestre, tehničari i druo jsluge postaju sve nedostupnije.gi zdravstveni djelatnici morali su uvjete rada i veću plaću tražiti i na Trgu bana Jelačića i Markovu trgu, a danas im plješću i s balkona…

U miru je hrvatsko zdravstvo potpuno zapostavljeno. Uzrok je ostatak komunističkog poimanja da je u zdravstvu sve besplatno pa se nitko ne uzbuđuje na današnji ukupni dug od preko 10 milijardi kuna. Moderno zdravstvo je jako skupo, naši prioriteti su svi drugi osim zdravstva, i zato postaje sve nedostupnije. Cijene zdravstvenih usluga u nas su negdje ispod 50%  realnih. Zato su djelatnici potplaćeni a oprema zastarjela. Taj boljševički mentalni sklop držati će nas još dugo, generacijama.

-Vukovarska ratna bolnica bila je u vrijeme rata gotovo srušena od srpsko-četničkih projektila. Danas je to suvremena bolnica…Koliko je u svemu tome doprinos legendarne ravnateljice dr. Vesne Bosanac, kojoj ste često pomagali?

To sustavno uništavanje artiljerijom i zrakoplovstvom kakvo je srpski agresor napravio na vukovarskoj bolnici nema usporedbe u drugim ratovima. U tim trenucima dr Vesna Bosanac, koju sam imenovao ratnom ravnateljicom neposredno pred napade, postaje osovinom otpora, hrabrosti i domoljublja. Bila je simbol zaštite naših branitelja i njihova velika utjeha. Nakon rata doživjela je od Srba zarobljavanje a od SDP-a smjenjivanje. Pomagao sam joj u ratu i miru, i napokon u dobivanju sredstava za obnovu bolnice. Bolnicu smo obnovili, zahvaljujući dr Bosanac i suradnicima doveli do visoke stručne razine, ali rane neće nikada zarasti. Naši prijatelji koji su ostavili živote u bolnici bolje je da nisu doživjeli najstrašniju nepravdu. Ni nakon tri desetljeća ni jedna razbojnik koji je rušio bolnicu nije odgovarao! Gradonačelnik Vukovara gospodin Penava koji se je zalagao za kažnjavanje ratnih zločinaca izgubio je izbore u svojoj stranci koja je nekada vodila narod u obrani.  Pravdu neće dočekati ni dr Bosanac, niti mi koji smo svjedočili rušenju i ponovnom usponu bolnice, te nepravdom prekrivene heroine hrabre hrvatske obrane.

-Bili ste član Hrvatskog generalskog zbora. Što vas je toliko povrijedilo da ste napustili tu udrugu?

Umjesto da svojim istupima štiti hrvatske branitelje Hrvatski generalski zbor pretvoren je u zašitnika osobnih interes nekih svojih čelnika. Odbili su javnu osudu Bandićevog glupiranja s nagrađivanjem Budimira Lončara, čovjeka koji je razoružao Hrvatsku i omogućio agresoru ubijanje nezaštićenih hrvatskih civila. Bandić je tu pažnju generala zaslužio poklonom vrijedne nekretnine HGZ-u. Odbili su javno osuditi izbacivanje biste dr. Tuđmana iz Ureda Predsjednika države, da se ne zamjere Milanoviću od kojeg očekuju privatnu korist. Kada je isti taj Milanović, bjegunac iz hrvatske obrane, za ploču s mrtvim braniteljima rekao da ju treba baciti, Miljavac, predsjednik HGZ-a, naziva ga da ga pita smijemo li javno reagirati. Kada hrvatski general spadne na razinu jeftine politike zbog osobnih koristi, onda u toj organizaciji ne želim dalje gubiti vrijeme. Niti podržati dezerterstvo generala. Za mene je hrvatski general dostojanstven i u miru, ne prodaje se za pokriće dugova ili imenovanje članova obitelji na unosne funkcije. Pod našim zapovjedništvima pogibali su ljudi, mi prema njima imamo obavezu. Kao i prema braniteljima koji su trajna hrvatska svetinja i moramo braniti njihov ugled pred poltičarima koji su prolaznici. Ne mogu generali razgovarati s onima koji bi ploču s mrtvm baniteljima – bacili!

-Pojedini liječnici nisu bili u ratu, neki su u to vrijeme navodno i dezertirali, ali to nikome nije „smetala“ da i dalje budu cijenjeni i uvaženi, čak i u visokoj državnoj politici…

Zato jer politiku vode oni kojima bijeg iz države za vrijeme rata nije nešto negativno. Štoviše, neki od pobjegulja, kao Primorac i Kujundžić, postali su za nagradu ministri! Obojica su me tužili za moje tvrdnje i obojicu sam na sudu pobijedio jer su dokumenti uvjerljivi. Neka presude  ostanu uspomene za povijest, da svjedoče o tužnim hrvatskim vremenima.

-Dr. Mate Granić je izgleda čovjek „za sva vremena“, baš kao i Vladimir Šeks. Zašto, zbog čega?

Za uspjeh u hrvatskoj politici dovoljne je biti politički i moralno nedosljedan i svoj interes postaviti ispred zajedničkog. Pri tome treba obilno koristiti svoje korjene iz politike bivše države. Kada je Granić odmah nakon Tuđmanove smrti napustio njegov nauk i HDZ, mnogi su rekli da je to njegov politički kraj. Tvrdio sam da će za to biti nagrađen i pogodio sam,. Treba samo imati obraza okenuti leđa onome tko te je stvorio.

-Bivša predsjednica države je iz Pantovčaka izbacila bistu Tita, a trenutačni predsjednik biste svih znamenitih Hrvata, među ostalim i Tuđmanovu…

Zato je predsjednica izgubila izbore a trenutačni predsjednik je pobjednik. Zbog nekih njezinih pogrješaka zaboravili su joj najveći politički potez, da je jednog od najvećih svjetskih ubojica stavila tamo gdje mu je mjesto.  To smo mi, naš hrvatski narod, koji nagrađuje rušitelje hrvatskih simbola. Sjetimo se Mesića, Josipovića, Račana, Bandića…Njima, kao i Milanoviću, zajedničko je samo izbjegavanje obrane u ratu i komunistički korjeni prije rata. A čudimo se zašto Hrvatska tapka na začelju europske kolone!

-Vaša cijela obitelj je pretrpjela strašne muke u vrijeme vladavine Josipa Broza. Što se po Vama dogodilo s Vašim ocem, tko i dalje sakriva njegovu sudbinu?

Moj je otac vodio prohrvatsku struju u komunističkoj partiji želeći nakon rata pozicionirati Hrvatsku na pobjedničku stranu. Likvidiran je po nalogu zločinca Tita. S njime je ubio klicu hrvatske države koju ne bi mogli kažnjavati zato jer je bila na strani ratnih gubitnika. Tako su tzv. hrvatski komunisti ostvarili svoj san – Jugoslaviju. Vjerujem da njegovu sudbinu kriju još živući udbaški aktivisti, ali i oni će tajnu odnijeti u grob. Ubojice nikad ne odaju jedan drugoga.

-Vaša majka, Olga Hebrang je također zaslužila da se njenim imenom nazove neka ulica ili trg…

Ponosan sam na majku koja je odležala deset godina u komunističkim kazamatima, velik dio u samici, a nije htjela lažno svjedočiti protiv svog muža. Uvjeravali su ju da smo mi, njezina djeca, davno mrtvi, nama su rekli da je ona mrtva, Kad sam ju s trinaest godina prvi put vidio rekao sam da je to neka drugarica koju nam je podmetnula Udba! Uzeli su nam i promijenili prezime, nisu joj kasnije dali posao, ostavili su nas u neviđenoj bijedi…Izdržala je zvjerska mučenja i najteža poniženja i nije se slomila. Sve je dala za Hrvatsku a nije od nje dobila odgovarajuće priznaje. Iskreno, niti ga ne očekujem. Najveća joj je nagrada da nije dočekala Hrvatsku u kojoj su članovi Udbe koja ju je mučila visoko cijenjeni u hrvatskoj politici.

-Je li Ivica Račan mogao rasvijetliti sudbinu Vašeg oca? Naime, Vaša majka mu je desetak puta pisala, ali nikada nije ni odgovorio ni na jedno njezino pismo…

Kao čelnik tadašnje partije Račan ju je odbio u zahtjevima da se potraži grob moga oca. Tada sam ju žestoko odgovarao da se obraća onima koji su ga ubili, ali ona je uporno tražila a nikada nije dobila podatak o grobu. Uostalom, kao ni mi u novoj hrvatskoj državi. Jedini tko je iskreno cijenio ulogu mog oca u hrvatskoj povijesti bio je dr. Franjo Tuđman, ali ni on nije mogao probiti šutnju krvnika.

-Nego, kako gledate na Hrvatski sabor i njegove zastupnike?

Tuđman nas je tražio prijedloge za zastupnike s napomenom da moraju imati barem tri stranice životopisa. Danas večina nema više od tri riječi. Nekada je ulaz u visoku politiku bio vrhunac, a danas je kod većine početak karijere. Kod Tuđmana se je cijenila lojalnost ideji i stranci, poštivao se je uspjeh na izborima. Danas je to sve uglavnom pogaženo.

-A kako gledate na članove HAZU, koji još “drže“  Tita za počasnog člana?

Učmala orgaizacija koja u prijelomnim trenucima hrvatske povijesti nije dala svoj doprinos. A trebala je biti avangarda hrvatskog napretka. Dobar dio njih još uvijek žali za Jugoslavijom, a Tito im je sramotni a ne počasni član.

-Što očekujete od narednih izbora, kome ćete se prikloniti?

Onome tko me uvjeri da je suverenista i da nema korjene u bivšem komunističkom i udbaškom mulju.

-Da Vas trenutni predsjednik države pozove za suradnika ili na prijem, biste li poziv prihvatili?

Nikako se ne vidim u tom društvu. Na sreću, nema nikakve šanse da me pozove. Uostalom, on je rekao „ili mi ili oni“.

-I još samo: ima li korupcije u zdravstvu…a u politici?

Korupcija je zlo naslijeđeno iz komunizma. Dok god država dijeli većinu poslova, korupcija će cvasti i rastakati hrvatsko biće.

Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ