By HDZ-u se fenomen „crnog labuda“ nije dogodio samo na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu kada su bilo gotovo na rubu poraza od potpuno rastrojenog SDP-a, a da je tada bilo više sluha za zajedništvo ne desnom političkom spektru HDZ bi doživio pravi potop. HDZ-u se fenomen „crnog labuda“ počeo događati već na ovogodišnjoj komemoraciji na Bleiburgu, a isti fenomen bio je znakovito vidljiv na proslavi Dana pobjede u Kninu gdje je došao rekordno mali broj Hrvatica i Hrvata. Ako bi usporedili posjećenost tih važnih povijesnih događaja sa 2015. i 2016 godinom kada je HDZ bio pod vodstvom Tomislava Karamarka, vidjeli bi da je u to vrijeme posjećenost Bleiburga i Knina u danima najveće hrvatske tuge i najveće hrvatske pobjedničke slave bila barem desetorostruko veća. To su činjenice koje bi trebale ozbiljno zabrinuti sve poštene i čestite članove i simpatizere HDZ-a, koji na ovaj način otvoreno bojkotiraju i protestiraju protiv politika vodstva stranke, koji ovom vrstom opstrukcije šalju jasne poruke da se mora mijenjati ili vodstvo HDZ-a ili se moraju mijenjati evidentne gubitničke politike, koje su direktan proizvod neprincipijelnih koalicija sa Miloradom Pupovcem i klijentelističkim HNS-om. Ta neprincipijelna Plenkovićeva koalicija protivna volji većine HDZ-ovih birača dovela je do naprasite ratifikacije Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma što je u potpunoj suprotnosti sa svjetonazorskim načelima HDZ-ovih birača pa je to je neminovno rezultiralo padom HDZ-ovog rejtinga. Rušenje rejtinga HDZ-a legitimnim bojkotom ovog tipa na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu izraz je otvorenog nezadovoljstva vodstvom Andreja Plenkovića, ali to legitimno nezadovoljstvo toliko je uzdrmalo HDZ da se postavlja logično pitanje; kada bi danas bili parlamentarni izbori, bi li HDZ glatko izgubio te izbore od SDP-a ujedinjenog sa svim strankama kukuriku ljevice? Ozbiljni analitičari tvrde da u takvoj situaciji HDZ danas ne bi osvojio više od 35 saborskih mandata, što bi značilo povijesni poraz HDZ-a, teži od onog poraza nakon srozavanja te stranke u vrijeme vladavine Ive Sanadera i Jadranke Kosor.
Fenomen „crnog labuda“ zloguko prijeti predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na nadolazećim predsjedničkim izborima, jer upravo na tom fenomenu kandidati Zoran Milanović i Miroslav Škoro grade svoj strateški optimizam o ulasku u drugi krug, potpomognuti agitpropovskom apologetikom svojih izbornih stožera. Fenomen „crnog labuda“ osobito bi mogao pomoći Miroslavu Škori kojega su Mate Radeljić i Velimir Bujanac postavili u ulogu legitimnog kandidata desnice otkidajući na taj način biračko tijelo Kolinde Grabar Kitarović, usput se žestoko, osvetnički, grubo obračunavaju s njom besprimjernim i neukusnim agitpropom neviđenim na ovim prostorima.
Kozaračko kolo
U tom organiziranom agitpropu ruku pod ruku, u klasičnom „kozaračkom kolu“ koje tanca po glavi Kolinde Grabar Kitarović, stali su oni koje čovjek naoko ni u ludilu ne bi mogao zamisliti u bilo kakvom zajedništvu. Istom strašću hrle zajedničkom cilju Bujanac i Šešelj, Radeljić i Vučić, Sačić i Vulin, Bartolić i Vesna Pusić, Zekanović i Dačić, Ruža Tomašić i Pupovac!? Jedini sveti zajednički cilj im je srušiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i onemogućiti njen ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora. Ovim novopečenim desničarima i suverenistima smeta što predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije dovoljno „za dom spremna“, što ne stavlja na glavu „ustašku kapu“, što nije dovoljno domoljubna, a ovima pak s lijevog krila „kozaračkog kola“ smeta što je Kolinda Grabar Kitarović previše „za dom spremna“, što je previše, domoljubna, što je vjernica, što je izbacila Tita s Pantovčaka, što se svojim pismom grubo obračunala s Miloradom Pupovcem, što je generalno previše „ustašica“ kao „direktan proizvod fašističkog djelovanja Franje Tuđmana“, kako je to izjavio general Blagoje Grahovac, geostrateški analitičar FIMES-a, u svojoj analizi pod naslovom „Biografije“! Apsurd nad apsurdima u Hrvatskoj, u maloj zemlji za velike apsurde!?
Bog novac!
Bog novac i samo novac, vjerojatno je jedini pravi motiv Mate Radeljića i Velimira Bujanca što su u ulogu udarnog malja protiv Kolinde Grabar Kitarović postavili pjevača Miroslava Škoru, a ni sam Miroslav Škoro nije daleko od toga da mu je novac jedini Bog i tu su potpuno kompatibilni. Otkazom na Pantovčaku Mate Radeljić je ostao bez predsjedničkog kandidata i bez kasice prasice koja se s Pantovčaka u predizbornoj kampanji trebala otvoriti prema Bujančevoj Bujici čiji je vlasnik i gazda Mate Radeljić. S obzirom da se gubitkom Pantovčaka radi o nekoliko milijuna kuna direktnog gubitka što transparentnog što crnog novca, Mati je bilo neophodno izmisliti drugu prasicu kasicu, izmisliti drugog kandidata koji će mu donijeti daleko više para nego što je mogao i sanjati. Pod krinkom ideologije i neupitnog domoljublja, ovdje se čini mi se prije radi o klasičnom domoljubnom profiterstvu, koje se postiže sofisticiranom prijevarom domoljubnih Hlebinaca iz hrvatskog iseljeništva.
Bog novac i klasični politikantski interes je motiv i novopečenim suverenistima, jer vjeruju da će rušenjem Kolinde Grabar Kitarović srušiti Andreja Plenkovića i HDZ, pa će na tom rušenju profitirati jačanjem svojih strančica što se u konačnici treba odraziti na novim saborskim mandatima iza kojih opet stoji novac kao produkt političke moći. Koga je uopće briga što će biti u vječnoj oporbi? Uzgred rečeno, novopečeni Suverenisti danas vraćaju dugove Velimiru Bujancu, jer ih je snažno promovirao na zadnjim izborima, a istovremeno jeftino kupuju budući medijski prostor u Bujici koji će dobiti s popustom kao nagradu za rušenja Kolinde Grabar Kitarović. Eto ga, opet Bog novac!?
Bog novac je snažan motiv i lijevom krilu „kozaračkog kola“, jer rušenjem Kolinde Grabar Kitarović, slabljenjem međunarodnog položaja Hrvatske, odustajanjem od inicijative Tri mora, Hrvatsku se želi ponovo dovesti u položaj zavisnosti u nekom novom „Beogradskom regionu“. Hrvatsku se želi ponovo pretvoriti u „regionsku kasicu prasicu“ i „kravu muzaru“ kakva je bila za sve vrijeme svih bivših Jugoslavija. U takvom scenariju, u Hrvatskoj bi profitirali jedino ostrašćeni neojugoslaveni, koji bi čvrsto zadržali sve poluge vlasti i vodeće pozicije radi spašavanja svoje zločinačke prošlosti i zločinačke budućnosti.
Fenomen i zabluda HDZ-ovog „crnog labuda“
Velika je zabluda HDZ-ovog „crnog labuda“ da bi konačan pad Kolinde Grabar Kitarović značio i konačan pad Andreja Plenkovića. Velika je zabluda misliti da će navodno domoljubnoj struji unutar HDZ-e pad Kolinde Grabar Kitarović pomoći da sruše Andreja Plenkovića. Ako padne Kolinda Grabar Kitarović dogodit će strmoglavi pad HDZ-ovog rejtinga, a Andrej Plenković će i nadalje biti nedodirljiv, jer je u vrh stranke koja odlučuje o svim datumima izbora, kako unutarstranačkih, tako i parlamentarnih, postavio sebi lojalne i odane karijeriste. Osim toga ako sve stavimo u kontekst vremena koje je pred nama, samo politički naivci mogu pomisliti da će Andrej Plenković dozvoliti bilo kakve potrese unutar stranke nakon što Hrvatska preuzme predsjedanje Europskom unijom 01.01.2020. godine. Predsjedanje Hrvatske EU donekle će popraviti status Andreja Plenkovića, ali to nikako ne znači da će nestati svi oni legitimni razlozi zbog kojih dobar dio članstva priželjkuju njegov odlazak. Naravno, radi se o neprincipijelnim koalicijama, Istanbulskoj, Marakešu i lustraciji HDZ-ove desne političke frakcije radi skretanja HDZ-a u neoliberalni politički centar. Dakle, HDZ-ov „crni labud“ ne smije rušiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović radi svog konformizma i kukavičluka, jer će time bez ikakve sumnje srušiti vlastitu stranku. Ako se dogodi da zahvaljujući HDZ-ovom „crnom labudu“ predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne uđe u drugi krug predsjedničkih izbora, tada će se u drugom krugu naći Škoro i Milanović. Uvjeren sam da u tom srazu Škoro nema baš nikakve šanse pored Milanovića. Za Škoru neće glasovati ni oni razočarani glasači HDZ-a koji bi glasovali u prvom krugu za Kolindu Grabar Kitarović, a samim time će se izlaznost birača znatno smanjiti što apsolutno odgovara Milanoviću i SDP-ovoj infrastrukturi. Ako dođe do tog scenarija koji je pomno planiran, tek u drugom krugu će Škoro i njegovi apologeti vidjeti što znači medijska hajka i što znače brutalnost kada vam „udba“ uđe u život, obitelj, spavaću sobu, privatne i tajne račune, imovinsku karticu, a osobito u zdravstveni karton. Škoro to neće izdržati, jer je uvijek bio mažen i pažen, nenaviknut na kritiku i na kraju bi mogao proći kao Vasa Ladači iz pjesme svog glazbenog i pjesničkog uzora Đorđa Balaševića. Osim toga, u drugom krugu Škoro će u mainstreamu biti pretvoren u „ustašu s dana kace“, jer je i Bujanac „ustaša s dna kace“. Na njihovu žalost, a na radost Hrvatske, takvih ustaša s „dna kace“ je u Hrvatskoj premalo da bi Škori osigurali tron na Pantovčaku. Dakle, strateški plan je Milanovićev dolazak na Pantovčak i dok bi padom Predsjednice rejting HDZ-a nezaustavljivo tonuo, rejting SDP-a pobjedom Milanovića strelovito bi rastao i evo ti kukurikavaca na oba sveta Hrvatska brda. Najmanje 8 godina! HDZ će se pretvoriti u ruinu, u bojno polje zaraćenih frakcija i takvu ruinu od HDZ-a, uz svu dobru volju, vjerojatno ne bi mogao obnoviti ni sam Tomislav Karamarko!
Postoji li uopće bilo kakav objektivan razlog zbog kojega bi HDZ-ovci trebali bojkotirati izbor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za drugi mandat na Pantovčaku. Ako i postoji , ja do sada nisam čuo ni jedan pravovaljani i dokazani argument koji bi išao toj tvrdnji u korist. Sve se svodi na floskule i na tvrdnju da nije učinila dovoljno i nije govorila ono što su pojedinci jedino i bezuvjetno željeli čuti. I blaženog Alojzija Stepinca optužuju da nije učinio dovoljno za Židove, da nije doveo u opasnost vlastiti život spašavajući tuđe živote, pa zbog toga ne može biti podignut na pijedestal Pravednika među narodima. Da se razumijemo, ne tvrdim da predsjednicu treba nerealno dizati na bilo kakve oltare ili pijedestale kao sveticu. Njen mandat se može i treba propitkivati u svim dijalektičkim aspektima objektivne kritike, no uvjeren sam da ona niti jednim svojim potezom nije ugrozila nacionalne interese Republike Hrvatske, nego suprotno, i zbog toga, po mom skromnom mišljenju zaslužuje svoj drugi mandat, jer je apsolutno najbolja predsjednica Hrvatske poslije predsjednika Franje Tuđmana. Osim toga jedino ona može spriječiti monstruozni plan dovođenja Milanovića na Pantovčak!
U svjetonazorskom smislu, apsolutno sam uvjeren da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i njen suprug Jakov nikada ne bi dozvolili da ih njihovo dijete ili njihova djeca nazivaju roditelj 1 ili roditelj 2 i da bi u takvom slučaju, za razliku od Milanovića, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima snažno ustala protiv bilo kakvog uvođenje rodne ideologije u školski sustav Republike Hrvatske.
Kazimir Mikašek-Kazo
