Simbioza Plenkovića i Pupovca…

Svojedobno u ozračju bratstva i jedinstva kako se nazivao politički period iz života bivše Jugoslavije, osvanuo je crtani strip s „partizanskim junacima“ zvani Mirko i Slavko.
I danas se ponekad može čuti vic o tim „super herojima“, a jedan glasi; „Mirko pazi metak, hvala Slavko, odgovori Mirko“.
Tko je tko u priči, Andrej Plenković i Milorad Pupovac, nije poznato, ali se saga o NDH i Srbima nastavlja. Nedavno se je obrušio Milorad Pupovac na državu i crkvu. Oni koji poznaju Milorada Pupovca, kazali bi da se to i moglo očekivati od njega.
Tom izrazitom eksponentu srpske ideologije i kovaču velikosrpskih planova na pameti je, „svi Srbi u jednoj državi“. Prva Jugoslavija nastala je prvenstveno pod utjecajem Velike Britanije, a druga pod utjecajem Sovjetskog Saveza. Obje države su okupljale sve Srbe na jednom matričnom prostoru.
Miloradu Pupovcu nestalo je Kraljevine Jugoslavije 1945. godine, a tada je osnovana posve druga država, pod izrazitom dominacijom velikosrba.
Socijalistička Jugoslavija nestala je u vihoru Domovinskog rata 1995. Milorad Pupovac je ostao bez dviju država i bez biološke mase za uspostavu nekog novog potencijala na prostoru Hrvatske.
Nije lako u životu kad se u jednom stoljeću izgube dvije države, čovjek postaje nesiguran i neodređen.
Baš takav je Milorad Pupovac, koji se bavi NDH i ustašama, a ko za Vraga, stalno mu se pričinjavaju aveti koje ga čine nesigurnim dok on permisivno skuplja kune koje mu obilato daje Republika Hrvatska.
Plenković treba Pupovca, a Pupovac treba Plenkovića.
U emisiji na HTV 1, poznatoj pod nazivom NU2, kod Aleksandra Stankovića gostovao je Zoran Milanović (fajter s Markovog Trga), koji je kazao da Plenković nema ideologije i da je klasični birokrata, a Milanoviću nije jasno što to radi Plenković u HDZ u.
Nije Milanović u svemu u krivu, Plenković svojim radom pokazuje pravac i ciljeve kojima teži. Ti ciljevi nisu hrvatski interesi.Bahatost Plenkovića u javnosti prelazi granice, uljuđena prijetnja svima koji ne misle kao on ne perstaje. Malo je toga dobro što je ovaj „briselski činovnik“- Plenković napravio za RH od njegovog dolaska, osim što je uhljebio, jučer, Mariju Pejčinović Burić na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe, a već danas smjestio na dobro plaćeno mjesto potpredsjednice za demografiju i demokraciju Europske komisije „poznatu Dubrovkinju“, Dubravku Šuicu, za koju mnogi govore kako za Hrvatsku nije ništa učinila u doba svog europskog mandata, baš kao i u vremenu dok je vladala Dubrovnikom. No, ta gospođa koju osobito zanima lukrativan rad, uradila je za sebe puno!
Sve to ne bi mogla bez političke privole Andreja Plenkovića.
Smjestio je Plenković u Europski Parlament i grupu „mladih i pouzdanih“ zastupnika s Karlom Resllerom na čelu i ovdje svojom voljom i izborom.
Pa, tko to onda kaže da Plenković ne radi?
U tom vrlom radu kojeg Plenković očigledno voli, što znači Milorad Pupovac. Baš ništa, jer kad je riječ o Pupovcu, Plenković sve ne kontrolira. Ponešto od te politike dolazi s istoka od samog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Informacije koje su osvanule u svezi „sukoba“ između Matka Škalamere i Srbina iz Rijeke povratnika, Dobrivoja Arsića poprimaju potpuno drugačije razmjere, za razliku od onih vijesti koje su digle buru i salvu optužbi protiv Škalamere.
Kao i u mnogim slučajevima gdje je tu odgovornost Policije i DORH a!
Odavna su trebale nastupiti ostavke,nisu jer ih gospoda odgovorni za zbivanja i hapšenja Škalamere te njegovo pritvaranje nemaju kome dati.
Sve češće Hrvati postaju predmet progona i lova i to nakon pune 24 godine od Domovinskog rata.
Bit će, da se država stvarala za one koji je nisu željeli, ubrajajući tu Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca.
Plenković se nije odrekao Bruxellesa i blještavila plaćenog našim novcem. Od državnika Plenkovića, Hrvatska nema koristi, a od Milorada Pupovca Hrvatska je na Apaurinima jer govor protiv Hrvatske je osnovna zadaća osobe koja Hrvatsku ne doživljava, a još manje voli.
Simbioza Pupovca i Plenkovića daje rezultate. Pupovac ne želi odstupiti iz koalicije s Plenkovićem, a Plenković se olako ne odriče Milorada Pupovca.
Prije koji dan, saborski zastupnik Mosta, Nikola Grmoja govori o Pupovcu i interesu, a o Plenkoviću spominje „ugled“.
Pupovcu je najveći problem odreći se novca kojeg prima za blaćenje Hrvatske.
Plenković treba Pupovaca, prije svega radi discipliniranja i sustavnog „ratovanja“ protiv neistomišljenika u HDZ u i hrvatskoj javnosti.
Plenkovićeva agenda za Hrvatsku je ona koja teži preoblikovanje države i stapanje Hrvatske u jednu europsku državu.
Pravci i odluke koje se donose daleko od javnosti, a nastoje ih provesti u Europskom parlamentu, nemaju nikakve veze s interesima malih naroda. U cilju tih težnji, a pod krinkom interesa i reda krije se uspostava masonskog poretka. Nekada se govorilo o imperijalizmu kao najvišem statusu kapitalizma. Očigledno je da je taj nauk izgubio smisao, a dolazi novo doba koje bi se moglo nazvati MASONIZAM.
Na djelu je potpuno novi plan moćnih krugova, stoga Plenković kao zagovaratelj NEW EUROPE nema dobre odnose sa zemljama Višegradske skupine, ne onakve kakve Hrvatska zaslužuje.
Partner „Plenkovićeve politike“ Vučić, pokazao je što misli o europskim integracijama kad je poslao autobus pun kadeta neke vojne škole u Hrvatsku. Dolazak kadeta na Bajakovo iz Srbije, alarmirao je iz fotelje gotovo sve ministre iz Plenkovićeve Vlade kao glasogovornike koji ukazuju na štetu koju je učinila Republika Srbija šaljući u Hrvatsku kadete bez najave i protokola.
Aleksandar Vučić je ovdje kazao što misli o Plenkoviću, njegovoj europskoj politici, maškaradi koja se već dulje vrijeme događa pri zasjedanju Europskog parlamenta, europskoj perspektivi koju Plenković rado naglašava.
Milorad Pupovac se privremeno „izgubio“ iz političkog vida. Negdje se skriva od javnosti dok ne prođe oluja baš kao i Dobrivoje Arsić.
Pupovac, Vučić i Arsić dok imaju Plenkovića – europejca za partnera, ne trebaju strahovati. Događaji s „vojskom na granici“, govoru o RH kao „ustaškoj državi“ i lažnim optužbama protiv časnih Hrvata kakav je Škalamera, mogu se i u buduće događati.
Sve im je dozvoljeno jer su to lokalizmi i politička„potrebna“prožimanja u dnevno političke svrhe.
Kako je krenulo, reprint stripa Mirko i Slavko, mogao bi ugledati svijetlo dana jer zorno prikazuje odnose između Andreja i Milorada.

Anđelko Jeličić