Prijedlog zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu – govor saborskog zastupnika Steve Culeja…

„Poštovane kolegice i kolege, započet ću ovu raspravu na način da kažem da je istina voda duboka iz pjesme nama poznate osobe. Zašto krećem na taj način? Pa zato što sam u ovom Hrvatskom Saboru upriličio više izložbi povodom događaja u Borovom Selu od 2.5. 1991. i ratnog zločina koji je tamo počinjen. Isto tako, upriličio sam više izložbi povodom pada Vukovara, i naravno , kao i tada na izložbama, tako i sada vidim da nema većine koje njihova tema uopće ne zanima. E, zato je istina duboka.
Kontrolori prošlosti kontroliraju sadašnjost, a kroz svoja djelovanja planiraju nam kontrolirati i budućnost. Oni koji su kontrolirali prošlost na način da su 1946., 1950. i 1964. istraživali žrtve rata i poraća, ali samo jednih, a to su pobjednici u Drugom svjetskom ratu, dočim ih žrtve onih koje su pobili uopće nisu interesirale.

Mi radimo jedan veliki iskorak. Mi radimo iskorak danas. Sve žrtve jednako interesiraju, i da se utvrde činjenice o tim žrtvama koje su nestale. Nestale žrtve. Kada otvorite MUP-ovu tražilicu „Nestali“, onda Vam se tamo može pojaviti: „ispao iz vlaka“, „odlutao od kuće“, „nestao u nepoznatom smjeru“, „nestao Mirko Gombović“, „nestao Martinović Zlatko“.

Ali znate čemu je razlika između svih tih nestalih? Ovi koji su nestali i kažu „odlutali od kuće“, isto se ne vrednuje kao Mirko i Zlatko. A znate u čemu je razlika u njihovom nestanku? Ovi koji su nestali, nestali su u mirnodopsko vrijeme, i pod kontrolom, gospodine Bauk, a ovi Zlatko i Mirko o kojima ja govorim, oni su nestali na način: Komanda- Jedinica Negoslavci- Potvrda: kojom se potvrđuje da Crevar (Nikole) Marko je ovlašten da može da preuzme zatvorenike i to: Gombović Mirka i Martinović Zlatka od strane Veleprometa Vukovar. Ovlaštenje je dao major Veselin Šljivančanin. U tome je razlika kada govorimo o nestalima. Onaj tko nam kontrolira prošlost, sadašnjost i budućnost, jer ja želim da kad ukucam „Nestali“ da vidim kada je tko i gdje nestao, pa da se vidi da je doktor Šreter nestao u logoru Bučje, da se vidi tko je tamo bio angažiran da ga ide spasiti, da se vidi uloga tih istih ljudi, koji ovdje u Hrvatskom Saboru sa takvom patetikom prema svim žrtvama, i mene su ganuli, suza mi krenu, govore zabrinuto, tiho, umilno. Zbog čega? Je li to njihova istina i prijetvornost (dvoličnost )o suradnji u pronalasku onih koji su nestali. Kažu: hrvatsko i srbijansko pravosuđe surađuju. Pa naravno da surađuju. Ali na koji način surađuju? Dakle, potvrda o izvođenju Mirka i Zlatka iz Veleprometa koju čini Crevar Marko. A Crevar Marko je začudo optužen i kod nas i u Srbiji od njihovog pravosuđa. Ali na koji način? Optužnica tereti Crevara da je bio bivši pripadnik T.O. Vukovar u prihvatnom centru Sremska Mitrovica tijekom ispitivanja mučio ratne zarobljenike i to dvojicu branitelja u Sremskoj Mitrovici u logoru, a oni ne priznaju logore, nego sabirne centre, oni optuže za mučenje, a za odvođenje ove dvojice netko nije radio svoj posao.
Ali, slučajno sam ja došao do tog podatka. I morat ću ubrzat – kratka je minutaža kažu mi. Gledajte ovako: usmrćeni policajci u Borovu Selu, dvanaest policajaca, imenom , prezimenom i adresom. Nih dvanaest. Usmrćeni mještani u Borovu Selu nesrpske nacionalnosti, njih dvadeset, među njima i Štefanić Bernardica i Štefanić Martina. Baka i unuka od pet godina. Ubijeni su 1992.godine u svojoj kući. U to vrijeme, 1992.godine Komandant štaba Teritorijalne obrane je bio Radenko Alavanja koji je po zapovjednoj odgovornosti, vjerojatno imo neki nadzor ili nije ali on je oslobođen od našega pravosuđa, a ja sam zbog spominjanja i tiskovne koju sam upriličio čak i bio malo ukočen. Niti su me mediji prenijeli a neki su rekli, nemoj optuživati pravomoćno oslobođenoga, kako kažeš ratnog zločinca na javnom mjestu da ne bi te utužio. Još samo da me tuži i to mi fali. Komandant štaba teritorijalne obrane Borova Sela.
Usmrćeni zarobljenici u Borovu Selu nakon pada Vukovara, njih 21, 43 sa drugom stranom. Usmrćeni zarobljenici dovedeni u Borovo selo sa drugih područja Republike Hrvatske: Hodlaka, Gunđija, Verner, njih troje. Usmrćeni zarobljenici dovedeni u Borovo Selo sa drugih područja, Erduta i Srbije. Zamislite, oni dovode u Srbiji uhićene ljude i ubijaju ih na našem teritoriju, čak i svoje. A onda se dogodi to da hrvatsko pravosuđe, kaže gospodine Pucelj iz Vukovara, ratni zarobljenik 18.11.: „Policija je od mene tražila dokaze protiv Merčepa“. Oni ne ispituju njega o onome što je saznao u logoru dok je bio u Sremskoj Mitrovici s Tajićem i Begejcima, nego što on zna o Merčepu. Pa što ga niste pitali što on zna o iz logora. Što je čuo, što je vidio. To nikome nije bitno. Bitno je što Merčepu se može napakovati. I to kaže 18.11. Sedamdesete je on rođen. 18.11. On je svoj rođendan proslavio na dan pada Vukovara. Zamislite kako mu je bilo lijepo. I tako dalje i tako dalje.

Za sve to u Borovu Selu što se dogodilo, kaže: mučio ranjene hrvatske policajce u Borovu Selu osuđen na tri i pol godine, smanjeno na tri zbog stare majke i teške financijske situacije. Mi smo našli sve moduse kako Merčepu da napakujemo zapovjednu odgovornost zbog nečinjenja, nije spriječio svoje suborce u nekim nedjelima, a za ovoga nismo našli ni jednu otegotnu okolnost za osamdeset i troje ubijenih u školi osnovnoj „Božidara Maslarića“ u centru sela. Ni jednoga ,a za ovoga koji je oslobođen našla se izlika da je eto, u inkriminirano vrijeme JNA imala nadzor nad tim područjem, zaboravljajući da je Štefanička sa unukom ubijena 1992. i oni koji su prije, od 1991. ubijeni do pada Vukovara a i u mirnoj reintegraciji.
I zašto sam rekao kontrolori prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Jer upravo ga gledam i jer znam što će govoriti u svojemu nastupu jedan od kontrolora prošlosti,koji je predložio u vrijeme Ivice Račana suspendiranje komisije za istraživanje žrtava rata i poraća Drugog svjetskog rata, da se ne bi saznalo ono što piše Roman Ljeljak u svojoj knjizi, do kojih se istraživanja došlo sondiranjem terena 1964., koji su rezultati u Jasenovcu i Gradini.
Kontroliranje prošlosti iz samo jednog razloga: da bi nam mogli i dan-danas mantrat, lagat, varat i držat nas na kratkom lancu neopravdano. S kojim ciljem meni je jasno. Ne znam da li je vama jasno.

Hvala lijepa“!

Anđelko  jeličić