PELJEŠKI MOST…..

Pisati o Pelješkom postu s perspektive racionalnog i objektivnog, deplasirano je i nepodobno. Ali nije loše sagledati činjenice i donijeti svoj zaključak.

Počelo je kao i obično, osobnim interesima vladajuće elite! Ona naivna priča o brizi za puk kojemu jako treba most, odavno ne prolazi. Vrlo dobro znamo da ni jedna vlada od 1990. do danas nije razmišljala o interesu građana nego samo o ostajanju na vlasti i o svom interesu.
Dvije su odlučujuće komponente u gradnji mosta. Kao prvo; preslikan je davni model talijanske mafije; između dva svjetska rata mafija je kupovala zemlju u bescjenje na planiranim trasama autocesta. Uz korupciju, umreženost s državnim službama koje planiraju ceste i t.d. Mafija je zatim skupo prodavala istu zemlju državi.
Pelješki most je preslika; hrvatska elita nakupovala je u bescjenje goleme prostore na Pelješcu koji bez mosta nemaju nikakvu, ni vrijednost, ni perspektivu. Isti ljudi planirali su most, kupili su zemlju i grade most! Sve je tu; korupcija, sukob interesa, još jedna pljačka hrvatskih resursa – ukratko, kriminal! Izgradnjom mosta Bandi lopovskoj smiješe se milijardske zarade!

Druga komponenta još je prizemnija, a uzor je u “farbanju tunela” i u skoro svim velikim gradnjama. Svi se sjećamo “afere Nesklad” s bojenjem tunela na autocesti prema Splitu. Radovi su preplaćeni za 17,7 milijuna kuna. Takvih uzora, imamo koš i još, te su “naši” planirali teške milijune izvući iz skupe gradnje Pelješkog mosta.
No, uz most vuče se i dugogodišnja “zlatna koka” za punjenje crnih fondovai i za slanje novca na privatne račune. Zlatna koka se sastoji od čestih početaka izgradnje mosta i stalnog održavanja “gradilišta.” Naime, s obje strane mosta ima nešto nabacanog betona. Godinama su tamo stajali rđavi, stari strojevi koji su trunuli i to su hrvatski građani svake godine plaćali milijunima. Možete samo zamisliti gdje je taj novac nestajao. Uz fiktivne početke radova slijedili su i masni predujmovi za gradnju mosta koji se nikada nije gradio (osim onog nabacivanja nekoliko tona betona). Ako netko upita DORH o tim godinama krađe našeg novca, sasvim je sigurno da neće dobiti nikakav odgovor.

Vraćamo se na 8. prosinca 2008. godine u emisiju “Latinica” HRT 1. Voditelj je bio Denis Latin, a sudjelovao je i autor ovih redova. Slijedi insert iz emisije:

Denis Latin:
Gospodine Radović, premijer se boji da nešto ne bi puklo pa zato straši ljude, kažete vi, ali je jasno da se ne želi odreći ničega, to mi posljednjih dana vidimo. Nastavlja se na nasadima iz 1991. godine. Najbolji primjer je Pelješki most. Možete li nam to pojasniti?
Saša Radović:
Da! S obzirom na to da sam kao diplomirani inženjer, stručan po tom pitanju, poznam materiju. Radio sam kao građevinski inspektor i kao predstojnik Ureda za urbanizam, graditeljstvo i stambeno komunalne poslove, pa mi je i upravni postupak u gradnji poznat. Pelješki most je po tri elementa, nepodoban. Sa zakonske strane ima nekoliko zapreka, a najteži problem je to što se stranka u postupku država Bosna i Hercegovina protivi gradnji. Najavljena je i tužba međunarodnom sudu ako se gradnja nastavi. Prema tome, građevna dozvola, vrlo je sumnjiva. Ja osobno mislim da je i nema. Dakle bespravna gradnja. To je prvi element ili aspekt. Drugi aspekt je materijalne prirode, govorilo se da će most stajati oko dvije milijarde kuna, međutim realna cijena takve monumentalne građevine bit će najmanje pet, šest, a možda i više milijarda. Razlog je vrlo duboko temeljenje, velika dužina, te vrlo velika visina mosta od najmanje 25 metara. Prometni stručnjaci, interesirao sam se, govore da taj most nema opravdanja, građevinski isto tako, urbanizam – nema razloga previše… Zapitao sam se, zašto taj most, zašto tako tvrdoglavo…
Denis Latin:
Pogotovo što uskoro neće biti granica, pa neće biti problema s prelaskom, zar ne?
Saša Radović:
Pa, da! Međutim, zašto se tako tvrdoglavo ne želi odustati od gradnje mosta. Plaće ćemo skinuti, remen ćemo stegnuti, sve, ali most ćemo graditi. A, sada onaj treći aspekt, moralni ili bolje rečeno nemoralni. Pogledajmo negativnu stranu koja prevladava u praktično svim javnim radovima u Hrvatskoj, a to je, tko gradi i po kojoj cijeni? Tu su milijunske vrijednosti u takozvanom papirnatom dijelu gradnje; elaboracije, studije, idejni projekti, glavni projekti, provedbeni, detalji… Sve to radi IGH s kooperantima, Konstruktor, što znači direktno jedan dio Vlade Republike Hrvatske. Gospođa ministrica Matulović Dropulić suvlasnica je IGH, savjetnik je gospodin Miomir Žužul, čovjek visoke inteligencije, povjerenik Mense, vrlo inteligentan, vrlo školovan, jako dobro pozna hrvatski model poslovanja. Uvjeren sam da je izvukao teške milijune u tom poslu. Sada treba graditi most da bi se izvuklo još više, još… Gospodin iz samog vrha političke elite, Jure Radić, odnosno IGH, šalje masne račune, jer zna da dio naplate mora otići u crne fondove HDZ-a, pa i u banke na Kajmanskim ili Djevičanskim otocima…

Danas 2017. situacija je frapantno slična. I dalje se gradnji protivi vlast BiH i to je njihovo legitimno pravo s obzirom na to da imaju pravo služnosti u području gradnje. Dakle, moraju biti stranka u postupku ishođenja građevinske dozvole. A, nisu! – pa građevinska dozvola (ako postoji?) nezakonita je i gradnja mosta je bespravna.
Razlika u odnosu na 2008. je u tome da su “održavanjem gradilišta i počecima gradnje” tijekom čitavog desetljeća pokradeni teški milijuni našim građanima. Najgore od svega je to što će se – ukoliko se ipak bude gradio Pelješki most – vjerojatno opet nastaviti sistemom “farbanja tunela.” Jednom lopov, uvijek lopov!, kaže narod. Gore spomenuta imena tadašnje elite promijenila su se, ali se nije promijenio ni sustav ni model!
Možemo očekivati samo gore. Na kraju toplog ljeta 2017. ruše se posljednji ostaci demokracije. Aktualni premijer uvodi protuustavni verbalni delikt i hrvatskoj javnosti poručuje: “Mogu što hoću!”
Zašto onda ne bi mogla i bespravna gradnja Pelješkog mosta!

Anno Domini MMXVII.                  Saša Radović