Opasno je ako Škoro i Peternel nisu znali o Titu…

Josip Broz Tito, zločinac ili pozitivna povijesna osoba? Na pitanje o Titu, Miroslav Škoro, vođa Domovinskog pokreta i Igor Peternel,član Domovinskog odbora Domovinskog pokreta izjavili su vrlo problematičnu tezu o Titu s kojom rade razliku u njegovu djelovanju u periodu do i nakon 1945.godine. Za njih je Tito pozitivna osoba do 1945. godine? Ova teza ne samo da je činjenično netočna i povijesno neistinita, već nastavlja s krivotvorenjem povijesti i vrlo je sporna posebno za Hrvatsku naciju. Tko je bio Josip Broz zvan Tito?

Sa svoje 24.godine, 1916. g. uspostavlja vezu s ruskim boljševicima. Godinu kasnije sudjeluje s njima u boljševičkim demonstracijama. Prihvaća Marksistički -Lenjinizam kao svoju političku orijentaciju. Marksistički –Lenjinizam kao partijsku filozofiju Staljin je okarakterizirao kao ortodoksni sklop za prosuđivanje svake devijacije i oportunizma, koji od partije zahtjeva autoritet u teorijskim pitanjima i djelovanje koje će sankcionirati svaki razlaz između političke borbe i teorijske razrade. Posljedica ovakve filozofije jest najmonstruozniji totalitarni sustav na svijetu koji poznajemo kao Komunizam. Tito ovaj sustav prihvaća od svoje mladosti do kraja svog života. U proljeće 1920. g. u Omsku postaje član Jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije (Boljševika) te se u listopadu iste godine vraća u Zagreb. Do 1937.g  aktivno sudjeluje u radu Komunističke partije, obnaša brojne dužnosti u Partiji te  1938.g. preuzima vodstvo Komunističke partije Jugoslavije(KPJ). Komunistička internacionala poznata kao Kominterna u Moskvi ga potvrđuje za generalnog sekretara KPJ. U Europi, posebno u Njemačkoj tih se godina razvija Hitlerov Nacional-socijalizam (Nacizam). Kreće obračun Nacista sa Židovima. Tako u studenom 1938.g. Nacistička stranka na čelu s Hitlerom kreće u strašan obračun sa Židovima poznat kao Kristalna noć koja je uvod u Holokaust. To komunistima ni u Sovjetskom savezu ni u Jugoslaviji nimalo ne smeta. Dapače, Sovjetski savez, a tako i njegova pridružena KPJ  s Titom na čelu za svog saveznika izabiru Njemačke naciste i Hitlera. Tako 23.kolovoza 1939. godine u Moskvi, Njemačka i Sovjetski savez potpisuju Pakt o nenapadanju, poznat pod imenom Molotov-Ribbentrop pakt. Tito i KPJ jasno podržava ovaj Pakt, a samim time Hitlera i Naciste.

Potpuno je jasno zašto cijela Komunistička internacionala u koju spada Tito i KPJ skriva i prešućuje svoju sramnu ulogu u ovim događanjima. Komunisti  ne samo da su odgovorni za suradnju s Nacistima u samom početku Nacističke ekspanzije već prvi pružaju podršku Hitlerovim nacistima u njihovom zločinačkom pohodu. Komunisti i Nacisti postaju prvi saveznici i partneri. Ovo sramno razdoblje povijesti sustavno prešućuje cijela Komunistička internacionala i sve njezine sastavnice.

Sedam dana nakon potpisivanja Pakta 1. rujna 1939.g. Hitler okupira Poljsku. Staljin u okupaciju Poljske kreće 17.rujna 1939.g. te zajedno temeljem tajnog dijela u sporazumu, dijele Poljsku  na dva dijela. Uz Poljsku Staljin okupira i Latviju, Estoniju i dio Finske. Sve ovo vrijeme komunisti su čvrsti saveznici Nacističke Njemačke i Hitlera. Ni nakon što 3.rujna 1939.g. Francuska i Velika Britanija objavljuju rat Hitlerovom Trećem Reichu Komunistička Internacionala ne odustaje od Hitlera i Nacista. Tito i KPJ ne da ne pomišljaju na prekid koalicije s Nacistima već optužuju Francusku i Veliku Britaniju za imperijalnu politiku i još jednom potvrđuju da čvrsto stoje uz Hitlerovu nacističku njemačku. Jednako kao i Staljinov Sovjetski  savez. Dakle, Tito je u više navrata potvrdio savezništvo s Nacistima koje podržava i Sovjetski savez. Ne zabrinjava Tita i KPJ odnos Nacista prema Židovima i njihov progon. I sama KPJ  nakon II svjetskog  rata nastavlja s progonom Židova kroz masovno oduzimanje imovine. Tako Komunisti oduzimaju židovske tvornice . proizvodne pogone, trgovine ali i umjetnine te ostalo židovsko blago. Komunisti u Židovima vide klasne neprijatelje. Komunistička internacionala i njena glavna sastavnica Sovjetski savez ostaju uz Naciste i Hitlera sve  do 22.lipnja 1941. godine  kada Hitler napada Sovjetski savez. Tako da je nepobitna  povijesna činjenica da je Tito bio saveznik s nacističkom Njemačkom i Hitlerom sve do 22.lipnja 1941,g.

U samom ratu na prostoru tadašnje Jugoslavije od 1941.g. Tito i KPJ ne bore se za Hrvatsku državu. Oni su ljuti protivnici težnje Hrvatskog naroda za svojom državom. KPJ i njen Partizanski pokret s Titom na čelu nikada nije bio za uspostavu Hrvatske države. Sve su napravili da uguše i zatru pravo i volju Hrvatskog naroda na svoju državu. Oni od samog početka žele stvoriti  novu komunističku Jugoslaviju po uzoru na federativni Sovjetski savez. Za stvaranje nove Jugoslavije KPJ i Tito traže saveznike na četničkoj strani, znajući da većina hrvatskog  naroda ne želi više nikakve tvorevine kao što je bila Jugoslavija. Već 27.listopada u Strugarniku  partizani i četnici dogovaraju suradnju koju je inicirao sam Tito. Na tom sastanku predstavnik četničke strane je srbijanski ratni zločinac Draža Mihajlović. Nakon tog sastanka partizani izdašno naoružavaju četničke postrojbe koje uglavnom napadaju hrvatski narod i vrše brojne monstruozne zločine nad svim nesrpskim stanovništvom na ovim prostorima. Suradnja kulminira pozivom vrhovnog zapovjednika partizanskih snaga, maršala Tita na prelazak u njihove redove. To se događa 1944.g. nakon oslobađanja Beograda. Od tada četnici samo mijenjaju odoru i simbol. Umjesto Kokarde stavljaju jednako zloglasnu Crvenu zvijezdu. O utjecaju četnika na rad KPJ-a židovski  povjesničar Philip J.Cohen remizirao je ovom rečenicom: “Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva – jugoslavenskoga komunizma” (Philip J. Cohen, Tajni rat Srbije). Korijeni tog utjecaja dogodili su se još za vrijeme Drugog svjetskog rata suradnjom partizana i četnika, a zapečaćeni su abolicijom četnika, te njihovim masovnim zločinima nad Hrvatima nakon završetka rata. Tako je Philip J.Cohen u jednoj rečenici razgolitio stvarnu političku narav Jugoslavenskog komunizma pod vodstvom Tita i KPJ. Jugoslavenski komunizam nije bio ništa drugo nego komunistička vizija velikosrpstva koje je prihvatilo sve elemente svetosavsko-četničke ideologije. Ova ideologija bila je podloga za fašističko-zločinačku političku ideju koja je trebala osigurati nastanak nove Jugoslavije. Opstanak ove tvorevine osiguravali su komunisti terorom i brutalnim nasiljem. Po završetku II svjetskog rata KPJ i Tito svjesni su da Hrvati neće pristati na novu komunističku Jugoslaviju. Znaju da i jedan broj Hrvata koji su bili u partizanskim odredima  neće podržati Jugoslaviju. Kako bi uspjeli u svom naumu, svjesni su da ga jedino  mogu ostvariti ako fizički uklone dovoljno Hrvata da se više ne može stvoriti ozbiljna prijetnja njihovom planu za stvaranje komunističke Jugoslavije. Tada kreće genocid nad Hrvatima. To je projekt smišljene fizičke eliminacije hrvatske biološke mase kako bi se mogla ostvariti srbijanska nacionalna dominacija i ugušiti otpor Hrvata. Tako se i utjerao strah svim Hrvatima u đartizanskim redovima koji nisu bili za uspostavu nove Jugoslavije. Ovaj genocidni projekt proveli su partizanske jedinice sastavljene od zagriženih komunista i četnika najvećim dijelom dovođenih iz Srbije. Samo na Križnom putu nakon završetka II svjetskog rata ubijeno je svirepim i monstruoznim metodama  200 000.  razoružanih ratnih zarobljenika, civila, žena, djece i staraca. Ovaj monstruozni zločin koji bi zadivio i Naciste je pravi lik i djelo Josipa Broza Tita. Sve ono što se događalo nakon toga u komunističkoj Jugoslaviji bila je tamnica za hrvatski narod, koji je opljačkan, raseljen, protjeran sa stoljetnih ognjišta, obespravljen, politički getoiziran i razvlašten u političkom djelovanju. Teror i nasilje, svirepe torture i državni teror nastavili su se sve do raspada ove umjetne i nametnute tvorevine. Ova  država još bolje oslikava Josipa Broza Tita. Ona je njegovo velebno djelo terora i nasilja crvenog fašizma.

Za svoje političko i vojno djelovanje Tito je osuđen od međunarodne zajednice kao jedan od najvećih zločinaca na svijetu. Postavljen je na „časno“ 10. mjesto najvećih zločinaca svijeta. Komunizam njegove KPJ je osuđen kao totalitarni režim neprihvatljiv modernom demokratskom društvu, kao i svi komunistički režimi. Rezolucija Europske unije jasno svjedoči o tome. Tito kao vođa ove monstruozne i svirepe ideologije jedna je cjelovita osoba koja nikada nije promijenio metode rada i djelovanja. Svoju zločinačku narav nikada nije skrivao, nikada nije odustao od nje i nikada se nije ni za što pokajao.

Zato je potpuno neprihvatljivo da bilo tko opravdava ovog monstruoznog zločinca. Titovo djelovanje je jedno jedinstveno i nosi pečat terora, totalitarizma i genocida od prvih dana njegova djelovanja do kraja života. Ovaj diktator je svakim danom svog života evoluirao u razradi svog zločina. Ako se pokušava opravdati njegovo djelovanje do 1945.g. nekakvim sudjelovanjem u antifašističkom pokretu, tada se  manipulira definicijom antifašizma. Tito je bio saveznik nacista do 1941. g, Hitlera i Naciste napušta  tek nakon napada na Jugoslaviju. Tada njegov KPJ, član Komunističke internacionale odlučuje okrenuti leđa nacistima. To KPJ ne radi kao sastavnica zapadno-antifašističke demokratske koalicije već su u sastavu totalitarne komunističke alijanse. Da je ovo bilo samo privremeno svrstavanje Komunista uz antifašistički demokratski svijet vrlo brzo se pokazalo nakon II svjetskog rata. Odmah nakon rata komunistička alijansa kreće s totalitarnim zločinačkim režimima u svojim državama i bitno se razlikuje od poretka u antifašističkom demokratskom savezu. Tito i KPJ provode režim koji se održava diktaturom i tragičnim posljedicama za hrvatski narod. Hrvati ne samo da su ostali bez svoje države već je za vrijeme komunista pobijeno više od 500 000.  Hrvata za vrijeme ovog režima i  diktature. Ovi podaci trebali bi biti uzeti u obzir  kada se govori o monstruoznom zločincu Josip Broz Titu.

Zato Miroslav Škoro i Igor Peternel imaju mogućnost da korigiraju svoje stavove. Upozoreni su da su obmanuli hrvatsku javnost. Ako nemaju hrabrosti zauzeti stav o tragičnim događajima u povijesti hrvatskog naroda utemeljenima  na istini onda neka se ne bave iluzijom da će ih hrvatski narod nagraditi za ponavljanje komunističkih laži. Ako su prihvatili oportunizam i relativizaciju komunističkih zločina, ako su prihvatili zabludu i laž o komunističkom antifašizmu onda nisu osobe koje trebaju Hrvati slijediti. Opasno je ako Škoro i Peternel nisu znali o Titu dovoljno i podmeću još jednom hrvatskom narodu komunističke laži. Jednako je opasno ako su svjesno manipulirali s ovim tezama. U oba slučaja spadaju u političare koje će Hrvatska nacija prozreti i uskoro odbaciti kao sve izdajnike do sada. Škoro i Peternel, mogu korigirati svoje stavove. Ispričati se Hrvatskoj naciji. U protivnom, ne možete gospodo zastupati Hrvatsku naciju govoreći neistine i povijesne krivotvorine  braneći jednog od najvećih svjetskih zločinaca Josipa Broza Tita.

Marko Bilač