Novi svjetski poredak, komunizam, demokracija, migranti itd. 1. dio

Puno je već vremena prošlo od početka ove migrantske krize u koju smo zapali i koju nitko ozbiljno ne pokušava zaustaviti… Sve nas je zatekla. Nas, prosječne, obične, neuke i neupućene ljude. Pa što mi znamo o visokoj politici, ekonomiji, svjetskom gospodarstvu, financijama… Nama je sve to iznenađenje jer znamo samo one stvari koje nam gospoda poslužuju preko svojih medija. Onih koji daju „prave“, „istinite“, „točne“ informacije. Onih „pravovjernih“ medija, jer, naravno, svi drugi objavljuju „lažne vijesti“, služe se „govorom mržnje“ zbog kojega su morali uvesti verbalni delikt… uups… ne verbalni delikt… ovo je demokracija. To se tako nazivalo u komunizmu, a komunizam je, propašću SSSR-a propao u zapadnom svijetu. Verbalni delikt je u „demokratskom pluralizmu“ komunističkih sustava kojeg se svi mi dobro sjećamo bilo svako izražavanje mišljenja koje se razlikuje od mišljenja komunističkog vodstva. A to se moglo i promijeniti, tako naglo da je čovjek usnio jedne večeri kad je morao vikati „živio drug Staljin i svjetska revolucija“ inače bi završio u zatvoru, na prisilnom radu, pa možda bi i nestao bez traga, ovisno o težini „zločina“, a drugo jutro su ga zaskočili pitanjem što misli o Staljinu i ako bi ponovio riječi hvale za njega, završio bi u zatvoru zbog toga… Dakle nije se ni tada moglo osloniti na to da se čovjek samo drži komunističke ideologije pa da je siguran… U to doba, na „trulom Zapadu“, kako su demokratski politički sustav nazivali komunisti, nije bilo verbalnog delikta. Moglo se svašta govoriti i pisati, samo su se teroristička djela i nasilje u to ime kažnjavali. Propašću tog komunističkog nedemokratskog sustava, kad je na Zapadu nestalo straha od revolucije koju bi poduprli režimi tih komunističkih zemalja, mijenjaju se pravila igre i na Zapadu. Malo po malo, nakon nekog vremena, kad su vidjeli da je komunistička neman SSSR-a nepovratno poražena, da su je njezini sateliti (zapravo kolonije) nepovratno napustili, počele su se događati promjene i na Zapadu. Iako su sjeme toga, subverzivnim djelovanjem, već odavno posijali KGB-ovi obavještajci čiji je glavni posao zapravo bilo subverzivno djelovanje. A na Zapadu su moćnici u sjeni u sada nesmetano mogli pomalo uvoditi svoju apsolutnu vlast bez opasnosti, iskorištavajući programirano stanovništvo svih tih zapadnih zemalja i njihov ukalupljeni um koji im je diktirao da sve što su njihovi predci krvlju i znojem stekli ne smije pripadati samo njima, nego je to nešto što moraju podijeliti s onima koji kod sebe to nisu htjeli ili bili sposobni uvesti. Sve blagodati tehnologije, međusobne solidarnosti (mirovinski sustav, zdravstveno osiguranje, socijalna skrb), demokratski sustav odlučivanja u koji moraju pustiti one koji otvoreno kažu da je demokracija njihov neprijatelj i da će je ukinuti kad dođu na vlast, a zapadnjake uče da se i takvima mora dati da glasuju i pustiti ih da, jednoga dana osvoje na izborima vlast i uvedu neki totalitarni sustav gori od komunizma i nacifašizma, sustav društva iz željeznog doba koji ne osluškuje duh vremena i ne mijenja se nego je ostao okamenjen u sedmom stoljeću kad je nastao. Zato, u „slobodnom svijetu“, u „demokraciji“ ne postoji verbalni delikt. Ne, ne, nikako! Ovdje možete govoriti i pisati što god hoćete, naravno, ako se slaže s „linijom“ novih fašista, liberalno-ljevičarskih koji se često nazivaju i antifašistima, a služe se fašističkim metodama. Dakle, ne postoji verbalni delikt. Imamo sada „govor mržnje“, a u to spada sve što se nekome od tih novih fašista ne sviđa. Vic o Bobiju i Rudiju, Muji i Hasi, Dani i Mani… o ženama, o LBQT populaciji… Naime sve što se nekom iz neke od „ranjiivih“ populacija, „manjina“ po bilo kojem ključu koji oni određuju ne sviđa i izlazi izvan granica te nove ideologije čiji okovi su politička korektnost, a njezin bič je „govor mržnje“ koji se vrlo široko tumači uz obilnu uporabu pojmova kao što su fašisti, ultradesničari, mizogini, transfobi, islamofobi, nacionalisti (kao da je to neko zlo), bijeli supremacisti, rasisti, muški supremacisti, muške šovinističke svinje i razni drugi nazivi kojima, u nedostatku argumenata „časte“ ti koprofazi sve koji se usude izreći ili napisati drukčije mišljenje. A u nekim zapadnim zemljama već to uvode i u kazneni zakon i strogo ga provode.
Dakle korijeni toga sežu daleko u prošlost. Moramo imati na umu da je svaka nacija koja je dostatno moćna sklona hegemoniji nad drugima, pa nas ne smije čuditi to što nam i sve te velike nacije rade. No često se na taj način te velike nacije uhvate u klopku globalističkih elita koje postoje puno dulje nego što to ljudi obično misle. Jedna od tih zamki, koja je zapravo prva faza najnovijeg pokušaja uvođenja svjetske vlade je Liga naroda i, njezin potomak Ujedinjeni narodi. Te su organizacije zamišljene s ciljem da se stvori jedna svjetska vlada. Liga naroda je propala, ali rodio se UN. Morao bih se vratiti na stanje prije 1. svjetskog rata, ali sada ipak ne ću ići tako daleko. Možda nekom drugom prilikom. Naime to je bio prvi gotovo uspjeli pokušaj globalizacije… No nakon prve faze: revolucije u Rusiji, nastavak nije uspio jer „Amerika i Engleska nisu postale zemlje proleterske“. Jasno, sljedeći korak je da se preuzmu pomalo svjetske financije. Što je za to potrebno? Potrebna je je svjetska valuta. I za to su odabrali valutu u tom trenutku najmoćnije zemlje, SAD-a. Dolar je postao međunarodno sredstvo plaćanja na svjetskoj razini. Kad je tvoja valuta jedina općepriznata svjetska novčana jedinica stječeš određenu moć, ali to sa sobom nosi i velike opasnosti. Kakva je to moć? Pa one zemlje koje su prihvatile tu valutu moraju je održavati koliko toliko stabilnom da bi se održala stabilnost svjetskog gospodarstva… Moraju je čuvati jednako kao i zemlja koja tiska tu valutu. A i ta zemlja može manipulirati tom valutom u svoju korist. Jedan od najmoćnijih bankara svijeta je davno rekao da je bitno tko tiska novce jer taj ima svu moć… Dolar su tiskali Amerikanci, tada. Iza njegove vrijednosti i stabilnosti stajale su zlatne rezerve kao podloga u to doba. Sada to više nije slučaj. Oprostite mi na prepojednostavljenom prikazu kojem, zbog tih pojednostavljenja nedostaje preciznosti.

Koja opasnost leži u tome da je nečija valuta prihvaćena za sva plaćanja na svjetskoj, međunarodnoj, razini? Pa, da bi se moglo plaćati tom valutom mora se tiskati gomile novčanica, ili stvoriti golemu količinu fiktivnog novca koja može pokriti sve svjetske potrebe za tom valutom.
Sad si zamislite da se odjednom nađe skupina vladara koja želi ukinuti taj monopol i odluče ili prihvaćati i druge valute za međunarodna plaćanja ili pak napraviti novu, zajedničku valutu za cijelu tu skupinu koju će u tu svrhu upotrebljavati. Ako to napravi ta skupina, moglo bi se to pretvoriti u lavinu. Moglo bi im se pridruživati sve više drugih država. Što bi se onda dogodilo? Sve te gomile dotadašnje svjetske valute morale bi se vratiti u matičnu zemlju. Što se događa kad se odjednom pojavi gomila nepotrebnog novca na kojem je ta država temeljila svoj razvoj, svoju moć i zadužvala se u svijetu na temelju toga i u toj valuti? Devalvacija i financijska kriza neviđenih razmjera. propast gospodarstva, gospodarska kriza prema kojoj bi ona iz 1929. bila mačji kašalj.

Istina, više SAD ne tiskaju svoje novce, njihova nacionalna banka (Federal Bank, skraćeno FED), dakle krovna financijska ustanova te zemlje, kao što je kod nas Hrvatska narodna banka (HNB) nije vlasništvo države nego četiri najjače svjetske bankarske obitelji. Dakle, to je privatna banka… Oni stvaraju dolar, a tko stvara dolar vlada nacijom.

(kraj prvoga dijela)