By ”Ne postoji, niti može, niti smije – postojati, nikakav politički ustroj Srba u Hrvatskoj (jednako kao što ne postoji niti nekakva izmišljena ”Srpska manjina” u Hrvatskoj), pa samim time ne može biti niti političkog lidera Srba u Hrvatskoj.” (Hrvatsk uljudbeni pokret)
Pričekali smo nekoliko dana s osvrtom na proslavu 25. obljetnice VRO Oluje, misleći da će razum nadvladati emocije i mržnju, što se nažalost nije dogodilo, nego je urnebes uzelo maha. Unatoč svemu hrvatski je narod s ponosom proslavio jubilarnu obljetnicu Oluje, koja je ostvarila veliki povijesni ratni uspjeh, s minimalnim brojem ljudskih žrtava, što je Hrvatskim braniteljima donijelo visoko međunarodno priznanje.
Vlada RH također je dobila veliko priznanje, jer su pustili kolonu izbjeglica nakon Oluje, organizirani masovni odlazak Srba iz Hrvtaske bez ikakvih ometanja. ”Znali smo da Hrvati s nama ne žele a mi s njima ne smijemo. Zbog toga smo odlučili da se ide u egzodus kako bi sačuvali našu biološku masu, ljude. Mogli smo izginuti. Moglo je izginuti civilno stanovništvo, a nama treba masa za nešto što će, nadam se, uslijediti”, kazao je Savo Štrbac, koji i danas prima mirovinu iz RH. Da je hrvatski narod, kako Srbi kažu – zločinački, onda bismo s kolonom srpskih izbjeglica postupili onako kako su četnici i srpski partizani postupili sa hrvatskim zarobljenicima i civilima u koloni smrti iz Bleiburga do Đevđelije – masakr.
Na proslavi 25. obljetnice Oluje, bio je izgleda najznačajniji događaj dolazak jednog Srbina u Knin, što je otvorilo nova verbalna ratišta u Hrvatskoj i u Srbiji! Taj Srbin – Boris Milošević, bio je istaknut kao saborski zastupnik zbog jednog oštrog govora da ZDS treba biti nedopušten i kažnjiv jer je simbol zločinačkog režima:
”Pozdrav ZDS, oko kojeg i neki i danas imaju dvojbu, ima samo jedno zančenje i jednu simboliku, to je simbol propalog, ustaškog režima”, istaknuo je sadašnji predsjednik SDSS i nedavno imenovani potpredsjednik Vlade dodajući kako otvorenost tog pozdrava vodi ka relativizaciji ustaškog režima, netoleranciji i diskriminaciji. Navodno Vlada po tom pitanju namjerava i djelovati. Milošević okuplja tim s kojim će raditi na zakonskim odredbama kojima bi se u cijelosti zabranila uporba toga pozdrava o kojem se u javnom prostoru vodi žestoka diskusija. Ne samo to, Milošević i prije nego što je postavljen za potpredsjednik Vlade kazao, kako bi bilo poželjno da se po cijeloj Hrvatskoj postave dvojezične ploče te da je uz sve ostalo dobro da se on – baš Srbin u Hrvatskoj bavi pitanjem ljudskih prava.
Za dom spremni ima atomsko – ”dejstvo”!
Hrvatski pozdrav Za dom spremni nije nikakva nova pojavnost u riječniku niti ima neki ubojiti upaljač za atomsku bombu. Taj pozdrav je jednostavna uputa i poziv narodu da bude spreman braniti svoj dom i svoju domovinu. Kakav bismo narod bili, i kako bi se mogli održati na ovim prostorima skoro dva milenija, da nismo bili spremni braniti svoje domove i domovinu?
Pozdrav ZDS ne uznemiruje samo političke i vjerske predstavnike srpskog naroda, nego i dobrim dijelom domaću ”čeljad” koji mrze državu u kojoj su rođeni, odgojeni, neki i školovani, samo zato što je – Nezavisna država Hrvatska i što je uz poziv Za dom spremni pobjedila velokosrpskog agresora dva puta: kraljevsku četničku i komunističku Jugoslaviju.
Da je tome tako, evo, što je govorila još u danima rata Danica Drašković, supruga nekadašnjeg srpskog političara i predsjednika ”Srpskog pokreta obnove” četnika Vuka Draškovića:
”Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I što smo uradili? Poraženi svuda. Istjerani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno iz Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobm koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političarima i komandantima. Što sad? Već dvadeset godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali.
– Hoćemo to svijetu prodati kao patriotizam, obranu naroda i teritorija, ali ne ide. Surova istina groblja na tom putu od Knina, Vukovara, Škrabrnje, Srebrenice, Sarajeva do Kosova, to su tragovi naše sramote koji govore na svim jezicima sveta i jasno opisuju udruženi zločinački pothvat, baš kako su rekla haški tužitelji.”
Drugi primjer je Milana Babića bivšeg premijera i predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine koj je izrazio svoje kajanje na Haaškom sudu: ”Izlazim pred ovaj tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili progonjeni, nevini ljudi su nasilno istjerani iz kuća i nevini ljudi su ubijani. čak i nakon što sam saznao što se događa, šutio sam o tome, još gore nastavio sam sa službom, kroz moje vlastite aktivnosti postao osobno odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudioništvo u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha nad drugima.” Babić nije mogo živjeti sa spoznajama o mega ratnim zločinima velikosrpskih četnička i JNA pa je kratko nakoj kajanja počinio samoubojstvo u zatvoru 6. ožujka 2006.
Izgleda nam da nikakvi dokazi o velikosrpskim odnosno četničkim zločinima nisu u stanju osvijestiti poremećenu um Srba, pa i nakon ukazivanja razumnih srpskih pojedinaca, primjerice gospđe Danice Drašković i kajanja Mile Babića. Nakon proslave Oluje u Kninu, srboslavlje se diglo na zadnje noge, Srbija se naoružava sa ruskim i američkim arsenalom, ne za obranu, nego za ponovnu agresiju na susjede i nove zločine.
Reakcije iz Srbije:
– Nećemo slaviti tragediju srpskog naroda, ubijanje srpskih civila, ubijanje srpske djece, ne pristajemo na poniženje. Pomirenje – da, ali poniženje – ne, rekao je Vučić u Sremskoj Rači, gdje je bio nazočan Milošević/Pupovačev stranački kolega Dejan Mihajlović potpredsjednik SDSS, koji je prošao ispod radara u medijima u RH!? Serbs cover all sides just in case!
– Hrvatska traži da na proslavi Oluje prisustvuje Srbin jer bi im tako bio malo lakše na savjesti, rekao je Dačić.
– I kojeg od Srbina da kupe ili privuku na proslavu zatiranja srba i postave ga da bude uz Antu Gotovinu i druge ustaše, nece moći promijeniti istinu o građanskom ratu koji su izazvali, o klanju i ubijanju srpske djece u izbjegličkim logorima, bila je pismena izjava Vulina.
”NDH je čist dokaz šta biste radili da imate jaču vojsku ili da vas je više, vi pričate nekome o pretenzijama velike Srbije, genocidu, asimilaciji, etničkom čišćenju i ostalom, e pa menjaju se stvari u regionu a hvala vam što ste nam otvorili oči, radili ste to iako vas je manje, čak smo mi Srbi mnogo mekaniji prema vama i osatlima bili. Srbija je apsolutni gubitnik iz bivše Jugoslavije iako je dala ubredljvo najveće žrtve. Al u budućnosti bi se trebala ispraviti ta nepravda, i da cemo u Crnoj Gori i Hrvatskoj dobiti pokrajine, nadamo se u razgovoru i rukovati se bez ikakvih sukoba.” (CCCC, večernji.hr) Svatko se samo svojom krivnjom dugo žalosti! (Quint. VI.1, 13.)
Ne može ”dernek” biti bez Pupovca: ”ZDS treba maknuti iz javnog prostora, a poruka iz Srbije ipak se mora razumijeti… Sad je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskjo da sa predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake.”
(Zanimljivo i zabrinjavajuće. Omjer medijskih napisa u ”regionu”, prije i nakon proslave Oluje u Kninu (od 4. do 13. svibnja), ime ”lorda” Milorada Pupovca bilo je napisano ili izgovorene 23.428 puta, odnosno četiri puta više nego o riječ – Oluja. Vjerojatno u tom podneblju, i u istom vremenskom razdoblju, možda je samo više puta izgovoreno ime Isusa Krista.) Credo, quia absurdum – Vjerujem jer je protivno razumu. (Sv. Augustin)
Podsjetimo Vučića, Dačića, Vulina, Pupovca, Miloševića i njihoive sljedbenike u RH na dokument kojeg je upravo objavio Petar Horvatić: 13. kolovoza 1941. Apel srpskom narodu – u Srbiji nastao jedinstveni kvislinški dokument pokornosti nacizmu. Dokument je potpisalo 545 srpskih najuglednijih Srba i gotovo cijela srbijanska društvena krema: episkopi SPC-a, bivši ministri, akademici, sveučilišni profesori, ugledni gospodarstvenici i drugi. Najžalosnije bilo je to što se nije jasno naglašavalo ili čak skrivalo da je Srbija bila prva država Europe koja je u II. svjetskom ratu proglašena ‘judenfrei’ – slobodna od židova koji su većinom ubijeni ili deportirani u njemačke logore. (1) ”Novo vreme” 13. VIII. 1941. 2) ”Novo vreme” 29. X . 1941.) Sigorno će neki Hrvat reći: ha ha – rugala se sova stjenici da ima veliku glavu!
Što će, zapravo, ostati u sjećanju nakon jubilarne proslave Oluje?
Mnogo se toga dogodilo u Kninu i Hrvatskoj. Političari (u Vladi i Saboru) veoma su zadovoljni jer je sve to uredno prošlo, pogotovo što je bio nazočan jedan Srbin: ”predstavnik Srba u RH”, predsjednik SDSS-a i potpredsjednik Vlade RH. Taj Srbin Boris Milošević istaknuo je: ”Meni je mnogo značilo što je Plenković tog dana, na tom mestu, iskazao pijetet prema svim žrtvama bez zadrške, osudio sve ratne zločine bez zadrške, naveo mesta na kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima i iskazao razumijevanje za to i što većina Srba ima drugačiji pogled na Oluju od Hrvata… Ovo je početak na drugom putu, na kojem vlada ne sme da stane.” Lice je ogledalo uma, a oči bez govora ispovijedaju tajne srca. – Sv. Jeronim
Nije Milošević prvi Srbin koji je došao na proslavu Oluje u Knin. Bivši predsjednik RH Ivo Josipović svojedobno je s istim nakanama doveo jednog takvog Srbina u Knin (Veljka Džakulu) i tada su pisali i govorili (kao i sada) kako je to dobro za hrvatsku budućnost. Ovaj smišljeni potez sadašnje državne vrhuške da među ostalim bude nazočan i jedan Srbin u obilježavanju jubilarne obljetnice Oluja osmišljen je u izražaju klanjanjai: Hrvati i Srbi od sada će odlaziti klanjati se žrtvama i agreosru. Damnum irreparabile!
Što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima?
”A što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jesu li oni došli na svoje? Treba li su biti u prvim redovima, a ne udaljeni na ‘pristojnoj’ udaljenosti…”, pitanja su Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), te nastavlja: ” Lako je danas pričati i ‘buncati’ što se je 1991. smjelo, a što nije govoriti i kako se boriti protiv treće ili četvrte zločinačke sile u Europi. A to da ti koji su za razliku od ovakvih bili na prvim crtama obrane koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve, neka priča svojima doma ili onima s kojima plešu kozaračko kolo.”
Najpoznatiji zaštitinik pobjedničkog Domovinskog rata, hrvatskih braniteljskih udruga i invalida u RH Mladen Pavković, koji skoro dnevno reagira na nepravde nanesene najzaslužnijima za uspostavu samostalne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske, međuostalim kaže: ”Neki vole reći ‘projekt stvaranja hrvatske države uspješno je dovršen’. I mi bi voljeli da je tako, ali nažalost malo tko pita o tome što misle oni koji su se borili i stvorili ovu državu? Zbog čega je dosad primjera radi učinilo suicid (samoubojstvo) već oko četiri tisuće hrvatskih branitelja? Zbog toga što im je bilo dobro, što su ostvarili svoj san, što su stvorili državu? Neki se i drugi hvale kako visoka državna odličja nisu dodijeljena pojedincima nego postrojbama HVO-a. Pa, postrojbe su sačinjavali pojedinci, što znači da su baš i njima doijeljeni. Postrojbe bez ljudi (još k tome vojne) ne predstvaljaju ništa.” (hrsvijet.net)
Ovogodišnja proslava Oluje u Kninu ispunjena je suprotnostima i propustima preko kojih se ne može šutke prijeći.(Ratne zasluge i uspjeh Gojka Šuška za partijsku ‘duboru državu’ su neoprostive.”,hrsvijet.net.) Naime, kako nitko od govornika nije spomenuo ime generala Janka Bobetka? Nisu spomenute ni zasluge ratnog Ministara obrane Gojka Šuška, nisu čak bili pozvani ni visoki časnici koji su zaslužni za uspjeh Oluje, general Željko Glasnović i admiral Davor Domazeta Lošo. Nisu njihova imena spomenuli ni njihove kolege generali Ante Gotvina i Damir Krstičević. Nitko se nije sjetio činjenice da je hrvatska politička emigracija snagom volje, doprinosima i ljudskim žrtvama dala početni temelji samostalne i demokratske Republike Hrvatskje.
Nitko ni riječ o novčanim doprinosima iz hrvatske dijaspore koji su kudikamo viši od novo odobrenih kredita i pomoći iz riznice Europske unije. Šutnja je zataja, a u nekim slučajevima i – izdaja. Pravednik se neće nikad pokolebati, a opaki će nestati s lica zemlje. (Solomonova izreka, 15, 30)
Ima toliko toga što bi trebalo napisati, ali isto tako i onoga što je napisano trebalo bi ponoviti, ili bolje reći – ponavljati, kako bi se konačno hrvatski narod dozvao pameti. Nije normalno da u Hrvatskoj jedan čovjek ima svu vlast u ruci, kao što ima predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ili predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan. Nije Plenković baš tako plemenit i bezgrješan, pod ovčijom kožom često se skriva vučja duša.
Kako je moguće, da u današnjoj HDZ-ovoj vladi, među ministrima i saborskim zastupnicima, nema desetak ”apostola” koji bi svojim izlaskom iz Vlade i Sabora ukazali predsjedniku HDZ-a i Vlade Andreji Plenkoviću, da treba raspisati nove izbore, jer ovi koji su bili nisu legalni, jer nije izlaznost birača bila 51+. Sumnjam da će do toga doći, jer oni koji su izabrani ne bi dali svoje položaje i privilegije ni za narod, ni za državi, pa – ni za Boga.
Umjesto običajne zaključne misli dajemo riječi Marijanu Majstoroviću, uglednom urednik tjednika Hrvatski fokus, koji je (07. kolovoza 2020.) u Uvodniku, dva dana nakon proslave Oluje, napisao slijedeće:
Plenković je u Kninu poništio Domovinski rat.
”Uoči proslave Oluje, predsjednik HDZ-a i Hrvatske vlade Andrija Plenković danima je papagajski ponavljao srbofilnu i hrvatofobnu mantru da je njegov cilj, a time i njegove Vlade, ‘da mijenja odnose u hrvatskom društvu, da mijenja odnose i s našim susjedima na bolje.’ Što je naumio, to je u Kninu 5. kolovoza 2020. i ostvario. Službeno je ponizio Hrvatsku i Hrvate, a dodovorio se Srbiji i srpskoj manjini u Hrvtaskoj. Sve u cilju povratka Ustava iz 1974. prema kojem je Hrvatska ‘i republika srpskog naroda’. A da je to tako, potvrdio je već slijedećeg dana. 6- kolovoza 2020. Plenkovićev suvereni Svetozar Pribičević u osobi lukavog Milorada Pupovca, koji je pohodio Uzdol kod Knina i ponovio i još jače optužio Hrvate da su krivi za smrt tamošnjih osam osoba pripadnika pobunjene srpske manjine točno tri desetljeća, 17. kolovoza 1990.
U Uzdolu, selu 13 kilometara južno od Knina na putu do Drniša, u kojem se nalazi ostaci starohrvatske crkvice sv. Ivana (sv. Luke). Pupovac je opasno priprijetio svima nama: ‘Svatko tko misli da država može biti opravdanje za takve zločine i da se može graditi ostavljajući ovakve tragove iza sebe, teško griješi. Još više griješe oni koji misle da se mir u zemlji može graditi na tome da se zanemaruju ovakva stradanja i da se ne pokazuje empatija za patnje koje su ljudi prošli.’ Osim ove bahate i ohole prijetnje svima nama – jer mu je Plenković to omogućio – posebno je zanimljivo što je u nastavku svoje vlaške tirade još izrekao, a rekao je: ‘Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri (svake godine) da ćemo poštujući stradanja, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira, stvoriti društvo u kojem ćemo zatvoriti ratnu knjigu, a ne je svake godine obnavljati i ponavljati, nego stvoriti društvo u kojem će ljudi moći živjeti na miru u kojem će se moći okrenuti budućnosti.’
Posebno obratite pozornost na drugi dio ove prve Pupovčeve rečenice u kojoj se nalaze ove riječ: ‘… a kroz koju su prošli naši građani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi…’, u kojoj on već danas , dan poslije jučerašnje sramne izdajničke Plenkovićeve proslave Oluje u Kninu, izjednačava Hrvate sa svojim manjinskim Srbima. Hrvate titulira s ‘naši sugrađani Hrvti’, nazivajući ih bezličnim globalizajsko-liberalnim riječnikom ‘građanima’, dok je svoje manjinske Srbe pretvorio u narod u Hrvatskoj, nazvavši ih ‘naši sunarodnjaci Srbi’. Od proslave Oluje 5. kolovoza, do srbovanja u Uzdolu 6. kolovoza, prošlo je samo jedan dan, a koliko će proći dana do povratka Srba u Hrvatski Ustav očito ne ćemo dugo čekati. Ako se budemo i dalje ponašali kao ovce pred klanje. I zato mogu s puno odgovornošću ustvrditi kako je Plenković u Kninu 5. kolovoza 2020. poništio Domovinski rat i agrsiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH.”
One koje uopće ne zanima ni povijest ni politika sigurno su čuli za Matošovu izrekzu , koja nije izričito kategorična: ”kao su Srbi ubojice, a Hrvati izdajice.” In hoc veritas non est multum! / U ovoj izreci ima dosta istine!
Na dan Velike Gospe 2020.
Piše: Rudi Tomić
