Možemo li se odvojiti od povijesti svojega naroda ?

Burna je i mukotrpna povijest hrvatskoga naroda u Bosanskoj Posavini. I znam kako sam samo riječju „hrvatskoga“ nesvjesno dodirnuo „osinje gnijezdo“, ljude kojima je hrvatstvo u bosanskoj Posavini nepojmljivo. Reći će kako možete biti Hrvati a živite u Bosni i Hercegovini? Veliki broj i naših učenih ljudi koristi neke druge epitete i za sebe govori kako su pripadnici nekoga drugoga naroda. Recimo, bosanskoga, a neki idu i korak dalje, pa kažu kako su pripadnici bošnjačkoga naroda. Ovih dana izložen sam silnim kritikama i napadima što kažem da mi koji smo rođeni u Bosanskoj Posavini, a katolici smo i  Hrvati imamo svoje puno određenje u tvrdnji da smo „ Hrvati rimokatolici iz Bosne i Hercegovine.

Dugo se u hrvatskom narodu u širim krugovima nije znalo praviti razliku između narodnosti i vjeroispovijesti, pa smo često znali govoriti o Srbima, Bošnjacima i katolicima ili katolicima, pravoslavcima i  Bošnjacima. Uđemo li tumačiti ove dvije jezične konstrukcije zapazit ćemo da su obje neispravne, jer ako govorimo o Srbima i Hrvatima, onda govorimo i o Bošnjacima, a ne o Muslimanima. Ili pak ako govorimo o katolicima i muslimanima onda govorimo i o pravoslavnima, a ne Srbima. I tu u posljednje vrijeme dođe do nesporazuma, jer prema nekima, od kuda bosanskim katolicima pravo da se nazivaju Hrvatima?

To je pravo proizišlo iz povijesti ovdašnjega naroda, ali i tradicije i okolnosti koje su se dogodile pogotovo na području bosanske Posavine. Poznato je da je područje bosanske Posavine bilo i u sastavu banovine Hrvatske i da su brojni Hrvat iz Posavine vojsku služili u vojsci svoje države. Dakle, bili su državljani te države, a državljani te države su Hrvati. Zavirimo li u povijest i vidimo li okolnosti stradanja mnogobrojnih posavskih, ali i  žrtava na drugim područjima vidjet ćemo koliko je hrvatstvo ukorijenjeno u biće posavskoga katolika. Uz stvarnost koja se zbivala na kraju Drugoga svjetskoga rata, kada je bilo i onih Hrvata, istina, u manjini, koji su prigrlili komunističku Jugoslaviju, moramo reći da se i njima treba dopustiti da se nacionalno odrede kako žele i imaju pravo biti Bošnjaci ili Jugoslaveni, ali nemaju pravo onima koji žele biti Hrvati uzimati taj hrvatski predznak. Kratko i jednostavno rečeno, najveći broj Hrvata iz naše Posavine potomci su brojnih žrtava na kraju drugoga svjetskoga rata, odgajani su u duhu katoličke Crkve a živjeli u Bosanskoj Posavini, zato je najispravnije za te ljude govoriti kako su oni Hrvati rimokatolici iz Bosne i Hercegovine. I to je naš najispravniji identitet. No, onima koji se žele osjećati i drugačije moramo i trebamo ostaviti pravo da se izjašnjavaju kako im volja.

Anto Pranjkić