Mladen Pavković: Branitelji, ne krivite druge, jer vi ste dozvolili ovaj „kaos i metež“!

Ovo je sve gore. Hrvatska desnica gubi na sve strane. Evo, izgubili smo predsjedničke izbore, razni beljaki pljuju po svemu što hrvatski diše, u vrhu vlasti među ostalim „glavnu“ riječ vode čak i srpske stranke, „nitko“ se ni s kim ne može ništa dogovoriti, velika galama se podiže i oko nekih filmova i serija o stvaranju hrvatske države, branitelji i njihove mnogobrojne udruge kao da ne postoje, većina medija je također na „njihovoj strani“, u hrvatskom Saboru fotelje su i dalje prazne, po glavnom gradu svakodnevno je sve puno skupih automobila radi kojih se zaustavlja i sav promet, jer se u njima voze „briselski“ čelnici, poljoprivreda je uništena, da ne primamo novce iz Europske unije vjerojatno ne bi bili u stanju sagraditi ni pošteni „dječji vrtić“, kriminal, uhljebi i korupcija sastavni su dio svih „najvažnijih“ informativnih emisija i vijesti, nema većih prosvjeda ni protiv partizansko-komunističke crvene zvijezde“, ni protiv filmova ala „koja je ovo država?“ u kojoj otkopavaju grob prvog hrvatskog predsjednika i njegov lijes s ponosom nose po Zagrebu, najveće koncerte u Hrvatskoj prepustili smo „bez ispaljenog metka“ raznim srbijanskim zabavljačima, od kojih su neki pjevali četnicima i u vrijeme rata, govori se i piše jedino o ustaškom logoru Jasenovac, ali ne i o stotinama partizansko-komunističkih i srpskih logora, više se gotovo nitko javno ne hvali da je Hrvat, u vrijeme blagdana tek tu i tamo mogu se vidjeti hrvatske zastave, u hrvatskim veleposlanstvima u svijetu ne slavi se ni uzdiže Vojno-redarstvena operacija „Oluja“, četnici i dalje šetaju Vukovarom, umirovljenici sve više kopaju po kantama za smeće, mladi bježe iz svoje Domovine, nemamo Junaka Domovinskoga rata, a ne sudi se čak ni ratnim profiterima (osim Sanaderu), dok još nitko nije javno otkrio ni jednog ratnog dezertera, i izdajicu (sjetimo se samo što su partizani radili s takvim ljudima), zdravstvo nam je u kolapsu (i na odjelima za rak uglavnom nema ni toaletnog papira), Hrvati koji žive vani ne vraćaju se, itd. i tako redom.

Sad se približavaju parlamentarni izbori.
S obzirom da je desnica razjedinjena, jel to znači da ćemo uz Milanovića daljnjih četiri-pet godina opet imati na vlasti „crvene, crne ili zelene vragove“?
Branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (koji su još živi!) sve se više pitaju – jel smo se za to borili?

Međutim, bolje bi bilo da iskreno otkriju: zašto šute, zašto ne glasaju za „hrvatske opcije“, (svaka čast iznimkama), zašto nisu kao jedan kao i 91-ve?
Branitelji su stvorili hrvatsku državu, a onog trenutka kad su se razdužili, kad su predali naoružanje, skinuli odore –šutnuli su kantu s mlijekom!
I stoga danas imamo to što imamo.

Vrijeme je da se krene – rekao bi jedan pjevač, što znači da još nije sve izgubljeno.
Stoga, vratimo Hrvatsku Hrvatima i svima drugima koji je vole i poštuju.
To već sutra, zajedno sa svojim najbližima, može i treba učiniti gotovo pola milijuna branitelja koliko ih se još vodi u tzv. (propalom) Registru!

Ukoliko se ponovno ne izborimo za „svoju Hrvatsku“ bojimo se da će u svakom malo većem gradu, kao u Rijeci, zasjati krvave, komunističke crvene zvijezde, iste onakve kakve su s ponosom nosili ratni zločinci poput Veselina Šljivančanina, dok su Srbi i zločinačka JNA okupirali Vukovar, Škabrnju, Pakrac, Knin i brojne druge hrvatske gradove i mjesta!

Mladen Pavković