By Komunistički diktator koji je sravnao hrvatsku i njen identitet na nulu
Uvjerljivo prvo mjesto na listi najvećih ubojica 20. stoljeća zauzeo je kineski diktator Mao Ce-tung. On je odgovoran za smrt 50 milijuna ljudi. A na posljednje, deseto mjesto staviljeno je ime maršala Josipa Broza Tita, pokojnog doživotnog predsjednika Jugoslavije. Organizirao je i vodio Narodnooslobodilački rat (1941-1945), bio na čelu Socijalističke federativne republike Jugoslavije
“Tito je bio u jednakoj mjeri loš kao Hitler ili Staljin. Proporcionalno gledano, s obzirom na veličinu zemlje, ubio je jednak broj svojih ljudi poput njih. Sve njegove zasluge su preuveličane. Doprinos partizana u Drugom svjetskom ratu bio je neznatan, oni zasigurno nisu porazili stotine tisuća njemačkih trupa. Prikazivati Tita kao osloboditelja ili heroja je preuveličano ili krivo”, ističe Nikolaj Tolstoj, ruski grof i engleski povjesničar, koji je posljednjih 30 godina života posvetio istraživanju Križnog puta i razloga zašto su Britanci na kraju Drugog svjetskog rata u Austriji predali Titovim partizanima stotine tisuća Hrvata.
(Ne)djela govore o njegovom načinu vladanja
Stvorena je atmosfera u kojoj partija može pogriješiti, ali vođa ne, što se najbolje vidjelo tijekom obračuna Tito-Ranković, 1966. godine. Pritom se zaboravilo da je zapravo Tito stvorio Rankovića i njemu dao zloglasne jugoslavenske tajne službe u ruke, najprije OZNU, a onda i UDBA-u, a ne obrnuto.
Čitav je niz primjera koji dokazuju da se u Jugoslaviji ništa nije događalo, a da o tome presudnu riječ nije dao Josip Broz.
Obračun s hrvatskim proljećem, prije toga Goli otok, a još prije svega toga, odmah nakon Drugog svjetskog rata, pokolj na Bleiburgu, zapravo su najbolja svjedočanstva o karakteru vladavine Josipa Broza Tita koga neki i danas slave kao velikog lidera i vizionara.
Svjetski izvori navode da je Titov režim odgovoran za smrt više od 570 tisuća ljudi. Zbog toga je s razlogom došao na ljestvicu najvećih zločinaca 20. stoljeća.
Mislimo da je neophodno provesti Deklaraciju o osudi komunističkih zločina kroz zabranu nošenja znakovlja komunizma – od crvene zvijezde petokrake, srpa i čekića, štafete druga Tita, bedževa s Titovim likom, znakovlja komunističke JNAdok se danas u hrvatskoj borima sa sasvim drugim pitanjima gdje se osuđuje vojska HOS-a , a koja je stvarala i utabala temelje Hrvatske države nije li to sramota.
U stvari, Tito se ponašao onako kako se svi komunisti ponašaju, promičući revoluciju putem masovnih likvidacija potencijalnih protivnika, putem rušenja svake neovisne institucije, i putem dovođenja svake moći pod Partijsku kontrolu. Odobrio je ubojstvo desetaka tisuća ljudi, mnoge bez sudskog procesa, druge s namještenim sudskim procesima – vojnike, regrutirane pripadnike Domobrana, nepolitičke civile, Katoličke svećenike, fratre i redovnice, liječnike, medicinske sestre, učitelje, novinare, poslovne ljude, žene i djecu. Masove se grobnice u koje su živi ljudi bacani tako da ih polako uguši težina onih bačenih iza njih još uvijek se postepeno iskopavaju. Od straha kako se ne bi ozlovoljilo utjecajne komunističke kadrove, koji su se 1991. godine pridružili antikomunistima u stvaranju mlade hrvatske države, mnogo se godina šutilo o ovim užasnim zločinima. Do nedavno, većina Partijskih arhiva te arhiva tajne policije ostale su također nedostupne. Lustracije članova Partije nije bilo.
Kao što je nema niti danas i dali nam se povijest opet ponavlja ?
Bleiburg i drugi pokolji 1945.
Dok se pojedinačni ratni zločini u vrtlogu rata još kako-tako mogu razumjeti (iako ne i opravdati), jer je retorzija i osvetničkih pohoda bilo na svim stranama, a rat takvoga profila se ne može voditi po ženevskim konvencijama (koje su ipak poštovane u određenoj mjeri)- masovno ubojstvo više stotina tisuća razoružanih vojnika i civila, pripadnika njihovih obitelji, često uz sadističko iživljavanje i psihopatska divljanja partizanskih egzekutora, pripada u najmračnija poglavlja europske povijesti i stavlja Josipa Broza u red masovnih zločinaca. Sve priče o tome kako «on to nije znao» bajke su za naivne, kao i pokušaji opravdavanja logora u kojima su maljevima i noževima ubijani bivši vojnici NDH, a «narodne neprijateljice» (najčešće Njemice i Mađarice) silovane i strijeljane mitraljezima u vojvođanskim sabirnim logorima nakon što bi zadobile spolne bolesti (1945. i 1946.) – sve to govori o zločinu takva opsega da bilo kakav pokušaj opravdanja izaziva jedino mučninu. Još je znakovitije da Broz nikad u životu (koliko je poznato) nije pokazao ni znaka kajanja za zločine koje je naredio-što je jedan od najjačih pokazatelja duboke amoralnosti i patološke crte u karakteru koja se, nasreču, poslije nije mogla razmahati u većem opsegu (čak ako se i uzme u obzir Goli otok).R.E vkp.
Na žalost da je taj sadistički dio ostao u nekim od tih naroda ili ljudi ponovilo se 1991 kroz Domovinski rat , a u kojem su se i logori i silovanja ponavljali.
Jedino što nije diskutabilno je to da da cvijeta UDBAŠKA linija u hrvatskoj možda i gore nego u vrijeme Jugoslavije , samo je jako bitno odakle počinje glava , rep vidimo.
Skidanjem table HOS-a dopuštamo da nam taj mrtvi diktator koji je utetoviran u tim jadnim mozgovima nastavi krojiti onu jadnu sudbinu ljudi bez identiteta.
Za Portal Bez cenzure : Jadranka Balatinac
