Dosta nam je u Hrvatskoj ljudi koji u sebi imaju tri podvojene ličnosti…

Vlada je formirana, za sada je na početnim postavkama, no  stari zastupnici su se iskazali, osobito Đakić, svojom kulturom i spremnosti da gazi ljude oko sebe.
No nije on u pitanju, u pitanju su glasači tih ljudi,i ovi koji su glasali za vjeroučitelja Miletića, sigurno se pitaju što će on dobrog donijeti osim možda novog modnog izričaja za muškarce.
No tako je to kod nas, više volimo razvikane i samodopadne nego poštene i skromne.
I ova nova stranka raspala se radi mjesta pred kamerama, jer kamere stvaraju političare, a ne programi.
Ni u SDP ništa bolje, vrte se oni koji su svoje rekli, više se ne može smisliti nova rečenica a da nije falsifikat neke već prijašnje.
Najviše  simpatija pobrala je Sandra, koja je pričala o plaćama osoblja iz saborske kantine.
Solidarizirala se s onima koji crnče za minimalac, nadajmo se da će nešto učiniti povodom toga, ne samo u kantini u Saboru, nego i u svim kantinama u Hrvatskoj, jer je Plenković rekao da veću plaću mogu očekivati do 2024 godine.
Onda će minimalac biti 4000 kuna, znači da će ovaj saziv Sabora posluživati ljudi koji nemaju plaću dovoljnu za život, moraju kupiti hranu koja ostaje na tanjuru zastupnika.
Pozivam ovaj saziv Sabora, naročito ove koji su u se kampanji rječito zalagali za radnike, da u Saboru na tanjuru ostave nedirnute porcije, a oni nek se prošeću do obližnje pekare i za gablec smažu slanac, kao većina radnika s minimalnom palačom. To bi bila solidarnost od prvog dana, nek si radnici u kantini, odnesu cijeli obrok djeci koja su do sada imala za gablec slanac.
U kantini neka ostane Đakić i  Zulum  i bogato društvo, nek se vidi dobar apetit,prije svega.
Ako sve ostane na jučerašnjem govoru Sandre, onda nema potrebe birati Sabor svake četiri godine, već samo kad netko umre.
 Zakon s listama definirao je da u Sabor mogu samo oni koje odredi šef stranke, a  glasači i preferencijalni glasovi, su samo priča za naivne poletarce.
Na vratima kantine treba pisati : “Ovdje će vas posluživati ljudi koji će imati mirovinu 2000 kuna, ako ne umru prije mirovine,
želimo vam dobar tek!”
Kamere trebaju i tamo snimati bahate i odvažne zastupnike kako prelaze s riječi na djelo, pa da vidimo hrabre i odvažne, tko će se onda gurati pred kamere.
Dosta nam je u Hrvatskoj ljudi koji u sebi imaju tri podvojene ličnosti, jedna misli, druga govori a treća radi po svojem.
To je za Psihijatriju a ne Sabor.
Gospođa Krišto, kao da je do sada bila uspavana ljepotica, kao da je prespavala prošlo stoljeće, ona nikada nije čula priče, što su radili u prošlom stoljeću ženama koje su neplanirano zatrudnjele ili bile silovane.
Ona nikada nije čula za tisuće na brzinu sklopljenih  brakova, kako bi djeca dobila zakonskog oca, koji ništa nije imao s djetetom, a da bi se prikrila obiteljska sramota.
Treba ju hitno probuditi i reći da se sada DNK metodom, začas utvrdi tko je otac, da svijet ide dalje, da njezin Princ nije došao na vrijeme da požive u prošlom stoljeću, sada je vrijeme drugo, ona neka nastavi spavati a ne pametovati ženama, radnicama, borkinjama, sad se vodi borba da rođena djeca imaju svaki dan slanac za gablec, da imaju dom kojemu ne prijeti ovrha, a ne prodiku, uvažene zastupnice.
Sve se svodi na već ispričane priče istih ljudi, i poneki novi, jaki na riječima a za djela treba pričekati.
Hoće li Sandra prijeći s riječi na djela, hoće li ju i dalje biti sram, ili će isplatni listić pokriti sramotu i ubiti svaki buntovnički duh????
Živi bili pa vidjeli!
Dragica Trumbetaš