Vrući vrh koruptivne sante leda i u Dubrovniku…

Jutarnji piše: „Ministar državne imovine Goran Marić odlučio je u svibnju ove godine tvrtkama povezanima sa svojim bivšim šefom Željkom Udovičićem, vlasnikom grupacije u čijem stanu živi ministrov sin, prodati nešto više od 13 tisuća četvornih metara državnog zemljišta u zoni u kojoj je dozvoljena gradnja turističkog naselja, uz more u Dubrovniku, i to po cijeni od 5,092 milijuna kuna.“

Ovih dana na udaru suda javnosti, a i neučinkovito sporog, prema malverzantima pomirljivog, pače im i naklonog Pravosuđa, našao se vrh sante leda, onih u Vlasti, koji prođu s ocjenom “Afera“, a po tom im je sve aferim, manje više oprošteno. Kuščevićeve građevinske livade i off shore kombinacije, Marićeve Brsečine i istovarene drvene grede na Sikirici, a onda čuješ za Sikiricu d.o.o., ima li igdje Kupara ?
Zemlja u Dubrovniku je na cijeni, gradi se u vrtovima zgrada, potkopavaju ulice, lome brda, javnost zabrinuta ne samo za Srđ, nego i za Petku, i Rašicu, koja je u jednostavnoj igri… jal prodaj, jal kupi, ili ostavi. Naravno treba je ponuditi pet do dvanaest Županiji, koja za to nema spremljenih novaca, ali novaca ima, a onda i zarade. Zmija zmiji tobože grize rep, i raste, dok ne pukne sva naplata po malima. Kad krene šporka igra cijena državno-dominikanske zemlje na Srđu se više nego udupla na našu štetu, ona na Rašici bi isto tako mogla proći.

Političari domaći, istaknuti Dubrovačkim Dogovorima, dolaskom na položaj imaju u ruci zlatnu ribicu, koja nudi dvije želje, od kojih se ona druga, logičnim slijedom, uništi prvom, sebičnom i bahatom. Osobnom.
Dovoljno da si “ugledan”, znao “uglednika” ili bio poznat, recimo i istaknut, kao branitelj, vrlo brzo bi te onomad pronašli, s prijedlogom da im nađeš negdje dobru, veliku parcelu zemlje za “projekt“, zatim bi je mešetari iz visokih krugova, sjedeći i u Saboru, preprodavali slobodno zidarskim bankarima i bjelosvjetskim muljatorima, za šaku škuda. Još bolje od privatne zemlje, i one s nariktanim sudskim papirima, išla je državna zemlja. Imaju li ove “igre“ veze i sa malverzaciom na Srđu, gdje su, i slijepcima je jasno, (pre)prodavana polja majčine dušice, naknadno preplaćena Državna, a crkvena zemlja, i ona krvava, uz pomoć Dubrovačkih dogovora i nezakonitih odluka, postavši besramno jeftina. Kad bi Pravosuđe i uprava Kuščevićanska skinule povez s očiju, bili bi u zatvorima i bez kriminalno stečene imovine oni, koji su, umjesto nagrađeni visokim političkim položajima, upravo to zaslužili. Sjediti na optuženičkim klupama i raditi da isplate Narodu nanesene štete i dugove.

Ključ je u porijeklu imovine, i dok bude po onoj “tko je jamio jamio”, ići ćemo prema provaliji, a u nju bi prvi trebali oni koji nas prema njoj vode. I hoće !
Ima samo jedan problemčić, a to su šutnja i huškanje.Šutnja kad treba govoriti na vrijeme. Onda kad se šačica odvažnih nađe svojim Srcem za Grad pred plaćenim visokim stručnjacima, prethodno noćima bdijući nad tisućama papira Projekata. u potrazi za kukavičjim jajima, koje snese uvijek ista Politička kokoš.

Huškanje, kad takvi, koji inače pred „autoritetima“ šute, a nakon učinjene štete, progovore, i traže od šačice da djeluje, spremni prozvati “svoje“, umjesto papilovaša.
Trebali bi se “dežurni“ sofisti okaniti onih, što su, siti huškanja, od 1991. godine do danas, ostali isti. Pogrešno je sumnjati gledajući u ogledalo, ne rijetko razočarani, opterećeni osobnim problemima, i neuspjesima, u bitci za sebe i svoje. Odzvanja u ušima ono … Ja se borim godinama… Nitko ništa ne radi… Svi gledaju samo sebe. Ali huškači, što vi to radite, i kako bi se to u vas moglo ugledati… Ako se vrijedi ugledati, onda se to može, i treba, ponadasve u skromne pojedince, i današnje suborce, iz svima poznatih inicijativa i udruga, pa i braniteljske. Predlažem, i vama, i svima, kojima je do zajedništva i javnog dobra i dobara… izlazite i sudjelujte na Javnim raspravama.

Volio bi iskreno da nam vizija budućnosti u Gradu bude sukladna znakovitim riječima gradonačelnika Mata Frankovića, koje je izgovorio na otvaramju jubilarnih 70. Dubrovačkih ljetnih igara:
” Događanja u društvu ne smijemo promatrati samo sa strane. Trebamo djelovati i to što prije…. I sve je samo na nama. Mi smo ti koji ćemo odlučiti hoćemo li zbog tezora srušiti sve oko sebe ili ćemo mjerom pokazati i dokazati kako smo zaista baštinici naših starih. Onih koje je mjera i mudrost očuvala na ovoj hridi gotovo pet stoljeća. Samo mi odlučujemo. Nema izlika, nema opravdanja I nema življenja na staroj slavi i po starim, nekada uspješnim, a danas prevladanim receptima.”

Marko Mujan, mag.pol.