Stožer ili inkvizicija, sprdanje s nacijom ili „odgajanje“ nacije ?

Strah je moćna stvar. Strah često upravlja našim životima, pa i izborom između života i smrti. Ljudi kad izgube nadu u budućnost i ljubav prema životu drže se za život na samo jednoj niti: strahu od smrti.  Boje se smrti, ali i života (budućnosti). Dok je god, kod čovjeka u takvom stanju, strah od smrti veći od straha od života, dotle ga to drži na toj tankoj niti povezanog s ovim svijetom. Kad strah od života postane veći od straha od smrti, onda si takvi ljudi oduzmu život.

Oni koji upravljaju nama to dobro znaju i često se služe strahom kako bi narod učinili što poslušnijim. Zato svaka država mora imati vanjske ili unutarnje neprijatelje da bi režim opstao. Ipak, najbolje je kad ima i jedne i druge. U Jugoslaviji su tu stvar rješavali frazom da smo okruženi BRIGAMA. Za one mlađe, koji se ne sjećaju toga režima: to su početna slova naziva svih zemalja koje su okruživale Jugoslaviju. Svi su bili zli, svi su bili neprijatelji, a većinu je boljela ona stvar za Jugoslaviju. Tome su pridodali i unutarnje neprijatelje: separatiste, unioniste, fašiste, naciste, trockiste, staljiniste, liberale, frakcionaše… To je izvrsno djelovalo nekoliko desetljeća. Istrošilo se tek kad se potrošio sav tuđi novac jer komunizam izvrsno funkcionira dok dobiva novce od „trulih kapitalista“, a kad se pipa zatvori, onda se sve sruši kao kuća od karata. To se dogodilo i s bivšom državom.

Ovi sada nas plaše mađarskim povijesnim kartama iako Mađari ne pokazuju nikakve ozbiljne namjere za otimanje našeg ozemlja, a Srbi pokazuju, ali s njima se grle i ljube.

HDZ nas plaši da, ako njima ne damo glas, na vlast će doći protuhrvatski komunisti iz SDP-a (kao da se HDZ djelima svojim i plodovima svojim ne može prepoznati kao jednak njima), a sad im je izvrsno sjela ova pandemija.

U početku su normalno reagirali: užasne vijesti iz Kine (gdje inače, zbog onečišćenog zraka ljudi naveliko nose maske, a onda su zbog COVID-a 19 još samo pojačali tu stvar, ali, navodno su imali jako puno žrtava), zatim iz Italije… Normalno je da su se zabrinuli i donijeli neke mjere iako je ta bolest, po smrtnosti i simptomima vrlo slična gripi (ako ne i slabija), ali nema cjepiva, pa u redu. No ubrzo se vidjelo da to i nije baš tako kako izgleda, ali tu se umiješala „Big Pharma“, WHO i slični koje su se još tijekom epidemija svinjske i ptičje gripe debelo iskompromitirali i neki su završili na sudu zbog kriminala. Treba zaraditi. Veliki je tu novac: maske, buduće cjepivo… A političarima i njihovim gospodarima je to i prilika za dresuru, preodgoj, nacija. Navikne ih se da slušaju kojekakve glupe zapovijedi: frizer mora biti dva metra udaljen od stranke, na primjer, ali to je samo jedna od velikog broja bedastoća kakve ni idiot s koeficijentom inteligencije 40 ne bi smislio, pa ih se onda može svako malo, kad gospodarima to odgovara, posebnim mjerama, izvanrednim stanjem, zatvoriti u kuće i tako izbjeći nerede, prosvjede i koješta drugo… Pa i navesti ih da pristanu da se ozakoni obvezno cijepljenje, a bez odgovornosti proizvođača cjepiva za nuspojave koje mogu biti strašne. S druge strane, kad se rade sitni medicinski zahvati vi morate potpisati da pristajete i da su vas upoznali s posljedicama, a ako ne želite prihvatiti opasnost od tih posljedica i nuspojava i ne želite to potpisati, ne morate se niti podvrgnuti zahvatu. Dakle sasvim nešto drugo nego kod obveznog cijepljenja.

Dakle „školuju“ nas i programiraju da ih slušamo bez pogovora.

Istodobno se sami ne pridržavaju mjera. Puna su glasila fotografija pripadnika stožera, nove inkvizicije, kako su bez maski, šapću si nešto u uho (opet bez maski), na velikim su skupovima u gužvi gdje su bez maski i oni i svi ostali i to po nekoliko stotina ljudi koji se grle, ljube, rukuju u zatvorenom prostoru… U masi se vide gospoda Božinović i Beroš (oni će vjerojatno reći da ne treba vjerovati svojim očima/slikama nego njima). Pa pobijedili su na izborima pa su stekli imunitet, zar ne? Politički doduše, i samo neki od njih, ali imunitet je imunitet. A ni inače nisu držali razmak (kako to oni vole reći: distancu, jer tim, nažalost fakultetski naobraženim ali polupismenim ljudima, to izgleda učenije, misle da su pametniji ako upotrijebe svaku drugu stranu riječ). Dakle svojim ponašanjem pokazuju kako smatraju da su mjere kojima nas teroriziraju potpuno nepotrebne.

I onda se čuje novost: ovih dana se, navodno, udavala kćer inkvizitora Capaka koji upravo prijeti ljudima zbog svadbi. Kažu da je bilo oko 400 uzvanika. U zatvorenom prostoru, naravno. Jesu li radili vlakić? Jesu li se grlili i ljubili? Jesu li plesali? Već sam taj broj nam kaže da se nisu mogli pridržavati mjera kojih se svi mi osim političara i inkvizitora-stožeraša moramo pridržavati. Zanima me koliko je istine u tome i kako to objašnjava gospodin Capak.

Što više čujem o njima i tome što rade sve više im želim da budu u sredini vlakića na gay-vjenčanju pri kojem su svi sudionici goli kao od majke rođeni.

Lux in Tenebris