Spavaš li mirno Dubrovniče ?

Svršili su, ne posebno značajni, izbori za znakovitu osobu, i sad bi bilo vrijeme prespavati do narednih, na podgrijanim vijestima, koje kreiraju oni što ne žive u istom svijetu s nama, nego, skupa sa svojim podrepašima, u snovima iz kojih bi se mogli probuditi.

Pričaju nam o napretku, a ne radi se o istoimenom časnom društvu „Napredak”, prepuštenom udarima ”kulture” nedostatka ustaša, i podizanja totalitarističke, ne samo žute, nego crvene petokrake, koju valja, i našijenska ?!? ministrica kulture, točke i zareza, Obuljen Koržinek, podržat, ne bi li, ta i takva kultura, preskočila križne putove slovenskih hudih jama i rovovskih tranšeja punih kostiju, i činjenice da Domovinu, bez obzira na državu… nije napalo duboko zakopano U, nego Jugoslavenska narodna armija s črljenim petokrakama na čelu, i u čelenki. Kad su spoznali da Dubrovnik nije podoban za ”kulturne” podvale, već spreman biti Domovini vjeran, premjestili su vođu revolucije (i revoluciju, u nedostatku Apolonija), među davno uvezene domaće? revolucionare u Fiumu. Vlahušić je pao u pokušaju relativizacije pojma ekologije, zagovarajući čistoću genitalija na Lovrijencu, i izazivajući nostalgije i povratke, pod jakim osiguranjem Policije. Na Njegovu žalost, Mokošica mu nije zaboravila dimom usmrđene lincule od performansa paljenja, srećom samo osobnoga vozila, jer što bi bilo da se odlučio zapalit jedan od onih ISUZU autobusa, što ih je uvalio Libertasu. Mila majko čudnijeh ”svatova”. Kako je Ministrici, poželjna kultura isticanja peterokrake, kažu našega, imanentnog umjetnika Nemanje Cvijanovića, dobila u svojoj istini režima EU-Ropske dvoličnosti. Što bi na to rekla kolegica Mama s visoka, vazda spremljena iza leđa svakomu većemu ispred sebe. U napokon obnovljenim Lazaretima se pokušava posaditi Ružičica plava, bijela i crvena, ne bi li se rascvastila. Kud ćeš za to bolje nego pozvati Borisa Dežulovića i ekipu, da nam još jedanput, po tko zna koji put, i u Gradu Libertasu, objasnu podvalu, kako je nacionalizam opasniji od njihovoga šovinizma. Njima ne treba ljubav za svoje, njima treba iznova i iznova kopati najcrnje, i pribrokavati valjda, što smo s Hrvatskom na usnama, i s ljubavlju u grudima, zaustavili pobornike Ljubičice bijele, jer nismo htjeli živjeti u ropstvu, koje nam se ponovo želi nametnuti. Iskreno me zaboli negdje dolje, ali ne i duboko, što oni misle, ali ne i kako tumače pojmove, jer jasno je čemu, a i komu tako služe. Ali, hoće li Novi svjetski poredak pobijediti, pa i uz pomoć, ”siromašnih”, nekoć bombastičnih, stanodavaca? Neće!!!

Slično priči o franjevcu Bernardinu Sokolu, u kojoj OZNA-š (bivši) ustvrđuje, s odmakom svjedočenja iz prošloga u ovo stoljeće, kako je fratra, koji je govorio njemački perfektno, prokazao Nijemac prevoditelj časnoj majci, pa da su ga zatim, umjesto partizana, po Badiji hvatali njegova braća fratri, i uhvatili… a po tom predali partizanin s riječima… vodite ovo zlo (svoga brata!!! Sokola?!?). Posumnjavši u ovakve nebuloze, od strane pobornika onih, koji su ga, mjesto na ispitivanje na Vis, zatukli, dekapitirali i bacili u more, kosti mu zakopane iskopali i razasuli… reagirao sam u opasnom okruženju neistomišljenika. Nisam do tad puno znao o ovom slučaju, ali me zaintrigiralo, i na posljetku gorljivi i žestoki, uglavnom unuke i unuci stradalih partizana, ostali su bez argumenata za ”pobjedu”, i moguću moralnu opravdanost, da sutra bistu žrtve zločina i velikog glazbenog stvaratelja i Umjetnika, zaliju crvenon pituron, ili oboru u naletima raspoloženja, sličnih predačkim s Dakse i Bultine, koju nisu odolili ocrnit crvenin parolama. Uz činjenicu da se jedan od partizana iz te pobijene skupine ”izvukao” živ, nikad ne zapjevavši onu ”Neću izdat ja”, jer je možda otpjevao. Na momu otoku, tamo gdje se razračunavalo sa žrtvama vezanim bodavon žicon, ali i likvidiralo susjede, i iz kuća izgonilo Židove, nakon velike pobjede,… bilo je nezamislivo da bi dite moglo past od narkodilerske družine, i svi su se oni fetivi kleli, kako odgovorni zlotvori, iza takve rabote, ne bi osvanu. Ali dogodilo se, prva smrt… Puno riči, puno jida, ali ništa od ”zuba za zub”, nego se kasnije lakše prihvaćalo slijedeće Žrtve dilera. Pitaju me što je bilo u Splitu, kako to da ima oružja nakon rata, prije kojega smo razoružani… i da pištolj ili puška ubija. Objašnjavam da puca čovjek a ne oružje, i nije dobro kad velike ribe plivaju i žderu male… svoju dicu, ali… ne razumiju oni mene u zemlji, ništa puno drugačijoj od ostalih, da nije dobro lagat s vrha, i prodavat muda pod bubrege, kako smo najbolji, i kako nam je dobro?!? na dnu EU-Ropskih ljestvica… po proizvodnji, trgovini, poljoprivredi, ma i u ribarskoj preradi je, blizu jača, kontinentalna Srbija od nas. Istina, na samomu špicu skalice smo po iseljavanju, korupciji, i da ne počnem povezivati, kako bi nas to sigurno vodilo u bestrag, da nema časnih ljudi.

Čovječe, Ti koji čuvaš svoju Majku drag si Bogu, i ne daj da te zavaraju. Ne samo na Nebu, nego i na Zemlji, On te voli !

I vas naš Dubrovniče od kamenoga Grada, spavaš li nam mirno, ili se potiš u košmaru, prepadnut novim gradnjama davno projektiranih devastacija. Ne spava banda funebra, što bi ti zadnju kap zemlje i vode iz žila istočila, ne bi li imali sebi i za svoje, dok dura da su na životu, jer sutra ”ateistima”, makar ih se gledalo, i vidi, kako ljubu oltare, nije briga što će biti, pod cijenu da ih i đeca spominjala u ”dobru”. Jerbo, osim nejestivih škuda, blaga i dijamanata, ništa nije vječno ni suza vrijedno. E pa glumatajte, Plačite, širite nam krezubima, i neukima, tu vašu kulturu Moše Pijade uvjereni da se lupeština ne plaća, i da će opet guzica ostat na sigurnomu, jer pametno zagovarate kvazi jednakosti, pravde, bratstva i jedinstava, socijalizme i komunizme, a derete i izvlačite, barem od 1945. do danas, sebi. Koristite i grabite kapitalizam na lopate, kao da će sutra opet Čačići graditi domove starih, a informatičke tvrtke naftne terminale. Plitka je to igra plaćenici, igra, kojoj ne treba ni duboka Država. Sustav sebičnih je zafrkan, tko jednom u njega uđe i preda se manipulatorima, pretvori se u gramzivu, pohlepnu spodobu, a za posljedice počinjene izdaje protulijeka nema.

Marko Mujan, mag.pol.