SEKTA ŠAPTAČA ZMIJAMA……

GLAVA XXXVIII.

SEKTA  ŠAPTAČA  ZMIJAMA

„Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?“

(Matej 23,33)

Pravi Hrvat je vjernik, katolik, domoljub, bilo bi dobro i da je u Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici. Bezuvjetno poštuje demokršćanske vrijednosti! Ostalo stanovništvo su obični hrvatski građani, hrvatske nacionalnosti, ali i drugih nacionalnosti.

– A, što je to demokršćanstvo, sine? – upitala me je baka. Nisam sin, nego unuk, ali to nije bilo važno za njezino pitanje.

– Pa, to je, bako… – počeo sam samouvjeren da ću joj lako objasniti ovaj opće poznati pojam. Ali, zastao sam. Nije tako jednostavno. Činilo mi se da svi mi to znamo, slušamo o demokršćanstvu, takoreći svaki dan, ali teško je odgovoriti na to pitanje. U dnevnom boravku kuće u kojoj baka živi, čitav jedan zid pokriva velika polica s knjigama. Između ostalih knjiga je i osam debelih, crvenih svezaka Opće jugoslavenske enciklopedije. Nisam znao ima li što tamo o demokršćanstvu pa sam izvadio iz džepa samsung i otvorio google. Od 119.000 rezultata u 0,36 sekunda odabirem prvi: “Demokršćanstvo ili kršćanska demokracija je naziv za razne političke ideologije, pokrete i stranke koje se zalažu za oživotvorenje kršćanskih vrijednosti u političkom životu društva te nastoje pomiriti kršćanska vjerska, etička i društvena načela s institucijama suvremene demokratske države”.

 

Ako raščlanimo to demokršćanstvo dobit ćemo pojmove; demo, kršćanske vrijednosti i demokratska država. Demo dolazi od grčkog “demos” i mnogoznačna je riječ. U izvornom smislu, demos je označavao slobodno stanovništvo antičke Grčke. To su bili najvećim dijelom siromašni slobodni seljaci, čiji se položaj i u stoljećima kasnije pogoršavao u stalnom sukobu s bogatim zemljoposjednicima iz redova rodovske aristokracije.

Između one antičke “atenske” Grčke i današnje demokracije prošla su stoljeća i tisućljeća u neprekidnom sukobu interesa tih dviju grupacija. Događali su se ratovi, revolucije, pobune, progoni i pomori pa i svjetski ratovi, ali rijeke krvi, milijuni žrtava i razaranje neprocjenjivih vrijednosti nisu ni jedan trenutak zaustavili silnu mržnju između siromašne mase i vladajuće elite. Danas one antičke seljake nazivamo građanima, a rodovsku aristokraciju demokratskom vlašću, međutim status se nije ni malo promijenio; i dalje smo u stalnom sukobu. I dalje mrzimo one gore, navodno demokratsku vlast koja u Hrvatskoj stoluje na Gornjem gradu. To što je ta vlast, navodno još i demokršćanska ni malo ne umanjuje spomenutu mržnju.

 

Pojam kršćanskih vrijednosti je daleko teže objasniti, jer se u tom relativno jednostavnom pojmu krije mnošto proturječnih sadržaja. Proturječnost nalazimo u zaključcima nekih sociologa religije koji tvrde da demokršćanstvo ili kršćanska demokracija nije religija i nema konfesionalno određenje nego političko i svjetonazorsko opredjeljenje i usmjerenje. To nije točno. Već samo spominjanje kršćanstva neminovno naznačava religioznost, a ne neki nedefinirani pojam. To, na neki način, isključuje kršćanske vrijednosti iz politike, što je nemoguće u ovom kontekstu. Pri spomenu tih vrijednosti, nitko nije decidiran nego je to vrlo, vrlo nedefiniran fenomen – svi navode da promiču ili se drže kršćanskih vrijednosti, ali nitko ne navodi što bi to trebalo biti. Prema općem shvaćanju, to je; humani, pozitivni odnos prema čovjeku, društvu, dakle čovjekoljublje, milosrđe, nada, vjera, radost, ljubav, pravda, jednakost, pravičnost, poštenje… Ovaj niz pojmova u praktičnom smislu nema nikakav korijen u kršćanskim vrijednostima – nego je iznad njih kao stariji okvir civilizacijskih norma neopterećenih bilo kakvim religijskim dogmama. U svakom slučaju ove norme nastale su davno prije kršćanstva. Tu se jedino pojam vjere može svrstati u kršćanstvo kao povjerenje u Božji odraz u ogledalu, predanost i vjernost tom osobnom odnosu s Bogom – no i to je samo uvjetno. Naime, vjera ne mora biti samo kršćanska, nego može biti i bilo kakva druga religija – ili čak i nikakva (ateizam!).

Ako pak inzistiramo na definiciji kršćanskih vrijednosti najbolje je razmotriti koliko su bliske ili daleke u današnjici i posebice u vladajućem sloju koji se kune u njih. Najbliži biblijski tekst na kojim se eksplicitno i izvorno tumače kršćanske vrijednosti, sljedeći je:

 

I gle, tada pristupi jedan k njemu i zapita: “Učitelju, što dobra moram činiti, da postignem život vječni?”
(Matej 19,17)  On mu odgovori: “Što me pitaš za dobro? Samo je jedan dobar. A ako hoćeš ući u život, drži se zapovijedi!”
(Matej 19,18) Upita ga: “Koje?” Isus odgovori: “Ne ubijaj! Ne čini preljube! Ne kradi! Ne svjedoči lažno!
(Matej 19,19) Poštuj oca i majku, i ljubi bližnjega svojega kao samog sebe!”
(Matej 19,20) Mladić mu odgovori: “Sve sam to držao. Što mi još fali?”
(Matej 19,21) Isus mu odgovori: “Ako hoćeš biti savršen, idi prodaj što imaš, i daj utržak siromašnima, i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi i idi za mnom!”
(Matej 19,22) Na ove riječi otide mladić žalostan; jer je posjedovao mnoga dobra.
(Matej 19,23) Tada reče Isus učenicima svojim: “Zaista, kažem vam: Bogataš će teško ući u kraljevstvo nebesko.”
(Matej 19,24) Još vam jedanput kažem: “Lakše ide deva kroz iglene uši, negoli bogataš u kraljevstvo Božje.”
(Matej 19,25) Kad to čuše učenici, posve se smetoše i upitaše: “Tko se onda može spasiti?”
(Matej 19,26) A Isus ih pogleda i reče im: “Ljudima je to nemoguće, a Bogu je sve moguće.”

 

S ovim biblijskim tekstom možemo definirati pozitivne i humane značajke kršćanskih vrijednosti. No, zaključak ne bi bio korektan da uz ovaj lijepi skup pravila življenja ne spomenemo i iskrivljenu refleksiju ovih vrijednosti u Hrvatskoj, ali i ne samo u hrvatskoj svakodnevici. Pri spomenu na bogatu elitu naših političara, odmah nam zazvone u ušima riječi “deva” i “iglene uši”. Nekakvi dobri katolici; stieri, ilčići, markićke, plenkovići, kolindice, brkići, zekanovići…, plivaju u raskoši, rasipništvu i enormnim privilegijama, nasuprot svoga gladnog puka. Pljačkaši Domovine šeću parkovima svojih vila kupljenih krvavim novcem zarađenim ratnim profiterstvom ili klasičnim i nekažnjenim kriminalom. Da ih policija, DORH i sudovi, ne uznemiravaju, taj skup kriminalaca i političara mora se pokazivati u crkvenim klupama. I dakako, osigurati si miran san milijunskim donacijama Crkvi. Slijednici skromnog Isusa Krista, dobro uhranjeni hedonisti odjeveni u zlato i svilu sa smiješnim visokim biskupskim kapama (Isus nije nosio kapu!) poručuju tom šarenom društvu, golemoj većini bivših komunista, kako treba njegovati kršćanske vrijednosti. Uz to se uvijek dodaju i prijetnje s propovjedaonica. Pakleni oganj u zagrobnom životu za sve one “šaptače zmijama” – obečava Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i trenutno prvi čovjek Hrvatske biskupske konferencije. Oganj za sve one koji ne slušaju mudre riječi iz “legla gujinjeg” s Kaptola.

Na zasjedanju HBK koje je održano u travnju ove godine Puljić je ukazao na ključnu prijetnju suvremenom čovjeku i civilizaciji – na spomenute šaptače zmijama. Ti šaptači – rekao je Puljić – “služe se emocijama da porobe ljude i vode ih kamo im se prohtije”. Oni “nude brza i jednostavna rješenja, a u svojoj obmani igraju na kartu ljudske ispraznice i taštine”. Interesantno je da homoseksualci nisu u toj sekti šaptača zmijama, njih treba riješiti na biblijski način; (Levitski zakonik 20,13), “Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih.” No, zbog posebnih simpatija svećenstva prema djeci i mladima – dječaci još nisu pravi muškarci, pa se na njih to ne odnosi.

Dok Leglo gujinje preuzima vlast i cijelu državu Hrvatsku, u Europi se masovno ruše crkve, ili se pretvaraju u prodajne lance, skladišta pa i u disci klubove. Planira se u skoroj budućnosti srušiti oko 10.000 crkava. Zbog nedostatka vjernika u mnogim crkvama Europe ne održavaju se mise ni ispovijedi. Razvijeni svijet grabi unaprijed oslonjen na znanost, a Hrvatska se zavlači u tamno ozračje neznanja. Uz nadolazeću 4. industrijsku tranformaciju s automatizacijom, razmjenom podataka, oblakom, cyber -fizičkim sustavima, robotima, Big Data, AI, IoT… (Industry 4,6), u maloj Hrvatskoj 3.000 vjeroučitelja djecu nam zatupljuju s nedokazanim biblijskim dogmama. Za plaće tih prodavača magle dajemo 300 milijuna godišnje.

RASAP MORALNIH NAČELA

Gore navedene opće ljudske vrijednosti koje kršćanstvo neopravdano pripisuje sebi; čovjekoljublje, milosrđe, nada, vjera, radost, ljubav, pravda, jednakost, pravičnost, poštenje…, izbrisane su u takozvanim kršćanskim vrijednostima, i u Katoličkoj crkvi ih praktično nema!!! Farsa u koju su pape i biskupi pretvorili moralna načela i Isusovo učenje – odavno je zamijenila ortodoksne odrednice kršćanstva. Tri najveće, kapitalne skupine zločina protiv čovječanstva koja traju više od tisućljeća poništile su sve dobro u organizaciji nazvanoj Sveta Stolica (Lat.: Sancta Sedes; označava vrhovnu vlast Katoličke Crkve, odnosno papu i Rimsku kuriju). Ti zločini Katoličke crkve odnijeli su više žrtava i proizveli su više surovosti nego najgori sustavi u povijesti; fašizam i komunizam, zajedno!

Prva skupina zločina Crkve su vjerski ratovi, a to su skoro svi ratovi. U Prvom mileniju bilo je manjih sukoba i većih ratova, ali najpoznatiji u starijem razdoblju su Križarski ratovi (između 1095. i 1291. godine) u kojima se ubijanje heretika, pljačka gradova i usputno silovanje nagrađivalo opraštanjem svih grijehova. Intenzitet surovosti tih ratova nikada kasnije nije dosegnut. Križari su bili nevjerojatno temeljiti, razorili bi i spalili osvojene gradove, a poubijali su sve živo bez razlike; muškarce, žene, starce, djecu, pa čak i životinje. Tijekom kasnijih stoljeća slijedio je niz vjerskih ratova, progona i pomora (pomor Templara i dr.). Nakon Lutherovih 95 teza o indulgenciji i crkvenim dogmama, 1517. godine slijedilo je niz krvavih sukoba katolika i protestanata. Treba dodati da je i u dva Svjetska rata religija imala važnu ulogu (holokaust, likvidacija Židova i dr.). Ukupan broj žrtava nemoguće je realno procijeniti. Staljin, Mao Zedong i Hitler ne mogu se pohvaliti tolikim milijunima žrtava kao Sveta Stolica.

Ono što još nitko nije spomenuo; i u našem Domovinskom bilo je vjerskih refleksija. Znam iz iskustva (bio sam dragovoljac od 91. do 96., časnik HV) da katolik nije ubijao katolika, pravoslavac nije ubijao pravoslavca, niti musliman muslimana. Žrtve svakog sukoba bile su “oni drugi”.

Nikada se ni jedan biskup, kardinal ili papa nije ispričao za užas koji je stoljećima činila ova ista Katolička crkva, po istim učenjima i dogmama koje vrijede i danas. Kardinali ne poznaju isprike, ljubav, kompromis ni toleranciju. Crkva egzistira na strahu, prijetnjama, na mržnji prema drugima, “krivovjernima” i ateistima. Ubijala ih je i progonila stoljećima gdje god je to bilo moguće. Temeljem ove skupine zločina Katoličku crkvu trebalo bi zauvijek zabraniti.

Druga skupina zločina Katoličke su milijuni žrtava zbog progona znanosti. Stoljećima je znanost (posebice, medicina) bila strogo zabranjena. Lijekovi, osim tajnih, čarobnih napitaka vračara i čarobnjaka, nisu postojali te su epidemije kuge, kolere, malarije i ostalih teških boleština stoljećima harale Europom. Oko 1530. godine, oko pola stanovništva izumro je u epidemijama. Od tadašnjih 75 milijuna stanovnika, ostalo je 38. Da je znanost napredovala bez crkvenih zabrana, našli bi se lijekovi i stoljećima ranije suzbile bi se epidemije izlječivih bolesti. Teško je pomisliti koliko je milijuna žrtava, tijekom desetaka stoljeća prouzročila Katolička crkva, dok su se pape i kardinali glupo, suludo i surovo zabranjivali svaku naprednu misao. Kazne su bile drakonske, na lomačama Svete inkvizicije izgorjelo je u mukama više od milijuna “vještica, vještaca i heretika” (procjene su; od 1 milijun do 3 milijuna). Crkva je epidemije liječila misama i dimom tamjana. U fanatičnim procesijama po blatnjavim su ulicama srednjevjekovnih naselja, skupine flagelanata (lat.: flagellare=bičevati) nosile teške drvene križeve i samobičevanjem do krvi tražili su oproštenje grijeha. Smatrali su da je kuga Božja kazna za griješno čovječanstvo i da će pokorom i molitvom izliječiti tu “crnu smrt”.

Nažalost, Hrvatska se danas svrstava s Poljskom i Mađarskom u red najzatucanijih država u Europi. Po svemu zaostajemo za ostalim državama EU, borimo se za predzadnje mjesto s Bugarskom, dobrim dijelom i zbog općeg zatupljivanja. Vlada i Hrvatski sabor pod direktim su diktatom Kaptola. Dobar primjer gluposti je izjava našeg ministra zdravstva Kujundžića, da “jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika“. Taj ministar je doktor znanosti, pa je lako zaključiti kakvo je tek razmišljanje neukog puka! Vrhunac neodgovornosti iskazuje državni vrh kad svake godine u trezore Crkve šalje pet tona zlata (to je; milijarda kuna koju plaćamo svi mi, vjernici i ateisti). Hrvatska je zaključila Vatikanske ugovore, nepovoljnije od “najkatoličkijih” država Italije, Španjolske i svih ostalih država. Na rubu gospodarskog sloma, prezaduženi stotinama milijarda – bacamo milijarde za hedonizam Crkve, a po riječima predsjednika Rektorskog zbora, “spadamo u europske zemlje koje najmanje odvajaju za znanost”. To je dokaz da Crkva i danas zbog svoje pohlepe gura kršćanski svijet u srednjevjekovnu tamu neznanja, boleština i smrti.

Potpuna demagogija je naglasak da europska kultura počiva na katoličkim školama i na njihovim “nazovi” fakultetima. U mraku prošlih stoljeća jedino su takve škole mogle postojati, jer bi svako učenje dokazane znanosti – za zle učitelje završavalo na stratištima ili lomačama. Mogle su se učiti jedino fantazmagorične bajke o Noinoj barci ili o Zemlji kao ravnoj ploči koju nose četiri slona i oko koje se vrti Sunce i sve ostalo u Svemiru. Za drukčije mišljenje, da bi izbjegao lomaču, Galileo je Svetoj inkviziciji morao potpisati sljedeći tekst: “Ja, Galileo u mojoj sedamdesetoj godini života, kao zatvorenik i na koljenima, pred vašom Eminencijom i Prečasnom Gospodom kardinalima, Inkvizitorima protiv heretičke izopačenosti, imajući pred svojim očima Sveto pismo, koje dotičem svojom rukom, odričem se i proklinjem i gnušam greške i hereze kretanja Zemlje.”

Prisjetimo se i spaljenog Giordana Bruna ili splitskog nadbiskupa i znanstvenika Markantuna de Dominisa koji je umro u tamnici Svetog Anđela. Njegovo tijelo i rukopisi javno su spaljeni na rimskom trgu po zapovijedi pape. Slijedio je dekret iz Svetog ureda (to jest: Inkvizicije) da je “doktrina dvostrukog kretanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca lažna i u potpunoj suprotnosti sa Svetim Pismom, te je zabranjeno podučavati ju i zagovarati.” Osuđena su sva Kopernikova i slična djela zajedno s djelima Keplera i Galilea, te stavljena na “slavni Indeks zabranjenih knjiga,” (u uvodu papa kaže da će svatko tko ih čita biti kažnjen na ovome svijetu i mučen u Paklu!). Ove i slične gluposti naša djeca uče u školama na vjeronauku.

Nemjerljivo mnoštvo sličnih zločina prema čovječanstvu svjedoče da su katoličke škole i “fakulteti” učinili da sva svjetska znanost – kasni više od tisuću godina. Da ih nije bilo, odavno bi bolesti bile iskorijenjene, a posade svemirskih brodova šetale bi po Marsu, Jupiterovim satelitima ili dalje u Svemiru.

I po ovoj kratkoj šetnji kroz mračna stoljeća “kršćanskih vrijednosti”, ali i kroz zatucanu hrvatsku današnjicu – Katoličku crkvu trebalo bi zauvijek zabraniti.

Treća skupina zločina Crkve je rezultat silne pohlepe biskupa. Tijekom stoljeća; prijevarama, indulgencijama i beskrajnom surovošću Svete inkvizicije, biskupi su u Vatikanske trezore navukli 60.350 milijuna tona zlatnih poluga. To je dvostruko više nego sto ima sav ostali svijet i oko 30% svega zlata ikada proizvedenog. Lijepo složene, te zlatne poluge vrijede blizu 1300 milijarda dolara. U cijelom svom vremenu postojanja Katolička crkva je grabila najveća bogatstva i dvorce lažnim obećanjima o rajskim čarima zagrobnog života umirućim bogatašima, ali i silom, mukama i lomačama. Imovine spaljenih ili ugušenih heretika i vještica postajale su vlasništvo Crkve. Danas beskrupulozna Sveta Stolica traži da im se vrati sva ta imovina stečena na lažima, mukama i smrtnim zločinima Svete inkvizicije. Pape, biskupi i cijelo svećenstvo nije steklo poštenim radom spomenutih 1300 milijarda dolara – nego pljačkom. Umjesto momentalne konfiskacije cjelokupne imovine Crkve, po pravdi Božjoj i ljudskoj, Hrvatska temeljem nepravednih i štetnih Vatikanskih ugovora – isplačuje znatno više od milijarde kuna godišnje. Lukava Crkva krije tragove novca i nitko ne zna točno, koliko svi mi, vjernici i ateisti, “bacamo kuna proz prozor”.Vrijedno je spomenuti na kraju, da je svaki naš četvrti stanovnik gladan i da je svako peto dijete gladno.

Silno bogatstvo i “težak rad” svećenstva koje nikada ne podiže ništa teže od čaše misnog vina – rezultirala su lagodnim životom, nevjerojatnim hedonizmom, arogancijom prema običnom puku i čestim seksualnim perverzijama. Uz trajno oduzimanje imovine, bilo bi pošteno – zauvijek zabraniti Katoličku crkvu.

O demokratskoj državi kao dijelu raščlambe demokršćanstva, nije vrijedno govoriti ni pisati. Demokratska država teoretska je postavka na papiru, ali u praktičnom smislu ne postoji. Nigdje trajno ne vlada demos (narod!) osim u kratkim razdobljima trajanja revolucija ili pobuna koje inicira i nosi narod. Odmah nakon završetka tog kratkog vremena, vlast se pretvara u kneževinu, kraljevinu, diktaturu, vojnu diktaturu ili republiku gdje vlada oligarhija – a nikada u demokratsku državu s vladavinom naroda! Dobar primjer je i Lijepa naša! Hrvatskom vlada pregolema gomila dužnosnika i uhljeba, s korumpiranim polugama vlasti. Na evidentan kriminal “goleme gomile” policija zatvara oči, optužba ni sudskih presuda nema, jedino što “štima” su ovrhe stanova i kuća, krovova nad glavama svekolikog puka. Kuća se oduzima ovrhom za dug od nekoliko tisuća kuna. Učinkovito se rješavaju samo sitne krađe, provale u kioske za novine i cigarete ili slično. Iz te DEMOKRATSKE države Hrvatske koja nema nikakve sveze s narodom ili s pravdom, panično bježe tisuće najvitalnijih ljudi sa svojim porodicama. Da se ne vrate više nikada, dakako!

 

Vraćajući se na početak ove užasne priče, gore od najgore noćne more – odgovaram baki:

– Bako, demokršćanstvo ne postoji. To je ružna izmišljotima mentalno retardiranih bolesnika!

 

Anno Domini MMXVIII:                                                                     Ante Portas