By Dragi prijatelju Jage Li!
Pokojni duvanjski gernijalac, duhovit
pisac Petar Miloš iz mojega zavičaja,
jednom se prilikom našalio jetko, pa je
rekao da ima sedam vrsta Hrvata: zlatni,
srebrni, bronzani, željezni, kameni,
drveni i Hrvati na baterije. Po njegovu
mišljenju, ovih potonjih, Hrvata na bateri
je najviše i oni su uspjeli u svojoj ludosti,
neslogi, zavisti i naivnosti i pretvornosti
da nismo imali državu gotovo tisuću
godina. Sad je kao imamo, a ja se pitam: čija je to naša država? Kako
je kod tebe stanje i imanje?
Malo koji narod na planetu ima toliko različitosti u svom korpusu
i toliko ukletosti u sebi i prošlosti poput Hrvata. Oni se vole reginalno
određivat i razna imena nadijevati, kao primjerice: Dalmatnici,
Dalmoši, Vlaji, Bokelji, Boduli, Dođoli, Dinarci, Gospari, Uskoci,
Mađaroni, Talijanaši, Austrofili, Srboljupci, Puntari, Slavi, Orijunaši,
Uskoci, Istrijani, Istrani, Primorci, Ličani, Hajduci, Uskoci, Bosanci,
Bošnjani, Travunjani, Bošnjaci, Hercegovci, Rodijaci, Zagorci, Bokci,
Prigorci, Turopoljci, Međimurci, Podravci, Banijci, Slavonci, Posavci,
Šokci, Bunjevci, Zagrepčanci, furešti, doptepenci i ostali… da ti ne
nabrajam dalje, prijatelju moj, velegradske provincijalce,
malograđane, seoske đilkoše i gradske mangupe, partizane, ustaše,
domobrane, komuniste, ateiste i teiste, katolike, vjernike i nevjernike,
nacionaliste, šoviniste, socijaliste, njihove i naše, pravaše, razne
budalaše, tajkune, komunjare, udbaše… Ovaki su naši, a kakvi su vaši?
Dinarci su ipak na prvome mjestu po svemu. Najviše zlatnih je
Dinaraca i Bosanaca. Dva su nobelnovca Bosanci, odnosno Hrvati iz
Bosne: Andrić i Prelog. Obojnica su nešto kemijali i iskemijali.
Andrić je kemijao sa Srbima, a Prelog sa kemijskim čudima prirode.
Ali, mene mori jedno jedino pitanje na koje nemam odgovora.
Gdje to piše kakav treba biti Hrvat?! Uostalom, za svi drugi
moraju znati kakvi su Hrvati!?
Kakvi su prijatelju tvoji Kinezi? Kad si bio u Zagrebu i kad smo
ljudikanja, kazao si mi da imate jednu manjinu koja broji
sedamdesetak milijuna duša i da nemate manjinu ispod pešest milijuna
ljudskih bića. Nas ni pet milijuna i stotine jada i zavada, a tek manjine
u zemlji Hrvata, posebice jedna manjina od “nebeskog naroda” zadaje
nam tisuće jada, muka i problema, od jezika do opstanka. I stalno nam
nešto naše prisvajaju, stalno nas potkradaju. Neki su lijevi, Hrvati na
baterije, o njima ovisni kao o drogi. Kako izlazite na kraj s
manjinama. Nas većinu zna zaboljet glava od te i takve manjine
(svetosavaca i Buridanovih magaraca ).
Naši su mirni ko bubice. Kako to da tako imate problema s tim
manjinama.Tki ste zapravo vi Hrvati?
Hrvati su ono što jesu zahvaljujući ponajviše tragičnoj povijesti i
katoličkoj vjeri. Stoljećima su bili dobre sluge loših gospodara,
počevši od Gala, pa preko Germana, Latina, Hungara, Germana,
Talijana, Turaka do Srba i Cincara. Bili su u tri unije i u svakoj da
prostite, najebali. Sad su u trećoj, odnosno čevrtoj uniji, opasnoj
dozlaboga. Ako zađemno dublje u prošlost, otkrit ćemo da od
velebnog kraljvestva kralja Tomsialav ostalo je samo crno pivo –
Tomislav. A što je ostalo od Budimira, Krešimira, Domagoja,
Branimira, Zvonimira, Trpimira, Derenčina, Jelačića, Pavelića…
Neki kažu ako ne lažu, da nas je kralj Zvonimir prokleo: Dugo
nećete imati vladara svoga roda i jezika.
Nemamo ga ni danas u pravom smislu riječi premda smo sklepali
nekakvu državicu, isčupali je iz Austro-Ugarske, Turske i Srboslavije
i šiknuli u neku Euniju. Gdje su i kako su tvoji s obje strane velikog
zida, najvećeg djela ljudskih ruku na planetu.? Meni Jage kratko
odgovara.
Najbrojniji smo na planetu. Sve go komunist do komunista i tako
milijarda i kusur drgova i drugarica.
Kako su govorili naši stari, mora postojati redoslijed drevnosti,
starosti i vrijednost, pa krenimo redoslijedom i nabrojimo zlatne
Hrvate iz Dalmacije, drevne ilirske, rimske i hrvatske pokrajine:
jezikoznanac i svetac Jeronim, (udarao se kamenom u prsa i govorio
da mu Bog oprosti što je Dalmatinac), imperator Dioklecijan, papa
Siksto V, otac atomske fizike, isusovac Ruđer Bošković, ćaća hrvatske
književnosti Marko Marulić, sveznadar Faust Vrančić, biskup
Augustin Kažotić, filozof Frane Petrić, planetarni putnik i putopisac
Marko Polo, duhoviti, cinični i pisanju vični Marin Držić, mudri
Menčetić, tragični plemenitaši i mučenici Zrinski i Frankopani,
fantastični slikari Andrija Medulić i Celestin Medović, nenadmašni
graditelj Juraj Dalmatinac, majstor Radovan, gigantski kipar i slikar
Ivan Meštrović, prvi prevodilac Biblije na hrvatski jezik i pisac prve
hrvatske gramatike i nesuđeni otac hrvatskog književnog jezika,
doktor teologije, isusovac Bartol Kašić, narodni pjesnik i redovnik
Andrija Kačić, pjesnik slobode Ivan Gundulić, gromoglasni poeta
Petar Hektorović, lucidni skladatelj Ivo Tijardović, slikar morskih
veduta Emanuel Vidović, genijalni skladatelj Jakov Gotovac, primus
poeta Tin Ujević, hrabra i prelijepa Mila Gojsalić, plemenita i uzorita
Cvita Zuzorić, kipari Ivan Rendić i Frane Kršinić, grandiozni slikar
Vlaho Bukovac, prosvjetitelj Mihovil Pavlinović, umni i visoko
moralni Matko Laginja, dobri i nepokolebljivi biskup Juraj Dobrila,
maestro Lovro Matačić, planetarni pijanist Ivo Pogorelić, pa sportaši I
sportašice Mate, Krešo, Goran, Dražen, Janica, Blanka…
To su genijalci Dalmatinci i Mediteranci, kako bi ti to rekao po
svoju. Nabrojat ću ti meni hrvatske velikane i veličine malenih. Što,
ča, kaj, bolan, čekaš!
Jeronim, Budimir, Trpimir, Tomislav, Domagoj, Krešimir,
Branimir, Zrinski, Frankopan, Gubec, Jelačić, Marulić, Klović,
Bošković, Polo, Držić, Kažotoć, Petrić, Vrančić, Kašić, majstor
Radovan, Juraj Dalmatinac, Tavelić, Stepinac, Mandić, Antić, Martić,
Ančić, Jukić, Kačić, Grabovac, Medović, Gundulić, Starčević, Radić,
Kvaternik, Kranjčević, Meštrović, Tesla, Matoš, Ujević, Ružička,
Prebeg, Andrić, Krleža, Budak, Pavelić, Broz, Tuđman, Šimić, Tomić,
Gotovac, Robić, Pogorelić, Šop, Bušić, Parlov, Ledić, Vukas, Dražen,
Goran, Šuker, Boban, pa hrabra Gojsalica, operna diva Milka, snježna
kraljica Janica i ljepotica Anica…
Nabrojao sam ti Dalmoše, a kad bi one druge, gdje bi mi bio kraj.
Perijatelju znaj: ovdje je i pakao i raj! Tako je u Lijepoj našoj, a kako
je, prijatelji, u tvojoj najmnogoljudnijoj zemlji u ovom dijelu
kosmosa?
Jamačno se pitaš dok ovo čitaš: Nisi odgovorio: što znači biti
Hrvat i kakav treba biti Hrvat. To odogovori ti koji ovo čitaš i kojeg
vraga mene pitaš kad znaši kakvi smo: Znam ja nas, jebo ti nas!
Tvoj prijatelj Ante Matić iz Duvna
PS
Znaš što me posebno ljuti u ovo vrijeme kineskog virusa. Duvno u
kojem sam rođen i odrastao neki su turbo Hrvati i super katolici
prekstrili u Tomislavgrad. Tamo se,kažu ako ne lažu, okrunio kralj
Tomislav. A tak kralj bio je kvalitetna politička budala. Spašavao je
Srbe od Bugara! Njegovi nasljednici katastrofa. Bio je sila i nije išao
u osvajanje, u proširenje kraljevstva, što su radili svi kraljevi i carevi
na starom kontinentu od pamtivjeku. Taj kralj imaoje 100 tisuća
pješaka, 75 tisuća konjenika i 12 tisuća mornara. Nakon tisuću godina
Hrvati bi trebali imati milijn pješaka, 7500 ratnih zrakoplova, 12
tisuća tenkova…a oni nemaju gotovo ništa. Sad se jebu oko nekih
pešest aviona, koje bi trebali nabavit da se branimo ako nas Srbi opet
napadnu.Ta srpska šaka jada prijeti hrvatskoj šaki jada…
