Pravi vjernik je čovjek širokog srca, mora imati mjesta za sve ljude oko sebe…

Odavno znamo da zlo ne dolazi samo.
 Obično se zaredaju, više njih u nizu, taman, kad jedna polako prolazi, drugo se pojavi.
 Gledamo staračke domove, jedan po jedan padaju, u naletu zaraze.
Od samog početka, smo znali, da je tamo najopasnije, znamo da ti ljudi nisu nikamo mogli pobjeći, da su bili tamo, većinom u krevetima, trebali su biti bez kontakata.
Osoblje je trebalo znati, trebali su imati zaštitnu opremu. Strah koji ti ljudi sada proživljavaju, za mnoge će biti poguban.
Propaganda koja se vodi, da ih ionako nije šteta, izazvala je najvećeg neprijatelja, skladnom suživotu ljudi.
 Podjela ljudi, najprije na mlade i stare a sada  na vjernike i one koji to nisu.
Starci su zacrtani kao meta, a vjernici kao izuzeci, kao netko, tko je iznad sudbine.
Pravi vjernik je čovjek širokog srca, mora imati mjesta za sve ljude oko sebe, ne smije i ne može svojatati Boga za sebe.
Čovjek koji nije vjernik, mora uvažavati čovjeka, kojemu je vjera oslonac u životu.
 Ako se netko lakše kreće kroz život uz pomoć vjere, nitko nema pravo dirati u njegovu stazu života.
Naći pravu mjeru u tome, na onima je koji vode državu, oni koji vuku konce, u velikoj nesreći koja nas je snašla.
Nisu dobro radili i jučerašnji izgredi, idu u prilog tome. Ono što se dogodilo poslije, poslije izgreda pred crkvom, kada su maskirani ljudi razvili transparent NOVINARI CRVI, novo je zlo koje nam je došlo. Na tom transparentu sporan je crv, on je crv mržnje, koji je izazvan kada su naši vladajući olabavili konac na jednoj strani a oštro zategnuli na drugoj.
Samo vrhunski političari znaju  pravi balans, držati čvrsto konce, naši su dokazali, nažalost, da to nisu.
Čitamo jučer, kako su naši stručnjaci predlagali cijeloj Europi, da zatvori sve granice, no oni ih nisu poslušali.
 Naše mjere, daju dobre rezultate upravo zbog toga, vele oni.
Nadajmo se da je tako, no oni su predlagali mjere Europi, koje nisu sproveli kod kuće. Slušali smo Stožer, pričaju kako je za Uskrs, u zemlju ušlo samo nekoliko tisuća ljudi, samo nekoliko tisuća, za razliku od prije kada je 170 000 ljudi ulazilo za praznike.
Za razliku od prije, naši građani ne rade, za razliku od prije, naši se građani ne druže obiteljski, ne posjećuju jedni druge, iako žive u istom gradu.
Mnogi stari ljudi samuju, djeca dolaze i ostavljaju stvari pred vratima, za razliku od prije, puno je toga drugačije.
 Naglašavati to kao uspjeh, nije dobro.
Svi se još uvijek jako, dobro sjećamo, kako je bilo prije.
Pojavili se razni stručnjaci, koji tvrde da više nikada neće biti kao prije, oni u svojim staklenim kuglama, vide naše sutra, no, ne smijemo pristati na to.
Moramo vjerovati u onu najstariju poslovicu koja vrijedi od početka ljudskog života a glasi
 :”Svako zlo za neko dobro!”
To je ono što će nam dati nadu, da za koji tjedan, kada se virus povuče, budemo bolji ljudi, da ćemo čvrsto držati konce suživota na istoj duljini.
Moramo pospremiti, crva mržnje, zauvijek u prošlost, ne treba nam to, ni sada ni nikada više, dovoljno smo već patili zbog toga.
Dragica Trumbetaš