By Podjeli
Sad samo neka netko veli da stare poslovice nisu dobre,sjetite se one koja veli: “Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore.
Jučer smo vidjeli Kolindu, ponovo blista u punoj ljepoti a njezina mama ponosno veli” Sve što je zacrtala je i ostvarila”.
Od jučer se divim Kolindi, zamislite samo imati tu crtu u glavi, zacrtati je kao dijete, paziti na te detalje. Jer crta je stvarno impozantna, dobiti stipendiju da se možeš školovati vani, pored tisuću druge ostale odlične djece u zemlji gdje ni jogurta nije bilo.
Učiš jezike koji ti se sviđaju, nije ti obavezan Ruski, onda na cijelom svijetu nađeš točku gdje ćeš početi raditi, najbolju za tebe, tamo dobiješ stambeni kredit po najnižoj mogućoj kamati, nađeš muža koji uz sve škole hoće biti dadilja.
Točno odrediš drugi i treći posao, gdje ćeš se sve više penjati, onda postaneš Predsjednica države i misliš to je vrh, nema dalje.
I gle čuda Kolinda je nastavila crtu, baš u njezinom mandatu, nogometna reprezentacija dobro igra, prilika da se ona pokaže kao vatreni navijač, i baš pada kiša pa joj Putin mora držati kišobran.
Cijeli svijet je vidio pokislu Kolindu kako navija, kako grli nogometaše, da tada nije bila predsjednica, ne bi ju ovi iz O. O. pozvali da sada bude član.
Do tančine smišljena crta, kada su se vrata Pantovčaka zatvorila, već su bila odškrinuta ta nova vrata O. O. Zacrtano je bilo 6+6 stepenica dok čeka da se vrata otvore. I eto je jučer izlazi iz Libanonskog restorana s prijateljima koje je počastila ručkom od onih 6+6,novaca, koje dobiva dok čeka da se druga vrata otvore.
Takvu crtu treba znati smisliti, svakom autoru takve crte, skinuti kapu do poda.
No nemaju svi sreće s nogometom. Jučer su navijači koji se zovu “Tornado”, prebrisali mural koji su nacrtali navijači ” Torcide”, nije dobro prošlo za Tornado, pregazila ih je još veća oluja, valjda je to bio “Orkan”, pohapsila ih policija polegla na asfalt, svezala ruke na leđima i poredala ih uz rub ceste ispred trgovačkog centra u Zadru.
Jedan je od tih, koji su ležali na cesti s glavom na asfaltu, u autu je imao dijete koje je sve to gledalo. Jedan je od policajaca pričao s djetetom i meni je palo na pamet da mu priča bajku o “Malom Princu”, upravo je ovih dana netko obrisao mural “Malog Princa” u Zagrebu i nitko nije uhapšen.
Mali Princ nije igrao nogomet i nije napravio crtu da bude važan, zato svi moramo natjerati djecu, da čim nauče držati olovku, počnu crtati svoju crtu i da jako, jako paze na sitne detalje, svaka krivina je važna, detaljno ju obraditi i onda imaš čist put u životu.
Ideš po svojoj crti, gledaš kako se drugi muče, uspinju se i padaju, kose ih životne oluje, u ratu si na sigurnom, druge napadaju razne bolesti, kuće im ruše potresi, ali ne i tebe, jer to nisi predvidio na svojoj crti.
Umirovljenici nemaju sreće s crtom, kada su išli u škole, nije bilo ni papira niti olovaka da si mogao crtati po volji, moralo se na tome štedjeti, često smo zbog štednje morali brisati već napisano,pa na isti papir ponovo pisati,
u svemu tome crte su se pogubile , pa imamo što imamo.
No od jučer imamo to dragocjeno saznanje, da je život zacrtana crta, ali i jedno ogromno pitanje.
Tko je i zašto zacrtao koronu, tko ju je prizvao u naše živote i za što mu je ona trebala.
Kako nova saznanja o koroni napreduju, sve više je onih koji tvrde da je oduvijek bila tu i da će još dugo biti, da skače s domaćina na domaćina, i sasvim je svejedno je l’ je skočila sa šišmiša na čovjeka, jer i šišmiš i čovjek odavno su živjeli na istoj zemlji,pod istim suncem, s istim prirodnim instinktom, da se klone jedni drugih.
Dok stručnjaci traže odgovor na to pitanje, nama ostaje da nagađamo kako se sačuvati od tog nevidljivog neprijatelja, jer bolje se čuvati previše i dočekati, nego premalo, i ne dočekati kraj tog suludog plesa, igre prirode s nama.
Ovaj put sa najljepšom slikom prirode, izlazkom sunca iznad mora,
Dragica Trumbetaš
Podjeli
