Ne želim da priče žena koje su prošle zasigurno najveću traumu…

USTAŠICA ILI ŽENA

Silovanja u Domovinskom ratu izgleda nisu zanimljiva tema za niti jednu udrugu koja brine o pravima žena, s kojim razlogom je to tako ne znamo, ali možemo pretpostaviti.

Žene, žrtve silovanja za vrijeme Domovinskog rata ne mogu nikako koristiti prvakinjama u borbi za “prava žena”, jer i samo znamo da su sve te kvazi udruge samo paravan kako bi se nametala feministička agenda koja je jednaka prijetnja za društvo kao i LGBTQ.
Žene koje najstrože osuđuju nasilje, javno prozivaju muškarce za isto, opisujući ih kao niskointelektualna bića koja nisu sposobna za ništa drugo nego za rasplod, udaranje žena i slušanje “Tonsona” kako se progresivne dame popularno izruguju s našim braniteljem, iste te žene pokrivaju oči kada su u pitanju dame s druge strane političke medalje.
Ne želim da priče žena koje su prošle zasigurno najveću traumu koju žena može proći, ostanu u sjeni neke Veljače, Rade i kvazi intelektualki kojima je glavni cilj zviždati za pravo rekreativnog ubojstva nerođene djece.
Na temu silovanja naših djevojaka nije se puno očitovala ni Vlada RH, koja je silovatelje za te činove nagradila mirnim i lagodnim životom unutar granica lijepe naše, integrirani su u društvo koje su nekoć klali, a o manjinskim pravima i aboliciji uzaludno je opće pričati.
Nedavno se istraumatizirana ženska rulja osjetila ugroženo zbog jedne sarkastične izjave, no ista ta rulja mirno promatra kako Vukovarom hodaju žrtva silovanja i silovatelj, gdje žrtva sklanja pogled, dok “baja” ponosno šeće ulicom.
Nitko neće spomenuti žene kojima je nasilno oduzeto dostojanstvo, ljubav i mir.
Za njihove traume nikoga nije briga, njih ne brane nikakvi feministički pokreti, a nerijetko od njih i vlastite obitelji okreću glavu.
Do kada će se ova tema gurati pod tepih i tko će prvi javno progovoriti o ovome, a da ne naiđe na medijsku cenzuru.
Ovdje se radi o uništenim životima i tužnim sudbinama žena, koje je agresorska vojska devedesetih mučila na najgori mogući način osvećujući se za izmišljene “ustaške” zločine u pokušaju nasilnog oduzimanja teritorija i prava na slobodu Hrvatskog naroda.
Pitate li ove žene o abortusu i što misle o istom ili ste pak na njih zaboravili dok ste silovanje prihvatili kao ratnu strategiju.
Hoće li Vlada Republike Hrvatske uz pomoć Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva branitelja, kao i DORH-a napokon pokrenuti postupke protiv silovatelja, uništavača tisuća života ili će nesretne priče ostati samo težak križ na leđima nedužnih žena, koje će svaku noć kao vučice u tišini svog doma plakati i liječiti rane ili se u ovom slučaju miriti s vlastitom tragičnom sudbinom?!
Ovim putem svaku ženu koja je pretrpjela ovu strašnu tragediju pozivam da mi se javi, izaći ću hrabro s njenom pričom u javnost i na taj način pokrenuti lavinu koja će progutati svakog aboliranog silovatelja koji hoda hrvatskim tlom, ustanimo za žene, jer “žena” koje opisuju dejt s menstruacijom i teškoće s intimnim aktivnostima ima iza svakog ugla kugle zemaljske.
 Iva Svaguša