Čovjek je iz svoje kuće na svom traktoru sam samcat , došao u polje…

Niti 5% djece nije došlo u školu. Bilo je i suza, zamislite dijete, dođe u školu i vidi da je samo ono došlo. Šok je to i za roditelje i dijete.
 Roditelj mora preispitivati svoju odluku, da li je mogao kako drugačije, zašto samo on, nije našio načina, da na drugi način, osigura svoje dijete.
Mora birati između posla i djeteta, mora izabrati posao.
S druge pak strane, nikako ne možemo saznati, što se odvrtjelo u maloj dječjoj glavici, kad je vidjelo sebe u liku iz romana, “Pale sam na svijetu” . Samo jedno dijete, sa svojim roditeljem, u predvorju škole, u kojem inače u svakom trenutku, žamori stotinu djece.
No ministrica je i dalje euforična niti vidi, niti razumije štetu, koja je učinjena , uputama koje su donijeli, kada su, da bi sprali svoju odgovornost, preporučili da se u školu ide,
ako roditelji, ne može drugačije.
Kako je tek ljudima, koji su kažnjeni u ovom prošlom periodu, radi kršenja samoizolacije. Još je svježe, u pamćenju, kako je čovjek, koji je bio u samoizolaciji, jer ga je netko, koji je bio zaražen, prijavio kao osobu s kojom je bio u kontaktu, a sam nije imao nikakve simptome, kažnjen s 8000 kuna jer je zatečen, kako traktorom radi u polju.
 Čovjek je iz svoje kuće, na svom traktoru sam, samcat, došao u polje i obavljao nužne radove , isti ljudi, koji si jučer rekli, da se iz samoizolacije, može bez problema na izbore, donijeli su i kaznu za čovjeka koji, apsolutno, nije nikog ugrozio.
 Rječito, su nas jučer, također uvjeravali, da na Braču i nema stvarne opasnosti, jer od velikog broja zaraženih, samo dvoje, imaju blage simptome. Kako da se čovjek, koji nema običaj, da čita između redova, sada u tome snađe.
 Najveća svjetska ugroza, koja je do sada prijetila, pomorom starije populacije, pretvorilo se preko noći, u nešto, s blagim simptomima.
A silnu brigu za starije potvrdili su u bolnici u Splitu, ženu koju su proglasili mrtvom, je živa, a živu su pokopali. To nazivaju zamjenom identiteta, ne osoba, nego identiteta.
 Grešku su primijetili, tek kada su onu, koja je još živa, htjeli vratiti u dom, pod imenom one koju su pokopali.
I to je moguće, vjerojatno će nas danas uvjeravati, da je to beznačajno, u odnosu na ono, što su dobro učinili za nas, kada nas je dr. Markotić plašila, da su ljudi iz samoizolacije, prijetnja s uperenim pištoljem.
150 zastupnika, našeg Sabora, tjedan dana trošilo je vrijeme i novac  u raspravi, treba li Vlada, donijeti zakon o obaveznom praćenju građana, a radi kršenja samoizolacije. Utrošeno vrijeme, na nešto, što se dva tjedna kasnije, proglašava bezopasnim.
Možda bi povjerenje građana, lakše dobili, da su za to vrijeme, donijeli zakon, o obnovi grada Zagreba, taj zakon, je još na čekanju, zbog  korone, koja je u međuvremenu, mutirala u bolest s blagim simptomima.
No sve je lakše, kada se kava može popiti u kafićima, pogotovo za one koji su u međuvremenu ostali bez posla, a i kladionice su proradile, vjerojatno će umjesto sportskih rezultata, ponuditi građanima da se klade, na mogućnost prvog i drugog, vala korone. Sve drugo je danas sporedno, glamurozne priče o životu naših nogometaša, zamijenile su priče o životu naših liječnika iz Stožera. “Glorija”, koja prati živote, svih popularnih ljudi u lijepoj našoj, prodaje se pričom, o teškoj drami, u obitelji našeg dr. Beroša. Biranim riječima, opisali su nam noćne more našeg dragog Vilija, u snu, vidi lijesove iz Bergama, (treba napomenut da su to lijesovi emigranata, nemaju vezu s koronom) a njegov kućni ljubimac, omiljeni mali psić, boluje od gastritisa.
Možda su upravo zato i dali pomoć našim celebrity zvijezdama, Severini i Modnom Mačku, Lidiji Bačić i ostalim, naše “scene”, da ne zasjene, sjaj naših korona zvijezda.
Dječici, koja su crtala omiljene, junake treba hitno ispričati priču o Pinokiju, dječaku, kojemu prilikom svake nove laži, izraste veći nos, nove slike trebamo na izbornim plakatima, da nam se ne desi, da u Zagrebu, sjaše Mili a zajaše Vili, kocke šećera, dobivaju iz iste ruke.
Dragica Trumbetaš