Činiti – promijeniti nešto ili izgubiti sebe?

Dragi posjetitelju dobro došao na stranice novog portala !

Dobro došao na stranice portala kojeg pokrećem, uz potporu svojih suradnika, sa željom da se u Našoj dragoj domovini nešto promijeni na zadovoljsto svih građana.

Pitaju me poznanici, pa dobro Anđelko, što ti to treba? Zašto trošiš vrijeme i novac, na nešto što realno funkcionira od početka postojanja Lijepe naše? Zašto misliš da će ti uspijeti promijeniti nešto što se prihvatilo kao normalna norma ponašanja? Koga briga za namještanje natječaja i javna nabava koja je u državnim poduzećima bankomat sa kojeg pojedinci „dižu“ sume novca kojima su već osigurali budućnost i za slijedeća tri pokoljenja?! Zašto te briga za blokirane, pa nisi ti blokiran? Zašto te brinu siromašni koji kopaju po kontejnerima, ni to nije tvoja briga? Mogao bih nabrajati u nedogled pitanja koja mi se postavljaju, ali ja na to samo odmahujem rukom i nastavljam svoju „borbu“ bez obzira na eventualne „žrtve“.

Da, ja Anđelko Jeličić, umjesto da uživam u svojim umirovljeničkim danima i hranim golubove na Jelačić placu, ne želim bit pasivni promatrač! Ne želim biti prosječan hrvatski umirovljenik! Ne želim „cviliti i plakati“, a ne poduzimati ništa! Ne želim biti kritičar sa figom u džepu! Želim da svi saborski zastupnici shvate razlog zbog kojeg u Saboru RH sjede. Želim da oni na funkcijama i pozicijama učine nešto i za nas građane RH, a ne samo za sebe, svoje rodjake i kumove!

Život me nije mazio, ali ja ni u teškim trenucima nisam posustajao! Ni kada su me otjerali u izbjeglištvo, ni kada su mi prijetili trganjem ruku i nogu zbog ukazivanja na loša ponašanja, korupciju, nepotizam, trgovanje utjecajem! Ni kada su platili „novinaru“ da se obračuna sa mnom u članku kojeg bi se svaki „normalan“ novinar posramio! Nisam se umorio i ne namjeravam skoro! Svoja saznanja o javnoj nabavi konkretno u HEP-u, uputio sam na mjesta predviđena da se time i takvim stvarima i bave. Nažalost, ona „famozna“ rečenica: „Neka institucije pravne države rade svoj posao!, pomalo se izlizala, a sve se teško pokreće.

Upravo to nečinjenje ohrabruje sve one koji su izgubili kompas i koji nam se smiju u lice misleći da nema kraja njihovoj pohlepi, bahatosti i muljažama. No, u jedno sam siguran! Olako ne odustajem i pod cijenu svih mogućih prijetnji! Ja imam samo jednu Hrvatsku i samo jedan dom! Iz jednog doma su me već jednom tjerali i istjerali, ali iz ovoga nećete! Busanje u prsa i desnica na srcu ne daje za pravo nikome tvrditi za sebe da je domoljub. Ostvarivanje dobiti kroz bavljenje nečasnim radnjama (čitaj: kriminalom), ne čini čovjeka domoljubom. Potkupljivanje, pogodovanje, ne čini čovjeka domoljubom. Imenovanje kumova u uprave državnih poduzeća ne čini te domoljubom.

Imenovanje podobnih, a ne sposobnih i stručnih ne čini te domoljubom. Čist obraz, pošten posao, poštivanje i poštovanje u obitelji i ophođenju, miran san i Hrvatska u srcu- bez fige u džepu – neprocjenjivo!

Ne gubite sebe, učinimo nešto zajedno!