Qou vadis Hrvatska, parlamentarni izbori 2020., prvi dio…

Evo nas u novim okolnostima. Sabor RH je raspušten, najavljen je datum parlamentarnih izbora, te sada i formalno počinje predizborna utrka, nadmetanje i političko preslagivanje, pa pogledajmo o čemu se radi, barem prema stanju na političkoj sceni do datuma pisanja ovog teksta. Promjene ćemo i nadalje pratiti sukladno značaju novih okolnosti, a pritom ćemo se poslužiti raznim anketama, pokazateljima, ali i procjenama obzirom na zbivanja u međustranačkom nadmetanju.

Prije nego pređemo na međustranačka previranja potrebno je napomenuti nekoliko važnih činjenica koje će bitno utjecati na stranačka i blokovska preslagivanja, a potom na rezultate izbora. Kao prvo, i veoma važno, je činjenica da je Hrvatska neformalno podijeljena na dvije Hrvatske, odnosno, hrvatski je narod podijeljen, a sve poradi nerješavanja krucijalnih činitelja koje postavlja i oblikuje svaka nova država. Odnosno, svaka se nova država, odmah nakon formalnog oblikovanja, rješava prošlosti, jer bez toga ne može graditi budućnost i ne može ostvariti ono što je prevažno za svaku državu, a to je unutarnji narodni mir. Možemo misliti o tome što i kako hoćemo, ali jedno je osobno mišljenje, a drugo je proklamirano, na nacionalnom nivou rješavanje prošlosti sa kojom je, kakva god ona bila, potrebno raskrstiti. Taj proces obavljaju povjesničari uz „blagoslov“ politika, a na bazi određenih istraživanja, a sve kako bi se postavila nacionalna istina. Dakle, da budemo jasni i konkretni, službena povijest nije napisana, lustracija nije provedena, istina je zaobiđena, Domovinski rat nije proglašen nedodirljivim stupom nove Hrvatske, pa imamo rezultat koji imamo, kaos. Država, odnosno narod, ostao je podijeljen i to sve do nivoa zavađenosti i sukoba, a u vladajuće krugove previše su se uvukli Udbaši i njihovi pripadnici pa se postavlja pitanje kako dalje sa takvim stanjem u Hrvatskoj. Snaga te udbaške klike postala je prejaka i previše vidljiva, a sve poradi njihove realne snage i nedodirljivosti, jer ni pravo, a ni država ne može, odnosno ne želi, spriječiti zle poteze koji su isti kao i u bivšem jugo-komunizmu. Ljudi to vide, a onda se dešava jedan drugi fenomen, koji nije samo podijeljenost, nego postaje žučna borba među običnim ljudima.

O čemu se tu radi?

Dakle, poradi nerješavanja ključnih problema, koji inače stvaraju temelje neke države, u ovom slučaju Hrvatske, pokreće javljanje novih jakih snaga koje je ugrožavaju. Primjerice, oko 30% građana Hrvatske nije mentalno prihvatilo Hrvatsku kao svoju državu. Unatoč tisućama zakona u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata, nema zakona o zaštiti države. I sad, i takvim se uvjetima proces odvija na sljedeći način. Kao prvo i početno, cjelokupan se narod slaže da su korupcija, nepotizam, neznanje, loše visoko obrazovanje, gubitak pozitivnih vrijednosti i morala, otklon od građanske orijentacije, kao i drugo, veliko breme na plećima Hrvatske i kočnica za razvoj koji je potrebno ostvariti kao članica Europske unije. A kada se tome pridodaju Bogom dani resursi, naprosto je opravdano nezadovoljstvo naroda koji želi bolje rezultate Hrvatske. Sa tim se svi slažemo, ali u toj točki leži početak razdora unutar hrvatskog narodnog korpusa. Zašto? Na toj točki, sa kojom se svi moramo složiti da je realna i logično da izaziva nezadovoljstvo, postavlja se pitanje KAKO OVO LOŠE STANJE RIJEŠITI? Politička scena očito nije poligon koji to želi riješiti, a država drži sve konce, pa se stoga na političkoj periferiji neformalno oblikuju dvije osnovne i duboko sukobljene grupe i dva načina razmišljanja, odnosno, oblikuju se dvije sukobljene grupe stanovnika Hrvatske. Jedna grupa to stanje koristi za promoviranje ideje o nesposobnosti hrvatskog naroda da ima svoju državu pa zazivaju neku novu Jugu kao rješenje. Zašto? U suštini, isto kao što su onu dugu kolonu prema Blajburgu napravili ljudi koji su u biti bježali od partizanske i komunističke odmazde, koja se i dogodila, tako je i sada jedan od glavnih razloga zataškati zločine u toj bivšoj državi te izbjeći lustraciju. Stoga i jest točno da je za takve građane Hrvatske ova država sasvim slučajna, jer im nije dobrodošla. Sjetimo se samo sukoba unutar Komunističke Partije Hrvatske, kada je Ivica Raćan teškom mukom preuzeo tadašnju partiju, i znamo da njemu treba puno toga zahvaliti, jer da On nije preuzeo vlast nad KPH Slovenci bi izašli sami izašli na onom sastanku u Beogradu, i povijest bi bila bitno drugačije ispisana. Ali njegovi su ondašnji protivnici tu u Hrvatskoj i žele ispraviti njegovu „grešku“. Dakle naslućuje se prijetnja toj „slučajnoj“ Hrvatskoj, našoj domovini kojoj je sam Bog poslao dr. Tudžmana da je ostvari na volju svih koji su sanjali o svoj hrvatskoj državi. Drugu grupu sačinjavaju oni koji to loše stanje shvaćaju kao unutarnje stanje Hrvatske te unutar države žele rješavati unutarnje probleme. To je zdravo razmišljanje, razmišljanje koje postavlja artikulirani zadatak politici da postane odgovorna, domoljubna, i da se odmakne od korupcije i svih zala koja su se raskotila unutar hrvatskog političkog korpusa. Pritom se sve konkretnije javno iznose problemi koji nisu riješeni, kao primjerice status Domovinskog rata i uloga branitelja, osuda svih totalitarizama, a posebno razvoj gospodarstva, posebno poduzetništva kojem se može pridružiti i poljoprivreda. Uloga hrvatske države u svemu tome nije adekvatna prilikama i zadacima koji su pred Hrvatsku postavljeni, te jako sliči na onu ulogu koju je ona bivša komunistička država imala nekada. Dakle, ove dvije grupe, poradi slabosti državne administracije i svekolike političke scene, dosegle su tolike razmjere da je opći zaključak da se pomirba Hrvata unutar Hrvatske ne može skoro očekivati, a politika to zanemaruje. I sa takvim zaleđem ulazimo sada u predizborno vrijeme i političko preslagivanje za nove parlamentarne izbore, pa hajdemo malo analizirati sadašnje stanje, uz napomenu da je to sadašnje stanje i da se dosta toga još može promijeniti, iako vrijeme neumitno ističe, a time i slika predizborne političke scene.

Dakle, na hrvatskoj političkoj sceni već tradicionalno imamo dvije stranke/partije, SDP i HDZ. Iza njih su brojni „sateliti“ koji u želji za vlasti procjenjuju rezultat izbora pa se pridružuju jednoj od njih, a ja se pitam tko tu misli o Hrvatskoj i hrvatskom narodu? Hm,,, tužno, ali idemo dalje. E sad, rekli bi, iza brda nešto se valja, ali nije iza brda nego iz ravnice. Iz ravne, zelene, ali zapuštene i zaboravljene Slavonije javlja se Škoro sa svojim sljedbenicima, a koji dolaze kao fenomen koji se javio još na predsjedničkim izborima, fenomen koji je označen kao 80 tisuća nevažećih listića. Eh da, bila je to tiha  ali vrlo snažna poruka Hrvatskog naroda: „dosta nam je igre i vaših nepodopština dragi političari ove napaćene Hrvatske“!

I kako to sve sad izgleda?

Dakle, sada, krajem svibnja, stanje političke scene izgleda ovako. SDP i HDZ smjenjuju se na vrhu rang lista u ocjenama raznih agencija za istraživanje političkog rejtinga. U vremenu COVID 19, obzirom na učinkovito djelovanje Stožera civilne zaštite, ponajprije uvaženih epidemiologa i zdravstvenih radnika, HDZ je ponovno zasjeo na prvo mjesto ispred SDPa. Sjajan uspjeh Stožera i ministra prof. dr. sc. V. Beroša pridonio je boljem aspektiranju HDZa od strane građana, ali zakratko. Hrvatski narod brzo zaboravlja dobra djela, a odranije iritiran nizom negativnosti u Hrvatskoj, stvari se ponovno mijenjaju pa se razlika između HDZa i SDPa postupno opet topi u korist SDPa. Loša rješenja i rezultati hrvatskog gospodarstva, ne toliko na nacionalnom nivou koliko u usporedbi sa ekonomijama EUa, potpomognuta korupcijom i svim drugim negativnostima, zasigurno će uskoro koštati HDZa čelne pozicije. Osim toga, ono što sam više puta istaknuo, premjer Plenković od svih dosadašnjih premjera zasigurno je najbolji premjer, ali raskol u stranci na njegovom je negativnom kontu. HDZ se cijelo vrijeme pokušava profilirati kao stranka centra, ni lijevog ni desnog, što je zasigurno i bila dok su je glasaći tako percipirali. Nažalost, to se sad bitno promijenilo. Sukobom sa Penavom i lokalnom vlasti Vukovara, HDZ se uglavnom oslobodio svog „desnog krila“, te je ostao i nadalje „letjeti“ samo sa „lijevim krilom“, što će ga lišiti brojnih glasaća. Neće tu HDZu pomoći ni uvođenje u stranku nekih časnih hrvatskih imena, jer kao prvo, kasno je to sve, a kao drugo, nagomilani problemi, kao i očekivanja naroda, preveliki su. Istodobno, optuživanje Škore za neuspjeh na Predsjedničkim izborima samo je izraz unutarstranačke izgubljenosti i nesnalaženja HDZa. Kao i u životu tako u politici, za sve smo sami krivi, pa je tako i HDZ sam kriv sa sve svoje uspjehe i neuspjehe. Škoro je samo pojava, fenomen, koji je došao kao izraz i glas Hrvatskog naroda, i ništa više. Sa druge strane, SDP na političkoj je sceni cijelo ovo vrijeme zahvaljujući svojoj stabilnoj glasačkoj mašineriji i glasaćima koji se uglavnom nalaze na onoj strani koja mentalno još uvijek ne prihvaća hrvatsku državu. Tu su i oni iz bivšeg jugo-režima i tajnih službi, ali i njihova mlada generacija, a što znači da se to ne može riješiti niti generacijskim čekanjem, barem ne u jednoj/dvije generacije. Ta grupa od stalnih 30tak postotaka stabilna je godinama i na nju SDP mirno računa ma što god bilo. Oko ove dvije vodeće stranke/partije vrzmaju se brojni sateliti, male strančice koje uzimaju mrvice ispod glavnog političkog stola, kalkulirajući koja će od ovih dvaju stranaka pobijediti kako bi barem malo omastili brk slastima političke moći. Ali ipak, ovom vodećem „dvojcu bez kormilara“ pridružuje se Škoro, ali bez većih izgleda da, barem na ovim izborima, preuzme vodeću političku poziciju u Hrvatskoj. U toj se trci sada kalkulira i pregovara sa onim malim satelit-strančicama, a u svemu tome Hrvatska i hrvatski narod imaju samo ulogu promatrača. Politička se utrka zahuktava, ali život i gospodarstvo se i nadalje odvija, a u tom procesu ekonomskog života nažalost nitko ne shvaća ono osnovno, a to je ZNANJE kojeg nedostaje na pretek. Da, nema znanja u HDZu, a što pokazuju rezultati, a i mnoge usporedne analize, ali da smo jasni, još mnogo manje znanja ima u SDPu, pa i kod Škore, a da ni ne govorim o onim malim satelit-strančicama, osim prof. dr. sc. Lovrinovića kao osobe-stranke. Ovo malo hrvatskih ekonomista, znanstvenika, koji su barem nacionalno renomirani, ignoriraju se od strane politike, jer hrvatskoj politici oni nisu potrebni. Hrvatska je politika veleumna i znanje joj nije potrebno, a znanje je sastavljeno od dvije komponente, znanosti i visokog obrazovanja, a to nam je u ajme-stanju. Osim toga, sve jasno ukazuje da Hrvatsku od „fenjera“ na rang listi ekonomija EUa može izvući samo znanje, odnosno, posve novi način razmišljanja nego do sada, i to na svim nivoima, a posebno na makro nivou, nivou Vlade i Sabora. Nažalost, ta kvaliteta misli vrlo je rijetka, jer dolazi kao rezultat ozbiljnih ekonomskih istraživanja, kao i iskustva stečenog radom i životom u razvijenim ekonomijama EUa.

Pa zapitajmo se, ako se nešto značajno ne promijeni, što to sad znači za Hrvatsku?

Dakle, ne treba se čuditi da će SDP uskoro opet zasjesti na čelno mjesto prije izbora, pa se u svemu tome, kako sada stoje stvari, ne treba čuditi relativnoj pobjedi SDPa na ovim parlamentarnim izborima. Ako se to pak desi, prva je opcija da će SDP imati dovoljno satelit-strančica sa kojima bi dobili većinu kojom bi onda mogla sastaviti saborski većinu. Druga je opcija da SDP ide u koaliciju sa jednim od „velikih“, HDZom ili Škorom. U tome je vrlo izvjesno da SDP ni teoretski ne može računati na Škoru pa mu ostaje HDZ, a koji mu se sada veoma politički i mentalno približio, obzirom na dominaciju svog lijevog krila, i eto nam „velike koalicije“. Ako bi se to pak desilo dragi moji suborci ne govorite nikome da ste bili u Domovinskom ratu, jer tada Hrvatska kreće jednim lošim putem, barem lošim za nas Hrvate koji imamo Hrvatsku u srcu. Postoji tu i treća opcija, a to je da HDZ i Škoro formiraju koaliciju pa da se ta naša domovinska agonija malo ublaži. U neku četvrtu opciju, u kojoj pobjeđuje HDZ ili Škoro, barem kako sada stoje stvari, teško je za vjerovati.

Sukladno svemu, ovi parlamentarni izbori Republike Hrvatske više su od standardnih izbora, jer je domoljublje i budućnost hrvatske države, a posebno ekonomija, dobrano uzdrmana.

Neka nam sam Bog pomogne.

 

Vaš Skipper