Duhovna i domoljubna lijenost – Hrvata…

Lijenost i maldušnost su uzroci što toliko ljudi, premda ih je priroda već odavno slobodila tuđeg vodstva, ipak rado doživotno ostaju nedorasli i što je drugima tako lako da im se nametnu kao staratelji (Emanuel Kent)
Lijenosti se skrivaju, zbog sramote, u drugim slabostima od kojih je najpoznatija – odgađanje. Lijeni ljudi neće priznati da su lijeni nego traže izgovor u odgađanju i u dugovlčernju.
Lijenost nije samo razvidna u osobnom pogledu: ljenčarenje, nerad, danguba, ili ”nesposobnost” za inu učinkovitost, nego lijenost i tromnost slove kao jedan od Sedam smrtnih grijeha. Lijenost, koja je za neke ljude stil življenja, svima nama predstavlja izazov. No, Biblija jasno kaže da je lijenost grijeh, i to smrtni grijeh, i to zato što je Bog odlučio da ljudi rade. ”Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar” (izreka 6:6) Sv. Pavao je rekao: ”Ako netko neće raditi, neka i ne jede.”
Duhovan lijenost
Biblija mnogo govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: ”Ljenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke biježe od posla” (21:25); voli san: ”Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj” (26:14); daje izgovore: ”Lijenčina veli: ‘Zvijer je na putu, i lav je na ulicama” (26:13); krati vrijeme i energiju: ”Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa” (18:9).
Izreke nam također kažu što će se na kraju dogoditi s lijenima: Lijena osoba postat će slugom (ili dužnikom): ”Marljiva ruka vlada, a nemarna vodi u podložnost” (12:24); budućnost mu je mračna: ”Lijenčina niti ore niti sije: u doba žetve on traži i ništa nema” (20:4); može osiromašiti: ”Uzaludna je želja lijenčine, a ispunit će se želja marljivi” (13:4 KJV).
Spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. ”To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao” (Ef. 2:8-9). No, vjernik može postati besposlen ako u zabludi vjeruje da Bog ne očekuje ploda od preobraženog života. ”Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Isusu Kristu radi djela ljubavi koja Boga unaprijed priprema da u njemu živimo” (Ef. 2:10). ”Kršćani nisu spašeni djelima, ali ipak pokazuju svoju vjeru djelima” (Jak 2:18). Vjera bez djela je mrtva. Lijenost gazi Božje namjere, a to su dobra djela: međutim, ”Gospodin daje snagu kržćanima da pobjede sklonost tijela ka lijenosti dajući nam novu narav.” (2 Kor 5:17) – www.gotquestions.org
Biblija također kaže da su duhovne osobe sretne. ”Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.” (Mt 5:3). Riječi iz poslanica pokazuju zašto je važno da budemo duhovni. Ondje stoji: ”Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.” (Rim 8:6). Ako smo usredočeni na duhove stvari, već sada možemo biti u miru s Bogom i sami sa sobom, a imamo i nadu u vječni život. Dakle, u duhovnosti nema bludnosti, nema sebičnosti, nema mržnje i nema – duhovne lijenosti. Crkva u Hrvata ima veliku odgovornos za odgoj hrvatskog naroda, ne samu u duhovnom nego i u nacionalnom pogledu. Treba slijediti primjere hrvatskih dušobrižnika, mučenika i svetaca, od svetog Jeronima do blaženog Stepinca. Ne zabravimo, da i naši propusti spadaju u smrtni grijeh. Oče, priznajem grijeh svoje duhovne lijenosti!
Hrvatski narod treba čvrstu duhovnu obnovu i živjeti u skladu Božjih zapovijedi; moliti se riječima, ali i činiti dobra djela; voliti svoju obitelj, svoj hrvatski narod i svoju domovinu – Hrvatsku. Nitko ne voli domovinu što je velika , već jer je njegova. (Sen. E p. 66,26.)
Domoljubna lijenost
Za razliku od duhovne lijenosti, domoljubna lijenost nije jedna od Sedam smrtnih grijeha, ali ima smrtnosne posljedice. Domoljubna lijenost je presuda hrvatskom narodu za gubljenje slobode, uvođenje diktature, diskriminacije, pljačke, kriminala i osiromašenje, a na kraju i – osobna propast. Hrvatski je narod u svojoj dugoj i burnoj povijesti pokazao i dokazao koliko je presudno domoljublje u obrani hrvatskog pučanstva i prostora na kojem obitava u svojim nacionalnim posebnostima i državnim granicama.
Primjera radi, kojima smo još živi svjedoci, 1941. godine domoljublje je bilo najubojitije oružje protiv neprijatelja – Srbije, i na ruševinama krvave srpsko-četničke Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska u svojim povijesnim i etničkim granicama. ”Nitko drugi osim njih (ustaša) nije na tako jasan način izrazio plan uspostave samostalbne hrvatske države, koja bi okupljala sve povijesne hrvatske zemlje. Pored današnjeg hrvatskog teritorija, priželjkivana bi ustaška Hrvatska obuhvaćala još cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu, istočni Srijem i Baranju, a u nekim planovima čak i Sandžak, Prekomurje te Bačku”. (večernji.hr) Naime, Srbo-četnici i partizani su imali ”bolji plan”: okupirati Hrvatsku i utopiti u jugoslavenske odnosno velikosrpske ”povijesne granice.”
(Anti)fašisti u RH govore samo o ustašama, a ne i o domobranima! Domobrani su bili hrvatska vojska (1868. – 1918.), a također bili su regularna vojska u NDH, koji su s dragovoljcima i povratnicima – ustašama, branili hrvatski narod od zakletog neprijatelja Srbije, srboslavlja i četništva, kojem su se pridružili domaći veleizdajnici u partizanskim četama, a udruženi neprijatelji NDH bili su pomagani do nacističke Njemačke, fašističke Italije i komunistička Rusie, a pri kraju rata i od Zapadnih saveznika predvođeni Englezima i Amerikancima. Porotiv ovakve i ovolike neprijatelske vojne sile ne bi ni današnja Amerike, Kina ili Rusija mogla održati četiri godine u krvavom obrambenom rata, koliko se je uspješno održala NDH.
Uzrok hrvatskoj tragediji 1945. godine bila je također od velikog značaja – veleizdaja u Hrvatskoj. Da su, kojim slučajem, u NDH hrvatski partizani digli ustanak za rušenje tadašnjeg hrvatskog (”ustaškog”) režima i sa Saveznicima uspostavili hrvatsku komunističku vlast u Hrvatskoj, ne bi došlo do massacra, pokolj, ubijanja i krvoprolića mnoštva hrvatske vojske i civila od Bleiburga do Delčeva, niti bi u Teheranu bila stvarena velikosrpska partizansko-komunistička Jugoslavija.
Također, 1991. godine, na isti nači, hrvatsko domoljublje je imalo atomsku snagu protiv okorjelog i krvavog nepriatelja – Srbije, i na ruševinama Teheranske (Savezničke) komunističke četničko-partizanske Jugoslavije, u Domovinskom obrambenom ratu utemeljena je neovisna i demokratska Republika Hrvatska. Ali, opet sticajem okolnosti i utjecajem međunarodnih zajednica, Hrvatska je zemljovidno popolovljena, ne samo što je na hrvatskim prostorima stvorena nova ”država” Bosna i Hercegovina, nego su odvojeni mnogi pogranični dijelovi Hrvatske u korist Srbije, Crne Gore i Slovenije. Da slučajno Grčka graniči sa Hrvatskom vjerojatno bi dobila ”gratus” komad hrvatske površine.
Svi predsjednici/a RH
Nakon velebne pobjede u Domovinsko obrambenom ratu, nakon gromovite Oluje, koja je zablistala u Hrvatskoj i u svijetu, domoljublje je doživjelo stagnaciju – mirovanje, zastoj, pomanjkanje razvoja i ponosa. Posebice nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana (10.12.1999.) – pošla su hrvatska kola niz brdno.
Izborom Stjepana Mesića za predsjednika RH, koji je punih 10 godina vladao (od 18.02.2000. do 18.02.2010.), vratio je Hrvatsku (mentalno) u nove jugoslavenske vode – Zapadni Balkan. Stjepan Mesić, sotona s bradom i kravatom, je jedina osoba koja je bila na svim najvišim dužnostima u Hrvatskoj, naime, postao je prvi predsjednik vlade RH, te predsjednik Hrvatskog sabora i od 2000. do 2010. bio je drugi predsjednik RH, a bio je i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ prije njenog raspada 1991. godine. Sotonskom snagom zaveo je hrvatski narod i postao: Vođa slijepi, koji ocijeđuju komarca, a devu proždiru. (Mt 23, 24.) Dakle, oči su beskorisne kad je um slijep!
Domoljubna lijenost osramotila je hrvatski narod do najniže ljestvice ljudskog ponosa, dopustivši Mesiću, hrvatskom Vitniku Quislingu, da obnaša takve i tolike dugogodišnje državničke dužnosti u RH. Nenadoknadiva je šteta. (Damnum irreparabile.)
Domoljubna lijenost je odgovorna i za izbor Ive Josipovića za predsjednika RH, koji je bio na dužnosti 5 godina (od 18.02.2010. do 18.02.2015.) i dodatno je osnažio, udbaštvo, komunizam, jugoslavenstvo, (anti)fašizam, srboslavlje i ateizam, i ojačao srpsko-četničko pravoslavlje. Josipovićevih na Pantovčaku bio je Quisling kao i Masić, koji su u Hrvatskoj zaslužili sličnu ”nagradu” kakvu je dobio Vitkun Quisling 24.10.1945. godine u Norveškoj.
Konačno, izborom Kolinde Grabar – Kitarović, koja je na dužnosti od 19.02.2015., prva je hrvatska predsjednica i četvrta osoba na dužnosti predsjednika RH, Bila je izabrana dobrim dijelom volje hrvatskih domoljuba, hrvatskih branitelja i naroda općenito, koji su se trgnuli iz ”zimskog sna”. Očekivanja su bila velika. Mnogi su mislili, među njima i ja osobno, da će Kolinda Grabar-Kitarović biti u Hrvatskoj što je bila Golda Meir u Izraelu, ili Margaret Thatcher u UK – nacionalna državnica i političarka svijetskog glasa.
”Ako se netko hvali da su mu preci bili partizani, kod njega nešto nije u redu. To se vidi i kod aktualne hrvatske predsjednice koja se je svojevremeno hvalila da su joj nono i nona (hrv. djed i baka) bili u partizanima. A zašto sam, netko će reći, toliko oštar”, pojasnio je urednik Hrvatskog Fokusa, te nastavio: ‘na osnovi onoga kako se Kolinda Grabar-Kitarović kameleonski ponaša. Ne treba ići daleko, dovoljno je pogledati kakve je neistine i opasne laži izrekla u kratkoj čestitci za tzv. Dan antifašističke borbe. Uoči 21. lipnja ove godine je ‘čestitala’ lažni i nepostojeći ustanak tamo u nekoj šumi kod Žabna pored Siska:
‘Svim hrvatskim državljanima čestitam Dan antifašističke borbe 22. lipnja. Veliki dio hrvatskog naroda i građana drugih nacionalnosti opredijelio se tijekom Drugog svjetskog rata za antifašistički otpor okupaciji sila Osovine. Odlukama ZAVNOH-a uspostavljena je Federalna Država Hrvtska u skopu bivše federativne državne zajednice bila je izraz kontinuiteta i težnje hrvatskih antifašista za očuvanje hrvatske državnosti, postavši državopravnom osnovom za proglašenje i međunarodno priznanje samostalne Republike Hrvatske, koju smo obranili i oslobodili u Domovinskom ratu, kao povijesni izraz trajne težnje hrvatskog naroda za neovisnom državom’. Kao da je čestitku pisao Tomislav Jakić! Niti on ne bi izrekao toliko fraza i laži!” Marijan Majstorović (hrvatski-fokus.hr)
Zašto se je hrvatski narod borio od 1991.do 1995. godine kada smo već imali od ZAVNOH-a uspostavljenu Republiku Hrvatsku, koja je u Jugoslaviji bila ”izraz kontinuiteta i težnje za očuvanje hrvatske državonosti”? Ova teza nije za dizertaciju, jer nju ne bi mogao obraniti ni Mesić, koji kaže da radi osamostaljenja Hrvatske ”nije trebalo rušiti Jugoslaviju”, čak ni Manulić, koji uvjerljivo tvrdi da ”u Jugoslaviji nije bilo nepravde.”!
Zaključna misao
Znamo kakve su posljedice ostavili predjsednici RH od 2.000-te godine do sada, a zbog neizvijesnih izgleda za budućnost, hrvatski narod bi trebao biti veoma zabrinut, kako se ne bi, ne daj Bože, ponovo ustoličila osoba u Titovoj jazbini – Pantovčaku, koja bi u ovim najkritičnijim vremenima odvela Hrvatsku u završnu fazu – samouništenja.
Nakon stoljetnih iskustava u zajednicima s drugim narodnim ili međunarodnim udruživanje, bilo to pod silom okupacije ili dragovoljnom suglasnošću, dovelo je Hrvatsku na minimalnu površinu, a hrvatski narod na rub izumiranja. Imamo dokaze da je nestalo mnogo naroda, kao i država (na primjer Tibet, Prusija i sl.) Ovo nisu izmišljotine, nego činjenice kojima ne treba pojašnajvanje.
Naime, svakim danom nas ima manje i manje u domovini, a više i više u islejeništvu. A dio hrvatskog naroda, koji se još nije iselio, ili odnarodnio, gubi domoljubu hrabrost i nadu, čak i kod koji nije u pitanju domoljubna lijenost. Onaj tko gleda ili sluša ”rasprave” u Saboru, mora dobiti poremećaj, ako ne u razumu onda u osjećaju.
Tko pak prati televizijske programe, u kojima se i danas glorificira krvnika Tita, komunističku Jugoslaviju i Srbiju, nema snage da isključi tv-kanal, nego se preda indolentnosti, te vremenom i ne osjeća ponižavanje u svojoj u svome domu i u svojoj domovini.. Snaga ne dolazi od fizičke sposobnosti, već od nesalomljive volje. (Mahatma Gandi)
Građani u RH, koji kupuju i čitaji antihrvatski dnevni i ini tisak, indirektno pomažu neprijatelju da nastavi s uništavanjdem svakog nacioanlnog osjećaja za Hrvatsku, te podržava njihove stavove i sam počne govoriti kako nevalja hrvatski naord, kako su u Drugom svjetskom ratu Hrvati bili ”nacisti, fašisti i ustaše”, i da su ”odgovorni” za zločine u partizanskoj Hrvatskoj.
Koliko je u Hrvataskoj, od uspostave samostalen i dmeokratske Republike Hrvatske, snimljeno i prikazano partizansko-četničko-jugoslavenskih filmova, a koliko ih je tek snimljeno u Hrvatskoj uz novčanu pomoć Minstarstva kulture? Spomenut ćemo samo jedan, a to je ”Dnevnik Diane Budisavljević”, film Austrijanke koja se udala za Julija Budisavljevića, i u Drugom svjetskom ratu iz ”ustaških logora spasila više od 10.000, a po nekim izvorima čak i 20.000 srpske djece”. Takva je recenzija toga filma, koji će biti prikazan na Pulskom festivalu ove godine.(jutarnji.hr)
Ne samo što je ovaj film četnička i komunistička provokacija, nego nema nikakvog povijesnog dokaza za takvu nadnaravnu moć, ”božanstvenog spašavanja” tolikog broja djece. Ali, ta će smišljena propaganda dobiti četničko-jugoslavensko priznanje i simpatije za srpsku ”nejač”, a u isto vrijeme hrvatskom narodu ponovno nametnuti zločinačku etiketu. Filma je snimao u Hrvatskoj i o hrvatskom trošku! Ova me fabulozna priča Budisavljevićke podsjeti na priču jednog poduzetnika, koji kaže da ima 10.000 radnika. Čovjek pomisli, ovo je neki bogataš, kad ono on drži pčele.
Na ”hrvatskom” Pulskom filmskom festivalu, najveća priznanja dobili su ”domaći” filmovi: ”Dnevnik Diane Budisavljević”, ”Koja je ovo država” i ”Posljednji Srbin u Hrvatskoj”. Dakle, hrvatsku povijest i danas pišu ”ugroženi” Srbi u Hrvatskoj! Dočim, film redatelja Ante Vrdoljaka – ”General”, u kojem glavnu ulogu igra hollywoodski glumac svjetskog glasa, dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata Goran Višnjić, nije dobio nijednu značajnu ”Zlatnu arenu”, jer film prikazje generala Antu Gotovunu, proslavljenog hrvatskog branitelja. Pitamo se , kako je bilo moguće, da je nakon 78 godina od toga vremena, da se tek sada pojavio ”dnevnik frau Budisavljević”? Ovakvu podvalu ne bi mogao riješiti ni Oedipus Rex, koji je riješio Sifinginu zagonetku o čovjeku.
Nije još prekasno, mada je kasno, da se kod Hrvata probudi domoljublje u domovini i dijaspori; da se barem smanji, ako se ne može zaustaviti masovno isleljavnje. Da se počme radi na povratku iseljenika i hrvatskih potomaka iz dijaspore, koji bi zajednički na predsjendičkim i zastupničkim izborima odabrali prave osobe za najodgovorniju dužnost u Republici Hrvatskoj. ”U novoj, ‘osvježujućoj’ Vladi trebaju biti domoljubi, a ne ratni dezerteri!.” (Andrija Hebrang)
Plenković ne razmišlja o vitalnim interesima hrvatskog naroda, nego o sebi i stranačkim lojalistima u HDZ-u, koji su se poistovijetili sa Pupovcem, Vrdoljakom, Biljakom i drugim gad-političarima u Valdi i Saboru. Ako političare, veleizdajnike u Hrvatskoj, ne kazni hrvatski narod na izborima, onda će i njih i nas kazniti pravedni Bog.
Osobe koje su već najavile kandidaturu za predsjedničke izbore, daju sebi nevjerojatne atribute, a jedan je sebe karakterizirao: ”Predsjednik s karakterom”!? Narodu je poznat (ne)karakter bivšeg predsjednika Vlade u ”slučajnoj državi”. Hrvatski narod treba predsjednik s nacionalnim karakterom kakvog imaju SAD u Donald J. Trumpu, da se Hrvatska može održi među narodima (i neprijateljima) u Europi. Neću stoga ljude cijeniti po sreći, već po značaju (i domoljublju, o.p.) (Macrob.I.11.10.)
Gledano s druge strane, Hrvati imaju sposobne i talentirane pojedinace, kakvih se teško može naći kod mnogo brojčajnijih naroda na ovoj planeti, koji su uspjeli u Hrvatskoj i u svijetu ostvariti vrhunska dostignuća u znanstvenom, intelektalnom, športskom, te ju mnoštvu izuma i usavršenosti: od atoma (Rođera Boškovića 1758.) do električnog auta (Mate Rimca 2009.) Tu je i izmjenična struja (Nikole Tesla), raketni motor (Hermana Potočnika), Torpedo (Ivana Lupusa), brzinomjer (Josipa Belušića), taktioskopija (Ivana Vučetića), kravata (Jože Batalekova), penkala (Slavoljuba Penkala), kreator brojnih novih lijekova (Dragan Hazler). i sl.
Dakle, ima veliki broj Hrvata koji su mijenjali svijet, na svim poljima znanosti, ali, na žalost, malo ih je kojima je uspjelo ujedniti hrvatski narod u obranu svoje domovine – od kralja Tomislava (925.) do predsjednika Tuđmana (1991.). Hrvatskom je narodu danas najpotrebnije domoljubno zajedništvo, kakvo je bilo 1941. i 1991., jer globalizacija guta male i nesložne narode. Ako Hrvatsku ne mognu uvaliti u ”Zapadni Balkan” onda će Hrvate internacionalizirati uvođenjem eura u financije i engleštinu u hrvatski jezik. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti naslove trgovina na – engleskom, naslove članaka u novinama – engleskom, slušate na radiju pjesme na – engleskom i gledati programe na televiziji engleskog i turskog sadržaja. Po jezicima se raspoznaju narodi.
Treba također pohvaliti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, koja je na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstu u Rusiji uspjela savladati sve svjetske sile na travnjaku, izuzev Francuske koja je imala jednog igrača više – suca, i uspjela ujediniti hrvatski narod u domovini i svijetu, kakvog oduševljnja i zajedništva nismo vidjeli nakon velebne Oluje. Može li se hrvatski narod još jednom ujediniti i savladati domaće sotone, petokolonaše i četničku svetosavsku palvoslavnu sektu u Hrvatskoj?
Izaberite stoga iz svojih plemena (stranaka) ljude pametne, iskusne i ugledne, da vam ih postavim za poglavare. Ne boj te se nikoga.Taj sud je Božji. Ako vam kojim slučajem bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim. (Pnz 1:13, 17)

Ilindan, 2019.

Rudi Tomić