PLENKOVIĆU, KOLIKO KOŠTA ČISTI OBRAZ….

Započinjem pisanje ovog članka razmišljajući o informacijama koje su stigle do mene, a one su kako moji dragi čitatelji iz HEP-a, komentiraju da sam se „nekom prodao“, te s toga razloga više ne pratim i ne objavljujem članke o HEP-u d.d.
Obzirom da znamo na koji način funkcionira naša „premrežena“ Hrvatska, ne zamjeram ja ovakve komentare, jer sam siguran kako ću upravo svojim daljnjim radom , a zapravo već i ovim člankom vratiti povjerenje i dokazati da sam osoba koja bi možda i došla u iskušenje prodati se, ali vjerujte dragi moji čitatelji moja je cijena jako visoka, kako bi se reklo: „Tko će to platit?“
Nisam obvezan bilo kome se opravdavati, no samo vam želim napomenuti, kako sam odlučio jedno vrijeme HEP „pustiti na miru“, dati im vremena da se poslože i krenu raditi na svoje zadovoljstvo, pa tako i na zadovoljstvo svih nas skupa. Ali ipak sam dokazao i pokazao da unatoč tome što sa Hlebinama nemam nikakve veze „Hlebinac“ sam od glave i pete, unatoč godina starosti.
Ponovno sam dobio anonimno pismo, no ovaj put, pismo je pisano u ženskom rodu. „Žena“ koja je ponosna što je zaposlena u HEP-u, što joj nije za zamjeriti, jer koliko god bilo teško, benefiti radnika HEP-a, za mnoge one zaposlene u RH, a pogotovo iz privatnog sektora su toliko daleko sa zemaljske točke gledišta, kao Zemlja od Sunca. U anonimnom pismu u kratkim se crtama skreće pozornost na kaotičnu situaciju u HEP-u, na krajnje narušene ljudske odnose, nerad, nedisciplinu, trgovanje utjecajem, kadroviranje po stranačkoj osnovi, uplitanje u poslovanje HEP-a, ljudi koji s njim nemaju baš nikakve veze osim trenutne involviranosti u politiku i trenutne pozicije koja im omogućava uplitanje u rad našeg energetskog diva, a upravo se isti jako trude da od velikog „diva“ HEP-a ostane mali patuljak! I opet i ponovno po, ne znam koji put, sve je pod krinkom činjenja dobrog za našu dragu Hrvatsku, a u stvari jedini koji ostvaruju nešto su mutikaše kojima je Hrvatska na jeziku, a praznina u srcu! Hrvatska je zemlja glumaca (amatera ko u priči), a mnogima od njih Hrvatska je samo prolazna stanica rezervna destinacija, do povratka svojoj „pravoj“ domovini.
U zemlji koja se zove Hrvatska postoji jako puno što diplomiranih inženjera/ki, magistara/ica ili doktora/ica znanosti, koji su vjerni/ne supruzi/ge, koje nitko nije optužio za nasilje u obitelji, koji znaju kako se Hrvatska voli i da bi sigurno svojim radom i primjerenim ponašanjem vratili povjerenje onih koji se upravo spremaju kako bi otišli iz naše drage zemlje. Nažalost za takve nema mjesta na poziciji predsjednika Uprave ili članove Nadzornog odbora HEP-a. Političkim elitama živo se fućka za nas male ljude, oni imaju svoje dogovore, „mudoveze“ i ponašanje koje ne priliči nikome, pa tako niti tim likovima.
„Supermeni“ iz Vlade i Sabora RH koji se nalazi na Kriptonu, zasipaju Zemlju-Hrvatsku „vijestima“, koje nemaju veze s glavom, a ponajmanje sa zdravom pameti. Ovim strašnim Supermenima, kojima smo važni kao i lanjski snijeg, zaista su izgubili sve kriterije, a o lijepom ponašanju da ne pričamo.
Bahatluk, nepoštivanje sugovornika, postavljanje na pozicije poslušnika, a još k tome zlostavljača u obitelji i ljudi sklonih pretjeranom uživanju u alkoholu, šalje se vrlo loša poruka. Ti isti ljudi koji voze službene automobile velikih vrijednosti ne razmišljaju hoće li njihovo pijanstvo prouzročiti neželjene posljedice za sudionike u prometu, a pogotovo bi li njihovo neodgovorno ponašanje moglo prouzročiti nečije stradanje ili smrt.
Oni su trenutni gospodari Svemira, umišljeni, nedodirljivi, premreženi i vezani kumskim i rodbinskim vezama, a postavljeni na pozicije kako bi nešto učinili za nekoga, a pogodovali istima i samima sebi.
„Moja izvjestiteljica“ iz HEP-a upozorava na ponašanje predsjednika Uprave, te njegov fizički obračun u službenim prostorijama HEP-a, sa bivšim direktorom sektore nabave, kojeg karakterizira izrazom “švercera sprske robe u HEP“. Zar je to ponašanje intelektualaca i stupova hrvatskog društva?
Ponovno i po ne znam koji put svima skupa postavljam pitanje do kada? Do kada ćemo svi skupa dozvoliti da se pojedinci bogate na račun i onih koji kopaju po kontejnerima, a sposobni i stručni kupuju karte za odlazak u strane zemlje.
Do kada će se smatrati da je normalno platiti nekome da mu se zaposli žena ili muž, sin, kćer, šogorica ili kuma. Do kada će se smatrati da je normalno da je na poziciji predsjednika uprave u HEP-u diplomirani pravnik? Do kada će se smatrati a je normalno pod utjecajem alkohola upravljati službenim autom?
Do kada će se smatrati da je normalno pored tolikih prostora kojim raspolaže HEP, te Ministartsvo državne imovine, seliti HEP ODS u prostor čija najamnina graniči sa dobrim ukusom (navodno mjesečno 350.000,00 kn). Možda ne bi bilo loše samo posložiti kockice, pa saznati zašto je predložen baš taj prostor i tko je i s kim po starom hrvatskom običaju u kakvim vezama.
Ljudi ne valja vam/nam posao. Uskoro Vam neće trebati niti referendum ni izbori, jer dragi moji saborski zastupnici i dragi članovi Vlade RH za vas u Hrvatskoj neće imati tko glasati.
I da baš se veselim što nakon tolikih „igrokaza“ između Plenkovića, Kolinde i Jandrokovića, taj isti Jandroković objavljuje kako će HDZ predjsednicu podržati i na slijedećim predsjedničkim izborima.
Bravo za sve, a pogotovo za Kolindu! Nadmašila je i Bandića koji kosi travu.
Pored toliko beskućnika i potrebitih u Hrvatskoj, ona je odlučila jednom psu uljepšati život. Vjerojatno iz razloga kako se više ne bi mogao upotrebljavati izraz „živim kao pas“. Kako mož biti loše ljudima, kada psi super žive!

Anđelko  Jeličić                                             – NASTAVLJA SE –