Mladen Pavković… u posjetu Muzeju Domovinskog rata u Pakracu…

U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog pobjedničkog Domovinskog rata, već nekoliko godina uspješno djeluje i Muzej vojne i ratne povijesti, kojeg vodi Mario Tušek.

Muzej je dio projekta Memorijalnog centra  Domovinskog rata iz Vukovara. Rado ga posjećuju i učenici osnovnih i srednjih škola. Samo lani ga je obišlo oko 8.000 posjetitelja. U njegovu sklopu nalazi se i bogata knjižnica, s knjigama vezanim uz Domovinski rat, ali i cjelokupnu hrvatsku povijest.

Kad smo pitali gospodina Tušeka,  na koji je način osnovan muzej, uz ostalo  je rekao:

  • Borilačkim vještinama se bavim preko 30 godina te sam istovremeno trenirajući, počeo proučavati razne segmente borbe i borenja. Za potrebe treninga počeo sam  skupljati odore, kacige, pancirke, a istovremeno proučavajući i skupljajući raznu literaturu. Tako se je 2012. stvorila ideja organiziranja jedne velike izložbe povodom grada Pakraca, pod nazivom „ Ratnici „. Izložba je postavljena u Muzeju grada Pakraca te smo prije otvorenja uz suradnju s MORH – om prikazali tehničko – taktički zbor Hrvatske vojske i tom prigodom možda i  prvi put prikazali oklopno vozilo „ Patriju „. Izložba je zbog velikog zanimanja posjetitelja produžena na par mjeseci i tako se je stvorila ideja o stalnom postavu koji je nastao inicijativom i podrškom tadašnjeg gradonačelnika gosp. Davora Huške.

 

  • Koliko ste u baš tada imali eksponata i kako ih, na kraju krajeva, nabavljate?

 

  • Muzej je registriran i nastao kao dio Kluba ratničkih vještina  te u početku osim tradicionalnog japanskog oružja, nekoliko pancirki i kaciga i nismo imali nekih eksponata. Za izložbu smo eksponate vezano za Domovinski rat, kao i Prvi i Drugi svjetski rat posudili iz raznih kolekcionarskih zbirki te im nakon izložbe to sve vratili. Pravo prikupljanje eksponata zapravo kreće od 2012. godine i otvaranja izložbenog postava u jednoj prostoriji. Sva sredstva prikupljena od ulaznica i donacija usmjeravamo u kupnju novih eksponata i tako se zbirka povećava. Naravno, moramo istaknuti mnoge donacije i poklone pojedinaca, udruga i institucija bez čega ne bi bili tu gdje jesmo.

–         Imate  li imate suradnju i pomoć institucija?

Da, naravno. Prije svega tu moram istaknuti Grad Pakrac koji u potpunosti stoji uz ovaj projekt te smo od početne jedne prostorije sada na cijelom katu zgrade bivše vijećnice, a u planu je preseljenje u nekoliko puta veći prostor gdje bi imali i mogućnost izlaganja vojne borbene tehnike kako bi se ova priča zaokružila. Znači grad nam daje prostor i svu potrebnu logistiku, a na nama je da radimo. Od institucija tu su MORH, MUP, HMDCDR, MCDR Vukovar, Ministarstvo hrvatskih branitelja… Bojim se da ću nekoga izostaviti pa ću reći i mnogi drugi.

–  Vjerojatno imate kontakte i s braniteljskim udrugama…

– Naravno, i tu se moramo pohvaliti da je taj popis velik. Prije svih, tu bi istaknuo bjelovarske „ Omege „ koji su cijelo vrijeme Domovinskog rata i bili na pakračkom ratištu i oni su mi dali dodatni „ vjetar u leđa „ kada smo počinjali s ovom pričom. Popis je stvarno velik tako da vjerujem da možda nema niti jedne udruge iz Domovinskog rata a da nemamo nešto od njih.

– A, tko su vam posjetitelji?

– Posjetitelji su nam razne skupine, ali zadnjih godina ipak prednjače školski izleti. Prije nekoliko godina, učenike su nam počele dovoditi braniteljske udruge iz Bjelovara, Koprivničko – križevačke županije, iz Orahovice, znači većina udruga koje su za vrijeme Domovinskog rata i bile na pakračko – lipičkom ratištu. Od prije dvije godine ušli smo u projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u sklopu kojeg nas posjećuju svi osmi razredi pet slavonskih županija. Direktnim pozivima prema ostalim školama u Hrvatskoj pokušavamo privući i ostale, ali to nam za sada ide jako teško. U ovih osam godina koliko postojimo, možemo na prste jedne ruke nabrojiti škole koje su nas posjetile, a da nisu iz Slavonije. Osim učenika, redovito nas posjećuju korisnici Doma hrvatskih veterana u Lipiku, razne braniteljske udruge i izletnici kojih je sve više u našem dijelu Slavonije. Broj posjetitelja se svake godine povećava, tako da smo prošlu godinu završili s preko osam tisuća posjeta.

 

  • Koliko imate eksponata i čega imate najviše?
  • Pokušavamo imati svega podjednako, tako da kada zaljubljenik u vojnu povijest dođe u naš muzej uvijek može pronaći nešto za sebe. To nam je od samog početka bila ideja vodilja da na jednom mjestu možete vidjeti odoru pojedine postrojbe, opremu i oružje koje je ta postrojba koristila te foto i video materijale kao i dokumente i sve one popratne stvari. Eksponata je na tisuće, a samo u našoj knjižnici muzeja nalazi se preko tisuću različitih naslova knjiga, časopisa, biltena, letaka iz svih perioda hrvatske ali i svjetske vojne povijesti.
  • Mogu li se knjige i posuđivati?

 

  • Za sada ne, ali se svaka knjiga, fotografija ili dokument koji se nalazi u našoj arhivi mogu skenirati, kopirati, proučavati. Na taj način, sudjelovali smo pri objavljivanju nekoliko knjiga koje se na kraju i nalaze kod nas u knjižnici. Taj dio muzeja nalazi se na drugoj lokaciji jer smo zbog nedostatka prostora na to bili primorani tako da se prije posjeta muzeju treba najaviti i iskazati potrebu za tim materijalima kako bi smo to sve pripremili.

 

  • Znači, u muzeju se osim predmeta vezanih za Domovinski rat, nalazi i jako puno predmeta iz starije povijesti…

 

  • Da, baš tako. Centralno mjesto u muzeju zauzima Domovinski rat, zbog same važnosti grada Pakraca za to razdoblje naše povijesti. Ali isto tako, grad Pakrac je bio mjesto gdje su rimske legije imale svoje odmorište, zatim tu su templari, ivanovci, Zrinski, barun Franjo Trenk i njegovi panduri. Svi su oni ostavili  neizbrisiv trag u povijesti grada Pakraca a i Hrvatskoj u cjelini. Ista stvar je i s Domovinskim ratom. Dio postava se odnosi na  Pakrac u Domovinskom ratu, a veći dio  na Domovinski rat općenito. Tako da se kod nas uz odoru zamjenika zapovjednika 9. gbr. „ Vukovi „ može vidjeti velika fotografija Andrije Matijaša Pauka, oznake HOS-a pa sve do prvih odora Hrvatske ratne mornarice iz 1991. Moram naglasiti da osim  starije povijesti, sakupljamo i eksponate vezano za sadašnji ustroj MORH-a i MUP-a jer će za nekoliko godina i to biti naša povijest.

 

. Nego, gospodine Mariio,  koji bi vam eksponat bio najdraži ili najvrijedniji?

  • Često se susrećem s tim pitanjem i uvijek jednako odgovorim. Svi eksponati su mi jako vrijedni, ja bi zato radije rekao koji su poznatiji. Ako je osoba poklonila svoju ratnu iskaznicu ili roditelj neki predmet poginulog sina te se stvari ne mogu mjeriti. Zato uvijek kažem sve je vrijedno ali je nešto samo poznatije.
  • Pa možete li nam onda predstaviti neke od tih poznatijih eksponata?
  • Evo pokušat ću nekoliko, ali sve sigurno u par rečenica neće stati. Kod nas se npr. može vidjeti odora bivše predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović koju je nosila prilikom svog prvog posjeta našim vojnicima u Afganistanu a u svojstvu predsjednice RH, zatim zastava s kninske tvrđave, nažalost ne iz 1995. već iz poslijeratnog razdoblja. Zatim odore hrvatskih povijesnih postrojbi i počasno – zaštitne bojne, odore Klape Sveti Juraj s njihovog prvog nastupa u Lourdesu, odora Ivice Šafarića – Ninđe, dio spomenika koji je podignut snimatelju Gordanu Ledereru iznad Hrvatske Kostajnice, kompletna oprema pilota Ivice Ivandića i još jako puno predmeta poznatijih osoba.
  • Stvarno impozantna zbirka. A može li se ona  vidjeti i na internetu?
  • Dio eksponata se može vidjeti na našoj facebook i instagram stranici koju svakodnevno popunjavamo. Od veljače 2018. pišem za časopis Vojna povijest u kojoj u svakom broju na šest do deset stranica predstavljam eksponate iz muzeja a vezano za neku cjelinu. U broju za lipanj, obradio sam temu o časopisima, novinama i biltenima u Domovinskom ratu te vjerujem da će i ova tema kao i prethodne polučiti dobre kritike.
  • Za sve one koji se odluče posjetiti muzej, trebaju li još nešto znati?

 

  • Samo bi naglasio da muzej nema radno vrijeme, već smo otvoreni po najavi. To je iz razloga što broj posjeta nije toliki da možemo imati osobu koja bi bila zaposlena, ali i na ovaj način jako dobro funkcioniramo. Muzej se otvara i za jednu osobu, samo nas najmanje dan ranije nazovite ili pošaljite poruku i sve se dogovorimo.

 

  • Hvala vam na razgovoru i predstavljanju muzeja…

 

  • Vjerujem, gospodine Pavkoviću, da sam vašim čitateljima malo približio priču o našem muzeju, te vas pozivam da nas ponovno posjetite i uvjerite se u kvalitetu našeg rada, Isto tako, ovim putem osim poziva u muzej, čitatelje pozivam da ukoliko imaju neke predmete, bilo što vezano za vojnu povijest a željeli bi to pokloniti muzeju, neka nam se s povjerenjem obrate a mi ćemo sa zahvalnošću primiti svaki predmet kako bi ga dostojno izložili ili arhivirali za daljnje proučavanje te na taj način sačuvali našu bogatu povijest. Dakle, do viđenja u Pakracu- rekao je  Mario Tušek.

 

Razgovarao: Mladen Pavković