Kad smo objavljivali „Gardist“ nije bilo cenzure…

Prije 29 godina,25. listopada 1991. iz tiska je izašao prvibroj hrvatskog vojnog lista “Gardist”,  kojeg su na prvim crtama bojišnice čitali hrvatski branitelji.Izlazio je u sastavu slavne 117. brigade HV-a. Bio sam osnivač i  glavni urednik ovog lista dok su se u njegovu radu iznimno iskazali i dragovoljci Domovinskog rata: Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Dragan Vicković te Stanko Gazivoda. List se mogao nabaviti besplatno i na novinskim kioscima, a često je bilo jedina veza između branitelja i članova njihovih obitelji. Ukupno je objavljeno 24 broja, na promjenjivom broju stranica i prema ratnim mogućnostima u polumjesečnom, mjesečnom i dvomjesečnom ritmu izlaženja, a posljednji je izašao 9. srpnja 1993. godine.

Zanimljivo je da nije bilo nikakve cenzurete da smo sami određivali što jeste, a što nije vojna tajna. Za taj pothvat nikada nismo dobili ni tražili nikakvo priznanje i nagradu, iako je to  bio vrlo težak i odgovoran posao.

U uvodu ovog lista napisao sam članak pod naslovom “Mora ih se pobijediti”, a u tom komentaru je uz ostalo dodano i ovo: “Srpski okupatori ne poštuju nikakva pravila. Njih se ne može preokrenuti, njih se  mora – pobijediti!”. “Gardist” je na svojim stranicama redovno pratio sve što je bilo u svezi tadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG), obrane i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.O tome da je „Gardist“ prvi hrvatski vojni list pisao je i specijalizirani časopis „Hrvatski vojnik“ u travnju 1992. godine.

Najveće priznanje uredništvu “Gardista” dao je prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman u prigodi prve (!) izložbe ratnih fotografija u Hrvatskoj,koja je u veljači 1992. održana u dvorani Gospodarske komore u Zagrebu, a koju su također priredili urednici ovog lista, kad  je rekao: – „Zahvaljujući “Gardistu” i ostalim medijima, ne pobjeđujemo samo na vojnom, već i na propagandnom planu”.

Komplet „Gardista“ kao prvog hrvatskog vojnog lista, ukupno 24 ratna broja, objavljen je u Koprivnici 1999.  kao spomen – reprint izdanje – da se ne zaboravi.

Mladen Pavković