By Dan 11. veljače 2026. bila sam nazočna povijesnom događaju u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, (središnjem mjestu kulture u Hrvata ) predstavljanju knjige „Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji“ izdavača Školske knjige, Zagreb.
Knjigu su predstavili autori prof.dr.sc. Mitja Ferenc i dr.sc. Uroš Košir, izdavač predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr.sc. Ante Žužul, povjesničar dr.sc. Robin Harris i dr.sc. Zlatko Begonja.
Ta knjiga na 735 stranica, konačno javno i znanstveno otkriva da Titova Jugoslavija nije bila samo rezultat; „ džinovske borbe jugoslavenskih naroda…“nego totalitarni zločinački režim koji je u svom programu imao likvidiranje svih nepodobnih režimu ; „onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću…“ Strašno!
Upravo se on sam najviše okoristio, bio je doživotni diktator, koji se izvrsno snalazio u svjetskoj političkoj kombinatorici i geopolitici, jer je zahvaljujući toj njegovoj snalažljivosti i aroganciji, svjetska politička elita prešutno prešla preko masovnih zločina koji su po njegovom osobnom naređenju počinjeni.
Iako danas , nakon 34 godine, Jugoslavije više nema na karti svijeta, ostala je u mentalnom sklopu jugo- nostalgičara, koji bi je rado oživjeli. I ne samo oni, nego i međunarodna zajednica koja bi opet preko leđa Hrvata gradila neki mir i suživot sa Srbima na tom „brdovitom Balkanu“
Razdruživanjem i prekidanjem svih državno -pravnih sveza sa Jugoslavijom, Ustavnom odlukom od 8.listopada 1991.( NN 31/1991 ) [1]Hrvati se nisu oslobodili mentalnih Jugoslavena i svih pridruženih protivnika samostalne države Hrvatske.
Tragedija Titove mentalne ostavštine po Hrvate, je podijeljen hrvatski narod. Ostaci jugo-struktura tzv. duboke države ne dopuštaju da Hrvati žive svoje hrvatske vrijednosti, već ti jugo-titoisti uz potporu i financiranje vladajućih struktura u RH i inozemstva, neprestano nameću svoj jugo-komunistički sustav vrijednosti.
U tijeku Domovinskog rata agresori Srbija i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate. Tu se radilo o potpunom brisanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti postojanja na ovom prostoru!
Pravednu borbu za oslobođenje od Njemačke i Talijanske okupacije u 2.svjetskom ratu, komunisti na čelu s Titom su početkom 2.svjetskog rata, već u rujnu 1941. pretvorili u Program socijalističke revolucije. Još u tijeku rata likvidirali su sve koje su smatrali neprijateljima budućoj komunističkoj vlasti.
Prvi za likvidaciju bili su im nositelji vjerskog i društvenog života, intelektualci, učitelji, književnici, liječnici i svećenici Katoličke crkve. Zorni primjer su zločini na otočiću Daksa kraj Dubrovnika[2] još u tijeku rata u listopadu 1944.godine, kada su Titovi partizani „oslobodili“ Dubrovnik od intelektualne, vjerske i obrtničke elite. Ubijene su 53 osobe, a među njima su bili, gradonačelnik Dubrovnika, ravnatelj Dubrovačke gimnazije, tajnik općine Dubrovnik, ravnatelj Krugovalne postaje Dubrovnik i novinar, predsjednik mješovitoga Hrvatskoga zbora Gundulić u Dubrovniku, donačelnik Dubrovnika, kapetan duge plovidbe, katolički svećenik, isusovac Petar Perica, autor popularne pjesme „Zdravo djevo, kraljice Hrvata”, koji je ubijen na izrazito okrutan način, natjeran da se svuče gol i proboden sa puškom za podvodni ribolov.[3]
Titova partizanska vojska, je sa crvenom zvijezdom na „kapi partizanki“ (bivši predsjednik RH, Ivo Josipović) počinila grozne zločine za vrijeme i nakon rata, na Bleiburgu, Križnom putu, u Istri i Dalmaciji. Napunili su mnoge jame i rudnike mrtvim tjelesima i da se ne širi smrad raspadnutih leševa, nabacali vapno , minirali ili zabetonirali kao Hudu jamu sa 12 betonskih pregrada. To je dokaz da su itekako dobro znali što rade i pomno su sakrivali svoje zločine. Ako bi netko slučajno progovorio o počinjenim zločinima ubrzo bi ga progutao udbaški mrak.
Suočavanja sa jugoslavenskom zločinačkom prošlošću u Hrvatskoj nema, ne priznaje se zločinački karakter i diktatorski način vladavine u Jugoslaviji! Sljednici tih jugo-komunističkih zločinaca potenciraju zločine počinjene u NDH, stigmatiziraju Hrvate kao „genocidne zločince“ , sljednice NDH i održavaju kult ličnosti J.B.Tita još živim.
Ostali su trgovi, obale i ulice sa njegovim imenom, naročito u Istri, (Titovi dani u Fažani)[4], TZ Fažana je već objavila nadnevak za 2026. 09.svibnja. Krapinsko-zagorska županija od proslave “Dan mladosti ~ radosti” u Kumrovcu, morbidno od zločinca Tita radi turistički brand.
To je ta beskrupulozna civilizacijska sramota! Apsurd kakvog svijet ne poznaje!
Iako je Hrvatska članica EU, ne prihvaća se ni Rezolucija EU Parlamenta izglasana prije 6 godina od 19.rujna 2019. po kojoj u:
-članku 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; i u
-članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;[5]
Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzmu za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi.
Razlika je samo u odgovornosti i kazni! Koliko su i jesu li ideolozi odgovarali za počinjene zločine u ime ideologije. Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti, jer misle da su njihovi zločini opravdani i stoga „manje“ zločini!
Zločin ostaje zločin, ljudski život je ugašen, žrtvovan u ime ideologije, stoga žrtva ostaje žrtva. To bi trebao biti civilizacijski doseg! Zločine istražiti, obilježiti , jer svaka žrtva ima ime i prezime i dostojno sahraniti, a zločince osuditi.
Dr. sc. Ante Žužul
Napisao je predgovor knjizi Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji; „ Smrtopis jugoslavenskog komunizma“ koji se posebno može pročitati na poveznici [6] U predgovoru je sažeta poruka cijele knjige, a to je istina!
Istina o velikosrpskoj ideologiji kao temelju svih stradanja i tragedija Hrvatskog naroda započeta sa Načertanijem iz 1844. srpskog književnika, političara i premijera, Ilije Garašanina, po kojem su Hrvati pokatoličeni Srbi, a Srbi imaju; „ …istorijsko pravo zasnovano na tradiciji srpske srednjovjekovne države….Iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srpske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružuju“
To se jasno vidi u Titovu odgovoru slavnom hrvatskom kiparu Ivanu Meštroviću, na pitanje zašto je dopustio masovne zločine prema Hrvatima, nakon završetka rata 1945.;“ To se nikako nije mogle izbjeći. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje“
Na velikosrpsku ideologiju nadovezala se južnoslavenska ideja i komunizam.
ORJUNA Organizacija jugoslavenskih nacionalista, je bila ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države. Orjunaška povampirena horda batinala je i ubijala hrvatske domoljube, poglavito pripadnike Hrvatskog sokola, frankovce, katoličke vjernike i ostale neistomišljenike. Činila je to javno po trgovima i ulicama, ali je ulazila i u hrvatske kuće gdje je pred obitelji tukla i masakrirala svoje žrtve. Duh Orjune živ je i danas u Hrvatskoj!
Istinski i spontani narodni antifašizam istarskih seljaka, narodnjaka i istarskog svećenstva u otporu talijanskom fažizmu , jugoslavenski komunisti jednostavno su ukrali i svoj zločinački komunizam podvalili kao – antifašizam.
Najveća tragedija je što su ubijena djeca, djeca u naručju, puno žena i cijele obitelji. Sve je to nestalo, nestalo je njih, nema ih. Ovdje danas imamo spomen na sve Hrvate, ali ne u šapatu, nego u srcu Hrvatskog narodnog kazališta! Točan broj žrtava vjerojatno nikada neće biti utvrđen, no istraživanja omogućuju djelomičnu rekonstrukciju tih događaja.
Prof. dr.sc. Mitja Ferenc
Po riječima Mitje Ferenca knjiga predstavlja dosad otkrivene tajne grobnice u Sloveniji i one iz kojih su iskopani posmrtni ostatci hrvatskih vojnika i civila. Svrha knjige je, između ostaloga, i to da kao društvo, kao civilizacija koja je poštovanje prema mrtvima uspostavila kao temeljnu vrijednost, konačno uzmognemo dostojanstveno ih pokopati, da ne leže u vrećama i sanducima”.
Žrtve su izbrisane iz javnog sjećanja i oduzeto im je pravo na grob i dodaje kako su im grobišta desetljećima namjerno i pomno prešućivana.
Ferenc smatra kako se točan broj žrtava tragičnog razdoblja hrvatske povijesti vjerojatno nikad neće saznati pa je najmanje što se može učiniti za njih to da se dostojanstveno označe mjesta masovnih ubojstava i grobišta.
„Mi koji smo bili suočeni sa zločinom Hude jame pamtit ćemo užas kojeg smo tamo vidjeli do kraja života. Nakon osam mjeseci kopanja, rudari su probili posljednju barijeru i neočekivano u tamnom tunelu pronašli smo bijelu masu leševa koji se zbog nedostatka vlage i kisika nisu raspali. Bili su kao omotani bijelom koprenom. Na njima se vidjelo sve, koža, uši, nokti, kosa….jedna ruka držala je drvenu protezu noge druge žrtve, invalida. Užas. Kako su kasnije utvrdili forenzičari i kriminalisti koji su pronašli neke od sudionika masakra, zatvorenici su morali puzati preko tijela i poleći se na već poubijane i onda su bili streljani. Ležali su u šest do osam slojeva…I mi istraživači nismo potpuno svjesni o kakvom se zločinu radi, svako nas novo otkriće iznenadi…”
Dr.sc, Uroš Košir, naglasio je. kako ga je posebno potreslo dugogodišnje zataškavanje zločina;
„Najviše me potreslo zataškavanje tih događaja iz vremena Drugog svjetskog rata, sav trud da se ta ubojstva prikriju kako ne bi dospjela u javnost i kako se ne bi istražila. Kada ne postoje dokumenti o žrtvama pronađenim u grobu, arheološki su podatci jedini izvor informacija o metodama ubijanja i o samim žrtvama. Svi arheološki i antropološki postupci tada nas vode do identifikacije žrtava na različitim razinama, u nekim slučajevima čak i do osobne identifikacije. U slučajevima ekshumacija predstavljenim u knjizi vidljivo je da su u mnogim slučajevima hrvatske žrtve potvrđene upravo uz pomoć karakterističnih predmeta koji se povezuju s raznim hrvatskim oružanim snagama, a istraživanje nam omogućuje da rasvijetlimo događaje koji su desetljećima zataškavani i donosi korak prema identifikaciji slovenskih, hrvatskih, njemačkih i drugih žrtava ubijenih na slovenskom tlu nakon završetka Drugoga svjetskog rata”
Dr. sc. Robin Harris, [7]britanski je povjesničar, novinar, pisac i publicist. Hrvatski je državljanin od 2006. godine, govori hrvatski jezik i predavač je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Član je uprave Centra za obnovu kulture u Zagrebu.
„ Komunisti su izgradili svoju državu na tijelima svojih protivnika koja danas leže u onim masovnim grobnicama“
„Nije civilizirano ostaviti ostatke tisuća žrtava pod zemljom bez imena, obilježja i ljubavi jer je tako jeftinije i lakše. Komunisti su izgradili svoju državu na tijelima svojih protivnika koja danas leže u onim masovnim grobnicama. To, očito, zahtijeva službeno istraživanje. Ova knjiga pokazuje što se sada može učiniti. Ona ponajprije znači poticaj nama koji živimo u Hrvatskoj i želimo, bez obzira na podrijetlo, vidjeti kako se utvrđuje i razglašava cijela povijesna istina o tome traumatičnom razdoblju života hrvatskoga naroda”
Uputio je otvorenu kritiku vladajućima zbog njihova odnosa prema žrtvama komunizma.
Osvrnuo se i na odgovornost Engleza za zločine počinjene nakon završetku rata. U knjizi “Ministar i masakr” 1986. grof Nikolaj Tolstoj otkriva da je kontroverzna odluku Britanaca da predaju ratne zarobljenike Titu, rezultirala masakrom hrvatskih žrtava! Lord Adlington ga je tužio, pri čemu je Tolstoj izgubio pravnu bitku te mu je sud dosudio kaznu od dva milijuna funti koju je Europski sud za ljudska prava kasnije povukao. Odlukom suda knjiga je ubrzo zabranjena, svi primjerci povučeni su iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Englezi su prvotni embargo na dokumentaciju Bleiburga sa 50, produžili za još 20 godina. To je jasan dokaz njihove krivnje i odgovornosti za pokolj Hrvata.
Dr. sc. Zlatko Begonja, povjesničar;
„Knjiga je zbog svojeg sadržaja, bogatog teksta i slikovnog materijala temeljno znanstveno uporište koje razotkriva sve razmjere jugoslavenskog zločina počinjenog napose prema Hrvatima. S pomoću predočenih materijalnih dokaza i argumentiranih objašnjenja autori Mitja Ferenc i Uroš Košir uspjeli su minucioznim znanstveno-istraživačkim pristupom utvrditi pojedine lokacije grobišta i rasvijetliti načine likvidacija vojno poraženih i političko-ideoloških neistomišljenika u neposrednom poratnom razdoblju. Stoga valja istaknuti da je monografija u ovakvom obliku nužan prilog za objektivnije uviđanje i sveobuhvatnije razumijevanje promatranog razdoblja i tadašnjih zbivanja”
Zanimljivo je , i očekivano što se na promociji nije pojavio nitko od pozvanih iz Grada Zagreba i sa Pantovčaka, a ni od vladajućih struktura iz Istre.
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1991_06_31_872.html
[3] https://zupakomin.com/tko-je-bio-petar-perica-autor-pjesme-rajska-djevo-kraljice-hrvata/
[4] https://www.infofazana.hr/event/titovi-dani-u-fazani-10/
[5] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
[6] https://shop.skolskaknjiga.hr/content/docs/Prikrivena%20grobi%C5%A1ta-predgovor.pdf
[7] https://cok.hr/konferencija-oslobodenje-ili-porobljavanje-izvjestaj-robina-harrisa/
