By Braćo i sestre u Kristu i ostali
Ovo cendranje oko promjena imena zagrebačkih ulica je već malo prevršilo mjeru, tako da ću kratko ponoviti što sam pisao prije godina, a odnosi se na cijelu Hrvatsku i van zagrebačke ljevičarske kaljuže.
Bez želje da na bilo koji način likujem samo ću ostati dosljedan u onome što pišem i govorim desetljećima. Tako se pitam gdje su ti današnji heroji hrvatstva i čuvanja identiteta S. P Novak, Z. Hasanbegović, T. Jonjić, te povjesničar S. Kljaić i ostali kada je u Hrvatskoj nakon uspostave neovisne Države trebalo ukloniti ulice i trgove znanih i neskrivenih hrvatskih neprijatelja te onih koji su nas ubijali? Reći će mnogi pa F. Tuđman je poštovao Tita, potom međunarodna zajednica je na poziciji antifašizma i te slične frazetine koje pamtimo iz svakodnevnih masonskih podmetnutih blejanja u javnom govoru. Međutim svi ti povjesničari i političari jučer i danas poznaju disciplinu filozofije povijesti i bili su dužni javnim nastupom i govorom ne isključujući opći znanstveni diskurs progovoriti i pojasniti narodu i svijetu da smo mi JEDINI NAROD NA SVIJETU koji smo protiv tih ANTIFAŠISTA, tj. sljednika i ostataka te antifašističke politike i VOJSKE morali ratovati i krvariti da bi uspostavili vlastitu Državu.
Mnogi ne shvaćaju kako se ezoterijski inženjering nad naciljanim pojedincima ili narodima kreira lukavo u tim podzemnim hodnicima instituta Aspen i Tavistock tako da u tom i takvom zarobljenom svijetu nemaš izlaza. Pokušat ću pojednostaviti s prispodobom o jednoj obitelji koju napada tročlana banda razbojnika te im u pomoć iz susjedne ulice dolazi druga puno jača BANDA koja ih oslobodi od ove trojice nasrtljivaca i pljačkaša. I tada se događa ono što se Hrvatima i drugim narodima nameće tijekom minulih stoljeća a znanost i obrazovni sustav to zmijski prikriva.
Recimo moja Korčula i Dalmacija je u petnaestom stoljeću pod okupacijom Venecije koju baš u Korčuli kao najvažnijoj strateškoj postaji Mlečanima napada uspuhana Đenova, a i Napuljsko kraljevstvo pod Aragoncima. Ili drastičniji primjer kada Austrougarska nakon Berlinskog kongresa 1878. napada Bosnu kako bi tamo u pašaluku zavela red. Pa tako u obrani te Bosne sudjeluju i muslimani poturice koji se u tren pretvaraju u domoljube i branitelje te Bosne a koju su do jučer tlačili upregnuti u Osmanske osvajačke vojne i civilne strukture. A narod kršćanski katolički i pravoslavni ratuje na obje stane u Austrougarskoj i bosanskoj obrambenoj strani.
I sada se mi vratimo u bližu povijest gdje su u Drugome ratu sile osovine bile poražene i s njima ND Hrvatska koju šumski komunistički teroristi gase po naređenju anglo masonerije i uspostavlja se druga Jugoslavija. Ali Bog je nama Hrvatima 1991. dopustio da stvorimo Državu baš usuprot očekivanjima i planovima ezoterije koja je planirala “Srboslaviju” ali su im planove poremetili hrabri hrvatski ratnici u Domovinskom Obrambenom ratu kojeg se danas u miru želi poništiti te u osvit NWO-a nanovo postaviti Srboslaviju.
Danas nekolicina, od masonerije postavljenih i neukih aktivista u Zagrebu nanovo briše identitet hrvatske povijesti preko negiranja istinskih domoljuba F. Lukasa, V Arka, I. Šarića i A. Bonifačića. Međutim brisanje identiteta se provodi i preko desetaka naziva ulica po partizanskim jedinicama, i samih partizana koji se ni po rezolucijama Eu ne bi kao totalitarni komunisti smjeli veličati. A da ne govorimo o komunističkim dužnosnicima. Tko je ikada postavio zakon da se niti jedna škola, ulica ili trg ne smije zvati niti po jednome sudioniku ili političaru iz doba komunizma ili partizanskog pokreta. Pa Istra je puna tih naziva i dežurni domoljubi poput S. P. Novaka se nikada javno nisu zalagali da se tome stane na kraj. A da ne govorimo o derneku koji se svake godine odvija usred Hrvatske u Kumrovcu na tzv. Dan rođenja ubojice i diktatora Tita.
Kakvo je to zalaganje za identitet Hrvatske kada ugledni povjesničar Ante Nazor i navedeni Prosperov Novak kao Dalmatinci šute o nazivu najpoznatije splitske ulice po ubojici i masonu Marmontu. Pa taj surovi Napoleonov general je u jednome danu usred Poljica objesio 200 branitelja domoljuba koji su ustali protiv tadašnje okupacije francuske vojske. I da stvar bude gora još i danas podno table njegove ulice u Splitu piše da se taj zločinac zalagao za poljepšanje grada i Dalmacije.
Moj je prijatelj u Zagrebu prije godina prišao S. P. Novaku upitavši ga zašto ne spominje u svojim nastupima masoneriju, na što mu je ovaj odgovorio da je on pjesnik i književnik i da se on u to ne miješa. Pa poslušajte na omrežju koliko naš Novak brbljajući u Bujici i Velebitu širi pjesništvo i književnost u svojim nastupima.
I sada na kraju što javnosti nije poznato u svezi Filipa Lukasa a govore dokumenti kako se on za dugotrajnog upravljanja Maticom hrvatskom 1938. žestoko bio suprotstavio nazivu i današnje zagrebačke ulice Tomaša Masaryka, te u svome članku “Masaryk prema Hrvatima” zatražio da se nazivi ulica tog velikog europskog masona uklone. To je učinjeno u ND Hrvatskoj, ali dolaskom komunističke vlasti 1946. se ti nazivi u Zagrebu i Hrvatskoj nanovo postavljaju. I bez obzira na to što je i književnik Ranko Marinković u Skupštini Grada Zagreba 1998. također zatražio uklanjanje Masarykove ulice ona se i danas tamo nalazi. Eto toliko za one koji ne vjeruju da je komunizam i partizanština izravno masonsko djelo te koliko ta bratija i danas upravlja Hrvatskom. A u Korčuli kao glavnome gradu Hrvatske je u Crkvenoj Opatskoj riznici portret tog mrzitelja Hrvatske T. Masaryka i to na samome ulazu desno od stubišta ulaza u Riznicu.
Eto toliko o poštovanju identiteta Hrvatske, a da ne govorimo o bezveznim nazivima škola po komunisti Loli Ribaru ili dubrovačkim i splitskim šetalištima, te drugdje po Hrvatskoj nazvanim po hrvatskih herostratima A. Trumbiću i F. Supilu čije protuhrvatsko djelovanje ne treba opisivati.
Tako da mene osobno ove zadnje promjene ulica u Zagrebu ne uzbuđuju jer kako sam naveo puno je gore ono što je zadržano iz dana Jugoslavije nego ovo što neuki i duhovno razvaljeni zagrebački možemovci uklanjaju. Više bi volio da Hrvati trijezno i državotvorno razmisle što za hrvatski narod i državnost uopće znače lik i djelo Bana J. Jelačića te Zrinskih i Frankopana kako bi ubuduće mogli cijeniti i poštovati samo one koji su se istinski borili za narod i državu Hrvatsku.
Smiljan Strihić
